Miz Mostar Hutbe

بسم الله الرحمن الرحيم

وَإِذْ بَوَّأْنَا لِإِبْرَاهِيمَ مَكَانَ الْبَيْتِ أَن لّا تُشْرِكْ بِي شَيْئًا وَطَهِّرْ بَيْتِيَ لِلطَّائِفِينَ وَالْقَائِمِينَ وَالرُّكَّعِ السُّجُودِ

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je opskrbio svim onim što nam je potrebno za naš život na Zemlji, i Neka je salavat i selam na najodabranijeg, najmoralnijeg i najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Svjedočimo da nema drugog Boga sem Allaha, te da je Muhammed a.s. Njegov rob i poslanik!
Gospodaru moj, raširi prsa moja, olakšaj zadatak moj, odriješi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj!

وَأَذِّن فِي النَّاسِ بِالْحَجِّ يَأْتُوكَ رِجَالا وَعَلَى كُلِّ ضَامِرٍ يَأْتِينَ مِن كُلِّ فَجٍّ عَمِيقٍ
لِيَشْهَدُوا مَنَافِعَ لَهُمْ وَيَذْكُرُوا اسْمَ اللَّهِ فِي أَيَّامٍ مَّعْلُومَاتٍ عَلَى مَا رَزَقَهُم مِّن بَهِيمَةِ الأَنْعَامِ فَكُلُوا مِنْهَا وَأَطْعِمُوا الْبَائِسَ الْفَقِير

“I oglasi ljudima hadž! – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!„

Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitan o tome koje je djelo najbolje, pa je odgovorio: Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu: „Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Koje djelo je najbolje?“ Rekao je: „Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika!“ Rekoše: „Šta onda?“ Reče: „Borba na Allahovome putu!“ Rekoše: „Zatim šta?“ Reče: „Bez gijeha učenjen hadž!“(Buharija)

Draga braćo,
Vidimo da je za hadždž ahiretska nagrada golema, da je nemjerljiva. Vjernik kada je čuje odmah poželi da je i on tamo, da se nalazi kod Kabe. Ali, pošto svak’ nema tu mogućnost i priliku da posjeti Božiju kuću, postavlja se pitanje: Da li hadž šalje ikakvu poruku ovdje nama, onima koji nisu u Mekki prisutni, koji će možda i preseliti na Ahiret, a da Božiju kuću neće dotaknuti, vidjeti, kraj nje namaz klanjati? Je li to od hadža samo fajdu i korist imaju pojedinci, individue koji su počašćeni tim životnim putem, ili možda i mi ovdje možemo nešto naučiti iz tih obreda i propisa?

Svakako, isto kao sto hadždž mijenja, odnosno koji bi trebao da promjeni vjernika, i na nas ovdje bi trebao djelovati, malo više na razmišljanje potaknuti! Jer, ako se imalo dublje zamislimo i razmislimo vidimo da svaki obred, njegova historijat, šalje upečatljive poruke, pouke koje ne ostavljaju vjernika ravnodušnim..

Kakvo nam značenje oni bijeli ihrami, odjeća hadžija, mogu poslati? Znamo da čovjek kada se nalazi kod i oko Kabe, da kada obuče tu odjeću on se nalazi pod zabranom. To znači i podrazumijeva ne mirisati se, ne češljati se, ne brijati se, ne šišati se, ne biti jednostavno u odjeći dunjaluka. Tj. ihram nam braćo, daje odgovor na pitanje šta nam pripada od ovoga svijeta… A ne pripada nam ništa sem komad bijelog platna u koje nas umotaju kada nam duša izađe i s njom ostaju samo naša djela.

Ostat će i imetak, kule, palače, mala i velika carstva, i svako će pred Gospodarom svjetova morati pročitati knjigu svoga života… ni izgled, niti položaj, ne bogatstvo, već samo djela na kraju putovanja, u kaburu bit će važna. Taj ihram nas tjera, ili bi nas trebao pokrenuti da sebi postavimo pitanje u ovim danima koje glasi: da li i koliko razmišljamo o trenutku kada će nam u kratku, davno zapisanu posjetu doći nenajavljeni gost, koji dolazi po zadatku, a ne da sa nama sijeli, ogovara i prenosi tuđe riječi, gost ispred kojeg ne možemo zaključati vrata i pogasiti svjetla, kako bi pomislio da nas nema kod kuće…

Jedan od sastavnih djelova hadždža je stajanje na Arefatu. Koliki je značaj tog stajanja- vukufa govori i činjenica da je bez njega hadž neispravan. Pa, ako već toliku važnost u sebi nosi, da li je nama uskraćena suština toga stajanja. Nosi li taj propis neku pouku? Da li se ona može dokučiti, i u svoj život ta poruka utkati? Ili je možda čitav taj obred obična forma? Neučinkovito, isto kao što je mnogo toga danas što radi islamski svijet beskorisno! Daleko od suštine.

„Najvrijedniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu zna i nije Mu ništa skriveno.“ (Hudžurat, 13.)

Smisao Arefata nije skriven, a niko ga bolje pojasniti ne može od Poslanika a.s… 632. godine se nalazio na Arefatu, i pred 124.000 hadžija je odaslao tu poruku koja i sad važi za sve vjernike kao i tada, samo što se danas još više na nju treba osluhnuti. Koliko je primjenjenja, kazuje činjenica da svakog hadža imamo osjećaj kao da je prvi put čujemo.

U toj hutbi, tom govoru je rekao:
O pravovjerni, bojte se Allaha i budite humani i pravedni izmedju sebe i prema drugima. Ljudi, vaši zivoti, vaša imanja i vaše casti neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarem vašim. Bojte se Boga od koga svi pomoć tražite i poštujte krvnu vezu.

Vjerno ispunjavajte dužnosti koje postoje izmedju muža i žene, izmedju roditelja i djece. Djete stice džennet pod nogama majke. Izbjegavajte ogovaranja. Čuvajte imanja maloljetnih, nemoćnih i slaboumnih. Nemojte upotrebljavati njihova imanja da umnožite svoja. To bi bio težak grijeh. Nemojte se nakon moje smrti vratiti bezboštvu, te se okomiti jedni na druge. Pa ja sam vam ostavio što ce vas voditi, Knjigu Božiju, koja ce vas, ako je se vjerno pridrzavate uvijek čuvati da ne zalutate s pravog puta, sa staze pravde i istine. To je knjiga jasna i pozitivna, koju je sam Allah objavio. Imate pred sobom cjeli moj život, moje riječi i moja djela. Sve što sam govorio i radio, nastojao sam da to bude u potpunom skladu sa Božijim naredženjem.

Zato, na tome brdu, u toku hadždža, mora se saznati i dati odgovor ummetu zašto je muslimanska krv, bilo gdje u svijetu jeftinija od nafte? Nameće se potreba za odgovorom, zašto muslimani svijeta sačinjavaju više od 90% svjetske izbjegličke populacije, invalida i sirotinje? Zašto se najveći broj regionalnih ratova vodi na tlu muslimanskih zemalja, o njihovom trošku i prolijevanjem njihove krvi? Sve dok se na ova i slična pitanja ne odgovori na Arefatu od takvog hadždža u najboljem slučaju imaju fajde muslimani, oni pojedinci, koji ga obavljaju i trgovci, dok zajednica muslimana nema.

Ima li mjesto zvano Mina, na kojem hadžije bacaju kamenčiće na prokletog šejtana kakvu poruku? Na Mini su iskazane dvije velike ljubavi i odanosti. Odanost Ibrahima, a.s., prema Gospodaru svjetova, i ljubav djeteta prema roditelju.

Allah dž.š., govoreći o Ibrahimu a.s., kaže: ”Gospodaru moj daruj mi porod čestit!« 101. i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. 102. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: »O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?« – »O oče moj«, – reče – »onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.« 103. I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, 104. Mi ga zovnusmo: »O Ibrahime, 105. ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, – 106. to je, zaista, bilo pravo iskušenje!« 107. i kurbanom velikim ga iskupismo….

… Isma’il a.s., je simbol kušnje. Ibrahimu je kušnja i ispit bio Isma’il a.s., ali nas treba da brine da li smo se zapitali ko je naš Isma’il? Da li nam je Isma’il dijete ili ona fotelja, naša reputacija ili ,neka diploma ili zvanje, slava, ljepota, mladost i snaga ili karijera?
Da li smo mi spremni da kao Ibrahim a.s., žrtvujemo radi Allaha dž.š., našeg Isma’ila oličenog u prije navedenom?

U ovim predbajramskim danima poruka je da oživimo uspomenu na sunnet Ibrahimov i opet nanovo da se prisjetimo, draga braćo, da je on trebao da zakolje sina i povinovao se Allahovoj naredbi, a ja, ti, treba da samo malo žrtvujemo od dunjaluka, ali odlučno, sa svješću da do Allaha ne dolazi niti krv niti meso kurbana nego samo, odlučnost, iskrenost, poslušnost.

Šta nam govore Safa i Merva. Da bi shvatili ovaj obred moramo se prisjetiti Hadžere i Ismaila. Nakon što su njih dvoje ostali sami u surovoj pustinji sa malim zalihama hrane i vode i kada su potrošili sve što su imali sa sobom, a mali Ismail počeo plakati od gladi, Hadžera se popela na jedan od obližnjih brežuljaka, tražeći vodu. Posto nije vidjela sa tog brežuljka nikoga ko bi im mogao pomoći požuri ka drugom brežuljku tražeći pomoć i vodu. Ništa nije našla. Na kraju je umorna krenula ka svome sinu Ismailu.

Kad je stigla do malog sina zaprepstila se od čuda. Allah je dao da ispod nogu njenog sina provre voda. Zato su ova Safa i Merva poruka milionima žena u svijetu, onim koje medicinskim sredstvima ubijaju svoju djecu, dok su ona još u zametnoj ćeliji da na taj način čine zločin protiv života. Hadžerino zalaganje, akcija s druge strane je poruka svima nama da uvijek treba biti u pokretu, u borbi, u nastojanju da oslobodiš sebe od ovisnosti o drugom, a svoju zajednicu od siromaštva. Jer, Hadžera ne sjedi i ne čeka da nesto iz neba bljesne, padne samo od sebe. Ona se trudi. Trči očekujući da će neko naići s vodom. Njen trud, njen rad prati njena dova. Dova bez toga, u najmanju je ruku-upitna.

Na kraju, molimo Allaha, dž.š. da hadžijama hadž bude kabul, onima koji žele obaviti hadž, a nemaju mogućnosti, neka im Gospodar nafaku poveća, a onima koji imaju mogućnosti, a nisu obavili hadž, neka im Stvoritelj svjetova poveća i ojača iman. Amin!

Ammar ef. Čopelj, 11. oktobar 2013. godine, Nesuh-age Vučjakovića džamija, Mostar