„Poslaniče Božiji, šehadetom ti obećanje dajem!”
Sva zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Njegovog Miljenika, Muhammeda s.a.v.s, njegovu porodicu i prijatelje.
Svakoga dana prođem pored tebe, visoka ljepotice moja, i kad god prođem, svaki mi put šapneš na uho gdje da skrenem. Tvoja bijela munara odjekuje na sav glas, noseći u jednom dahu ezane, pet ezana na put šalje u kuće vjernika džemata, u emanet svome džematu daje kao iskušenje od Allaha, da vidi da li će Mu oni okrenuti leđa, pa viče na sav glas : “Ešhedu en la illahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve Resulluhu“.
Dragi moj Poslaniče, naše džamije, tvoje vjerne glasonoše, iz dana u dan pozivaju na ljubav ka Allahu, neumorno, kao što je to radio Bilal r.a.. Rekao si naš Muhammede, da će u tvome ummetu biti ljudi koji će biti kao tvoji ashabi, a koje nećeš upoznati, a ja ti Poslaniče moj, radosno mogu reći da ti zavjet dajem da te iznevjeriti neću ako Allah bude dao, krenut ću stazom ezana, visoko u nebesa da se moja duša digne, a molit ću Allaha da ne ponizi ovu moju dušu ako se za ezane ne bude čvrsto uhvatila.
Penjat ću se na grane, da dohvatim šehadete sa munare. Neka me vjetar blagi, zajedno sa glasom džamije moje vine u prostranstva tvoje ljubavi, neka me grle šehadeti, uspavljuju salavati, a bude tekbiri. Ja tebi, u ovom trenutku dajem riječ da ću se odazivati glasu Allahove kuće, pet puta na dan.
Hoću da u nju uđem, a da mi zamiriše miris tvoje duše, da mi tespih budu tvoje mubarek ruke, pa ću zamišljati da ih ljubim sa spomenom na Allaha, da mi mihrab bude Kaba, da se okrećem k njoj pa da uđem u sjenu tvoje svjetlosti, tamo gdje je nju milovalo tvoje nježno lice. Ove svoje riječi ostavih Allahu na emanet, da mi On pomogne da te ne iznevjerim, Poslaniče moj. Kada selam predajem i tebi ga predajem, okrećem svoje lice u nadi da ga obasja iskrica svjetla tvoga, da me obasja u liniji milosti od Mekke pa do Bosne.
Neka vjetar blagi odškrine vrata moga srca , pa da tvoja mubarek blaga noga kroči u njega. Ja ti obećanje dajem da ću te ugostiti najbolje što mogu. Smjestit ću te u najsvjetliju sobu koju imam, kako bi sunce obasjavalo tvoje nebesko lice, u najveću sobu koju imam, kako ti ne bi bilo tijesno, u svoju siromašnu dušu, kako bi je ti nahranio.
Ne zamjeri mi ako ostanem bez glasa, to je duša žedna tebe, jer ti si ljubav! Nije mudrost otkriti ljubav, jer ljubav je Muhammed! Ja tebe volim Muhammede, osjeti dašak moje ljubavi ako je iskrena! O Muhammede šta sve ne bih dala samo da vidim dlake sa tvoje brade, na trenutak bih pomislila da u tebe gledam.
Stajala bih tu nepomična, bespomoćna, presretna, a usne bi mi se pomicale kroz šehadet. Čak i te dlake sa tvoje brade, o Poslaniče ljubavi, su u meni žive, mirisne kao mehka trava poslije kiše. Otkad prestadoh da te zamišljam, počela sam da se sa tobom družim Muhammede.
Prvo Allahu, pa tebi iz srca kidam riječi koje će me zagovarati na Sudnjem danu, a ti ćeš iza zastora nebeske svjetlosti gledati da li ću iza tebe stati i ući u halku vjernog ummeta. Ako si ti ljubav u mome gladnom srcu, onda je moje srce vječito gladno jer ko bi se tebe zasitio? Ne postoje usta koja bi se umorila kazujući tvoje ime. Sjećanje ne zna za zaborav, a duša ne zna za zimu!
Ti si ljubav koja donosi šehadet, ti si dio ljubavi od vječnosti, a vječnost je Allah. Kakva li je to ljubav koja dolazi od vječnosti? Koja je to lozinka koja otvara srca putujući brzinom svjetlosti, tako da stigne do istinskog cilja? To je pjesma ljubavi, to je šehadet! Vjerujući i očitujući da nema drugog Boga osim Allaha i da si ti Božiji rob i Božiji Poslanik, tom lozinkom ja otvaram Allahova vrata na kojima ti stojiš.
Ti pružaš svoje milostive ruke kako bih se ja čvrsto za njih uhvatila da me uvedu kod Allaha, da me On voli, pa da me i ti zavoliš. Neka moje svjedočanstvo odjekuje na sav glas, pa da sve katance razbijam milošću tvojom, sve do Allaha, izvora milosti.
Pokaži mi tu Džennetsku bašču, povedi me do Allahovog Kevsera, daj mi vode iz svoje nježne ruke. O Muhammede, ti si u Džennetu stablo, korijen mu je iman, a grane su mu tvoje ruke. Kad me pogledaš u visinu vidiš ruke koje grle. Što se više penješ da ih dohvatiš, to one nude ljepše plodove.
Ja poželjeh da se popenjem na stablo, da uberem najslađu voćku koju mi nudiš, ali ona je previsoko. Sve druge voćke su uvehle, svi listovi su požutjeli! Ti mi reče: “Čarobnu riječ izgovoriti moraš da ubereš najslađi plod Dženneta!“. Evo, izgovorih riječi čarobne : “Ešhedu en la illahe ilallah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve Resulluhu“, daj mi da zagrizem voćku kad ti dadoh prisegu, da okusim miris Džennetu!
Irna Kevelj
IV razred Ekonomske škole
