Dvije knjige iz Bemustove edicije Hemija namaza: „Moguća misija“ i „Kraljevstvo stvarnosti“, autora Ahmeda Hajrija Umejrija, prevedene na bosanski jezik, u organizaciji Medžlisovog Info-servisa promovirane su sinoć (19.4.2013) u Mostaru. Knjige su promovirali Mustafa Saphić, profesor Gazi Husrev-begove medrese i Hišam ef. Hafizović, imam u Blagaju.
Knjige su utoliko zanimljivije što njihov autor nije profesionalno vezan za tumačenje islamskih propisa. Umjeri je stomatolog koji na temelju savremenih naučnih pretpostavki razmišlja o namazu. „On razmišlja o namazu na način kao da razgovara sa najiskrenijim prijateljem. U poglavlju nijet analizira različite pristupe ljudi prilikom stupanja u namaz. Prema njegovom mišljenju ljudi namaz doživljavaju kao iskup od grijeha, kao obavezu, kao vrstu duševnog odmora, kao naviku i kao konstantnu vezu sa Allahom. Umjeri insistira na tome da namaz ostvari vidan utjecaj na svakodnevni život ljudi. Postavlja pitanje kako je moguće da muslimani imaju namaz, a u isto vrijeme i haotična, nesređena društva, jer u brojnim izvorima islama posebno se akcentira veza između namaza, morala i moralnog djelovanja“, pored ostalog rekao je Hišam ef. Hafizović.
Unoseći i neka od svojih vlastitih iskustava profesor Spahić je u svom osvrtu na knjige kazao kako nema većeg taksirata od onog kad čovjek stekne određene informacije i navike koje ne može razumjeti. „Muslimanima ne priliči da išta drugo svjedoče osim vjere u Allaha dž.š. Namaz čovjeka je smisao ljudskog postojanja, jer čovjeka sprječava da obožava ikakve idole, sprječava ga da novac troši i rasipa besciljno“, ocijenio je Spahić. On je potom apostrofirao kako nema većeg poniženja od onog kad čovjek obožava drugog čovjeka, a zna da ga je Allah stvorio. „Stoga je namaz ta najčvršća veza između roba i Gospodara, jer čovjek je, kako to primjećuje i autor ovih knjiga, biće vjerovanja i biće obreda. U povijesti ne možete naći nijedan narod koji je imao svijest o sebi a da nije gradio bogomolje i hramove“, zaključio je Spahić. Spahić je potom ponovio neke od impresivnih definicija namaza među kojima je i ona da je namaz traženje svoje vlastite nutrine. „Namaz nadilazi, ali ne poriče svijet oko nas. Namaz potvrđuje život u punom smislu te riječi, ali i potiče čovjeka na stalnu svijest o polaganju računa i povratak Gospodaru“, kazao je Spahić. Spahić je na kraju prokomentirao spoznajne nivoe koji proističi iz obreda klanjanja. Prema toj gradaciji prvi nivo je stalna veza sa Alalhom, drugi nivo je orijentacija u vremenu i prostoru, jer je propis namaz povezan sa terminima i mjestima, treći nivo je jačanje veze sa društvom i džematom. „Stoga autor s pravom tvrdi kako nema preporoda jednog društva bez istinske vjere, a istinske vjere nema bez namaza“, zaključio je profesor Spahić.
