Danas će muslimani širom svijeta ući u posljednju trećinu mjeseca ramazana (20.8.2011.). Nadahnuti plodovima prve dvije trećine ovog odabranog mjeseca, milošću Božjom i traženjem oprosta za počinjene grijehe u trećoj će, prema preporuci i praksi Muhameda a.s., moliti za spasenje od vatre džehenemske. Budući da se u sva tri navedena slučaja radi o isključivo duhovnoj kontemplaciji i duhovnom doživljaju to se u našoj tradiciji sasvim rijetko pojavljuju detaljniji javni opisi, eseji, zapisi i drugi pisani književni oblici. Cjelokupna praksa i tradicija načina obavljanja ibadeta regulirana je fikhskim propisima dok je sam osjećaj i percepcija ostala zatomljena u individualnim zapažanjima na relaciji rob-Rab; stvorenje- Gospodar.
S obzirom da se i ta vrsta ljudskog egzistiranja dešava u javnom diskursu to će onda neki od propisa mjeseca ramazana poprimiti i manifestacione oblike, poput obilježavanja mubarek večeri Lejletu-l-Bedr i Lejletu-l-Kadr, podjela satekatu-l-fitra itd. Najupečatljiviji propis koji u sebi sadrži, rekli bismo skoro kontrastne elemente, je propis itikafa. Naime, Božji poslanik Muhaamed a.s. je zadnju trećinu mjeseca ramazana provodio povučen u džamiju i ne bi izlazio među svijet do klanjanja Bajram-namaza. Ova praksa Božjeg poslanika je u pravno normativnim propisima Islama imenovana je kao sunet i muekede (pritvrđeni sunet – čije izvršavanje od strane pojedinca spada obaveza sa zajednice). Islamska tradicija je utemeljila propis da se u svakom naseljenom mjestu zadnju trećinu mjeseca ramazana (zadnjih deset dana) jedna pobožna osoba povlači u džamijsku osamu. Naravno da je u našoj tradiciji ustanovljena praksa javnog ulsaka u ITIKAF čime ovaj čin dobiva status kulturnog događaja.
Prema propisima Islama, odnosno praksi Muhameda a.s. mutekif (osoba koja se povlači u džamijsku samoću) čini to radi intenzivnog ibadeta; učenja Kur’ana, učenja dova i moljenja za oprost od grijeha u traženja puteva upute, nade i slobode. Prema nekim tumačenjima ovog propisa takva osoba bi uz ibadete razmišljala i o problemima lokalne zajednice pa bi nakon vremena provedenog u itikafu uglednim članovima te zajednice iznijela svoja razmišljanja i zapažanja. Režimske stege koje su vladale u javnom bosansko-hercegovačkom diskursu što šta su naravno iz objektivnih razloga oduzele ovoj svijetloj tradiciji Islama. Mostar i cijela Hercegovina uklješteni u političke procjepe tradiciju itikafa su uspjele očuvati i u najsurovijim vremenima. Ne postoji podatak da u Mostaru nije bilo mutekifa, dok je to bio čest slučaj sa manjim hercegovačkim gradovima. U vrijeme socijalističkog režima uglavnom bi u itikaf ulazili imami ili pobožni ljudi i bez velikih okupljanja vjernika.
Od agresije na našu zemlju u itikafu su boravili starije i pobožnije osobe. Ove godine ova će praksa nadvisiti tu naviku jer će prema vlastitoj odluci i saglasnosti Medžlisa IZ Mostar danas nakon ikindije namaza u Ćose Jahja hodžinoj džamiji na Musali u itikaf ući imam ove džamije, tridestogodišnji Amir ef. Delić. Posljednji put jedan mostarski imam u itikafu je proveo zadnjih deset dana ramazana 1992.g. Amir ef. Delić se na ovaj korak odlučio prije svega zbog Božjeg zadovoljstva, ali i zbog godinama njegovane želje jer su imami iz njegovog djetinjstva redovno prakticirali ovu praksu. „Mislim da svaki čovjek koristeći se blagodatima ramazana i njegovim darovima dođe u fazu kad poželi ostati sam pred svojim Gospodarom radi ibadeta kako bi taj užitak krunisao najvećim stepenom pobožonsti. Razgovarao sam sa svojom porodicom, prije svega sa suprugom, i rekao im da mi je potrebna takva vrsta osamljivanja jer se nadam da će itikaf i meni pomoći u planovima koje imam. Mislim da osjećaj činjenja dove je najvrjedniji osjećaj kojeg čovjek može dosegnuti na ovom svijetu.“, rekao nam je Amir ef. Delić o razlozima koji su utjecali da se odluči na ovaj korak. Medžlis Islamske zajednice Mostar je nakon Amir ef. odluke izradio detaljan plan organizacije njegovih iftara i sehura.
