U okviru redovnog seminara za mostarske imama, prevodilac knjige „Kriza Islamske civilizacije“ dr. Alija Alewiya na bosanski jezik, mr. Mirnes Kovač, novinar islamskih informativnih novina Preporod ovu vrlo interesantnu studiju predstavio je (06.06.2012.g.) i u Mostaru. Način na koji je to učinio mr. Kovač ulijeva nadu kako će u budućnosti knjige biti predstavljane u formi razgovora sa publikom. Mirnesu je uveliko pomoglo i lično novinarsko iskustvo i učešće u radu brojnih međunarodnih konferencija da ponudi adekvatne odgovore na pitanja, sugestije i diskusije vrlo zainteresiranih mostarskih imama. „Islamski pokreti u procesima demokratizacije arapskog svijeta su vrlo značajni za budućnost muslimana. Ono što se dešavalo u arapskom svijetu ne možemo baš nazvati revolucijama. Skloniji sam tezi da je to tek početak, jer se radi o procesu koji će trajati najmanje tridesetak godina. To su vrlo teški sistemi za tako nagle promjene. Bolje bi bilo sve te procese nazvati buđenjem“, predočavajući lična mišljenja o aktuelnoj društveno političkoj zbilji u arapskom svijetu, na samom početku izlaganja, kao uvod u sadržaj knjige ustvrdio je mr. Kovač, zaključivši kako će se u budućnosti sam narod profilirati kao politički faktor. „Knjiga Alija Alawija je rasterećena analiza proteklih dva stoljeća. Knjiga je jako dobro primljena u zapadnom svijetu ali i među ozbiljnim muslimanskim istraživačima“, kazao je mr. Kovač.
Nakon što je predstavio autorovu biografiju Kovač je ustvrdio kao je osnovna ideja kojom se autor rukovodio zapravo kriza muslimanskog duha. Knjiga donosi podatke o tome koliko pojedinci imaju novca i u šta ih sve troše dok veliki dio muslimana jedva da ima sredstava za preživljavanje. „Radi se o nesrazmjernoj razlici između bogatsva i siromaštva. Alewi je o tome napisao: S jedne strane su zemlje proizvođači nafte iz Zaljeva, čija je zvanična imovina deponovana u inostranstvu, i koja se procjenjuje na dva triliona dolara. Velika količina ovih resursa se čuva u okviru finansijskog aparata razvijenog svijeta, a posebno u mjenicama trezora SAD-a. Privatni sektori raspolažu velikim bogatstvom. Liste milijardera uvijek obuhvataju desetine ljudi iz arapskih zemalja iz Zaljeva. S druge strane muslimanske zemlje kao Pakistan, Bangadleš, Indonezija… prepune su siromašnih. Polovica njihovog stanovništva preživljava sa manje od dva dolara dnevno“, citirao je mr. Kovač. U nizu statističkih podataka koje obrađuje Alewi mr. Kovač je iščitao potpunu dekadencu ekonomije islamskih zemalja. „Svjetska banka rangira 33 od 57 zemalja članica OIC-a kao umjereno do mnogo zaduženih, a među njima je i 15 zemalja koje su kategorizirane kao teško zadužene. Za najbogatiju zemlju smatraju se Arapski emirati i imaju dohodak 200 puta veći od najsiromašnije muslimanske zemlje Somalije. Takve varijacije na zapadu nisu ni blizu evidentne gdje je raspodjela bogatstva ravnomjernija“, nastavio je mr. Kovač. Iznoseći statistiku iz knjige i zaključke do kojih je došao njen autor mr. Kovač je zaključio kako sve više nedostaje zbiljske duhovnosti i vjere među samim muslimanima, te kako je to primarni zadatak islamske uleme.
