Svečano otvorena šehidska spomen česma u Donjoj Mahali

1196

Drugog dana ramazanskog bajrama, obilježavajući Dan šehida, mještani mostarske Donje Mahale svečano su otvorili spomen česmu šehidima i poginulim borcima. Uprkos jakoj kiši koja je padala tokom svečanosti ovom inspirativnom i poštovanja punom činu prisustvovalo je nekoliko stotina građana, članova udruženja „sinovi Mahale“, i zvaničnika. Spomen česmu otvorili su Dževad Pašić predsjednik udruženja „Sinovi mahale“ i Nataša Nana Džinović. U sklopu svečanog programa prisutnima su se obratili Mira Salčin, dobitnik najvećeg ratnog priznanja značke Zlatni ljiljan i jedan od ratnih komandanata jedinca u ovom mostarskom naselju, Mustafa Mešić predsjednik organizacije porodica šehida i poginulih boraca grada Mostara i mostarski muftija h Seid ef. Smajkić. Donja Mahala je tokom cjelokupne svoje historije rađala i poklanjala generacije i generacije šehida, od čuvenih bitaka protiv Mletaka, preko vojnih ofanziva u Drugom svjetskom ratu do posljednjeg rata. A oni su ginuli, ne samo u Donjoj mahali, već na svim ratištima, na svim bosanskim planinama, od Jajca preko Igmana, Podveležja… Kao što ni za slobodu Donje Mahale nisu ginuli samo njeni sinovi već i Gačani, Stočani, Čapljinci, Nevesinjci, Podvelešci i drugi odvažni heroji Mostara. Ovu činjenicu u svom govoru posebno je naglasio Mira Salčin. Salčin je u tom kontekstu kazao: „Moramo biti vječno ponosni i vječno zahvalni svim borcima i šehidima koji su svoje živote ugradili u temelje Bosne i Hercegovine. Na ovom mjestu je vođeno nekoliko presudnih bitaka u kojima su ginuli borci iz svih krajeva naše zemlje. Puno će vremena proći i dosta će vode proteći iz ove česme dok dostigne količinu krvi koju su najodabraniji sinovi prolili za ovu napaćenu i ponosnu zemlju. Zato nam je ova česma upozorenje da ne smijemo zaboraviti sve ono što se dešavalo u agresiji na našu zemlju. Nadamo se da ćemo ovim činom potaknuti sve firme i pojedince da daju bezrezervnu podršku i doprinos sličnim projektima od interesa za našu zajednicu kako bismo odbacili sebičnost i malodušnost, da dokažemo da žrtve nisu bile uzaludne.“, kazao je Salčin. Izražavajući zahvalnost građevinskom odboru izgradnje šehidske spomen česme u Donjoj mahali Mustafa Mešić, predsjednik organizacije porodica šehida i poginulih boraca grada Mostara je istakao historijske činjenice kako je za slobodu Mostara život dalo preko 800 šehida koji su zakopani u 53 harema, ali i kako do danas još nije postignuta suglasnost gradske administracije za izgradnju jedinstvenog spomen obilježja šehidskog turbeta na nivou grada. „Očekujemo pomoć društveno – političkih struktura u gradu da se ovo prevaziđe.“, zaključio je Mešić. „Ova česma znači život. Mahala je prednjačila u akcijama odbrane slobodnog Mostara i ja se nadam da će ovo biti podstrek i drugim dijelovima grada da i oni povedu slične inicijative.“, na početku svog obraćanja istako je mostarski muftija h Seid ef. Smajkić. Prisjetivši se vremena agresije na Mostar muftija je istakao činjenicu kako su neustrašivi mještani Mahale i odvažni borci, još dok su snajperi pucali, tenkovi i grante rušile grad, nadajući se slobodi i životu u njegovoj punini, uporedo sa odbranom zemlje počeli i sa obnovu porušene baštine. „Ovo svečano otvorenje šehidske spomen česme je i poziv svima nama da se ne smijemo zadovoljiti sa stanjem u kojem se nalazimo nego moramo otvarati prostore novog djelovanja, nove kreativnosti i novih vrijednosti.“, pozvao je muftija Smajkić.

U Donjoj mahali, koliko se sjećaju ovdašnji stanovnici, u prošlom stoljeću bilo je pet javnih česama. Kod sokaka Ašikovina – gotovo na istom mjestu gdje je izgrađena nova, šehidska spomen česma, u sokaku Oručluk, kod ulaza u kuću Eneska Vukotića – česma je imala naziv Ćutovina, česma Dženazica u blizini Sevri hadži Hasanove džamije, česma na ulazu u sokak Stari Pazar, česma na ulazu u Tikvin sokak – preko puta Lučkog mosta i česma preko puta Jahja Esfelovog mesdžida u Donjoj Mahali – vjerovatno u sokaku koji se zove Dragnića sokak. I po tome se može zaključivati o nenadmašnom humanizmu i toleranciji, dobronamjernosti i radovanju životu stanovnika Mostara. Sve česme, to ne treba smetnuti s uma bile su vakufi. Iz ove činjenice može se zaključiti iz kakve je filozofije potekla slobodarska misao Mostara.