U povodu Nove hidžretske 1438. godine prof. dr. Džemaludin Latić sinoć je održao prigodno predavanje u mostarskom džematu Vrapčići. Od brojnih događaja prof. Latić prokomentirao je historijske kontekste naravi poslanja Muhameda a.s. koji je poslan da spriječi krvoprolića među ljudima i narodima. Zalaganje na stvaranju mira je jedan od imperativa svakog muslimana, sve dok je to moguće. Na primjerima iz života ashaba i njihovog odnosa prema uzvišenim istinama islama prof. Latić je naveo slučaj Suhejba koji se odrekao svog bogatstva zbog islama, zbog dobra svih ljudi.
Profesor Latić protumačio je i pojam širka obožavanja nečega drugog osim Allaha o čemu se u posljednje vrijeme među muslimanima u BiH rijetko govori. Prokomentirao je i nekoliko hadisa o ovoj temi, a potom akcentirao ishodišta islamskog učenja o ljubavi prema domovini. Prenio je iskustvo hazreti Bilala, prvog mujezina u islamu. Komentirajući stavove znamenitog šejh Juje o ljubavi prema rodnom kraju prof. Latić je pozvao prisutne da čuvaju sjećanje na rodni kraj, na rodni zavičaj iz kojeg su tokom proteklog rata bili prognani. „Postoje uvjeti da bi se napustio rodni kraj, a ako se to desi onda bi musliman trebao da se ponaša kao muhadžir ili kao ensarija.“, naglasio je Latić.
Profesor Latić je analizirao i kur’anski ajet u kojem se govori o Božijoj pomoći koja je uslijedila u pećini Sver kada su Poslanik i Ebu Bekr bili opkoljeni od strane mušrika. Oslanjanje na Allaha jedan je od osnovnih principa islamskog načina života jer, kako je protumačio Latić, Allah će u svojoj milosti pomoći i nagraditi iskrene vjernike koji se čuvaju širka i činjenja velikih grijeha. U tom kontekstu citirao je hadis Muhameda a.s. o tome: „Allah će pomoći ovu vjeru, onima koji su slabi, njihovim dovama, njihovim iskrenim namjerama“. Pozvao je vjernike da čine što više dova, da klanjaju pored redovnih namaza što više nafila, napomenuvši pri tome da dovama treba prethoditi iskrena tevba i istigfar.
Na kraju predavanja prof. dr. Latić je zaključio kako je uvijet svih uvjeta da bi nekome bila ukazana Božija milost i pomoć da se svaki čovjek vrati svome Gospodaru. „Mi smo ponosni Allahovi robovi i mi se Njemu selimo i zato je Poslanik rekao da više nema hidžre poslije hidžre iz Meke u Medinu“, rekao je Latić.
