Na mostarskim Šehitlucima danas je obilježena dvadeseta godišnjica stradanja pripadnika Armije Republike BiH koji su zarobljeni i ubijeni u Komandi Četvrtog korpusa u zgradi „Vranica“ u Mostaru 1993. godine.
Devetog maja 1993. godine zarobljeni su i kasnije mučeni i ubijeni: Alija Čamo, Senad Ćehić, Dževad Čolić, Mimo Grizović, Vahidin Hasić, Dževad Husić, Zlatko Mehić, Nenad Milojević, Fahir Penava i Nazif Šarančić. Njihova tijela su pronađena tek 2007. godine dok se još uvijek, 20 godina poslije, ne zna za tijela Feđe Huskovića, Hasana Balića i Šefika Pobrića. Oni se još uvijek vode kao nestali.
Prisutnim se na početku današnjeg programa obilježavanja godišnjice stradanja obratio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Mostar Salem ef. Dedović, koji je u svom obraćanju rekao: „Bošnjaci su autohtoni evropski narod koji pripada evropskoj porodici brojnih naroda. Svojim islamom, bogatim kulturnim nasljeđem i tradicijom, te važnim civilizacijskim doprinosom mi oplemenjujemo duhovni i materijalni kontekst Evrope. Evropa danas slavi svoj dan, dan svog objedinjavanja, udruživanja, Evropa danas obilježava i dan svoje pobjede nad fašizmom, ta oba događaja su dio našeg novijeg historijskog konteksta, u kojem je naš narod branio civilizacijske vrijednosti koje su ugrađene u temelje Evrope i branio Evropu i svijet od nekog novog bauka fašizma i barbarstva. Stoga mi s punim pravom polažemo pravo da je to naš Dan, i to je Dan u kojem s posebnim pijetetom se sjećamo svih naših žrtava, stradanja i patnje kroz koju je prošao naš narod.
Stojimo danas tu, dostojanstveno i ljudski, da budemo zajedno sa svim porodicama stradalih, sa svim ucviljenima, a posebno da čujemo jasnu poruku Mostarskih Šehitluka koja opominje i kazuje da se domovina i zemlja nose u srcu, da se čuva spomen na one kojih nema i da se sačuva nasljeđe za koje su oni dali svoje živote. Islamska Zajednica na današnji dan u Mostaru je ostala bez svoga najljepšeg bulbulskog glasa, mujezina Karađoz-begove džamije, Salema efendije Mezita kojeg je HVO mučki pogubio, a njega Dragi Bog počastio šehidskim stepenom. Neka im je svima trajni Božiji rahmet, a živima opomena i putokaz! Amin!“
Nakon obraćanja glavnog imama Bea Balta, prof. je u poetskom recitalu interpretirala dvije pjesme: „Iz grobova ustaju“ i „Zašto tone Venecija“ iz zbirke „Sarajevski tabut“, autora Abdulaha Sidrana.
Zatim se prisutnim obratio svjedok vremena i svega što se zbivalo u Mostaru u tim teškim olovnim vremenima, naš mostarski Muftija, hadži Seid ef. Smajkić. Muftija je u svom govoru još jednom pozvao na buđenje bošnjaka muslimana i nadu da će nas ovo podsjećanje na naše šehide natjerati da budemo mnogo aktivniji. Podsjetio je da je svima bilo lijepo dok su bošnjaci imali ključeve grada, ali kada su ih preuzeli neki drugi, onda su se desili neki drugi scenariji.
„Tada, na dan 9. maja, nahrupilo je to agresivno, destruktivno, iz ljudi koji se smatraju civilizovanim i kulturnim. Tada, umjesto neke epopeje ili poeme o slobodi, otvoreni su koncentracioni logori, stadion je pretvoren u koncentracioni logor, desila su se zvjerska ubistva, progoni, maltretiranja i uništavanja svega što nije pripadalo toj opciji“, između ostalog je rekao muftija Seid ef. Smajkić.
Muftija je izrazio nadu da ćemo smoći snage da se izborimo za ravnopravan položaj u gradu Mostaru, rekavši da ako nismo bili poraženi u ratu onda to ne smijemo dozvoliti ni u miru.
Nakon muftijinog obraćanja u znak sjećanja na umrle fatihu su proučili i cvijeće položili predstavnici Udruženja logoraša, s obzirom da je 9. maj Dan logoraša; a i druga izaslanstva koja predstavljaju ministarstva, grad, gradsko vijeće, udruženja, škole… Posebnu težinu današnjem skupu dalo je prisustvo velikog broja učenika osnovnih škola.
Na završetku programa Jasin-i šerif pred duše umrlih proučili su imami Medžlisa Mostar, a program je završen dovom koju je proučio muftija Smajkić.
