Mesdžid okupio raseljenu porodicu

2265
Miz Mostar Aktivnost

Proklanjan obnovljeni mesdžid u Šarici MIZ Mostar

Ma kako to sa stanovišta bosansko-hercegovačke historiografije zvučalo paradoksalno vijest o proklanjavanju obnovljenog mesdžida u Šarici mora se početi činjenicom da se ovo malo, u cijeloj Hercegovini stoljećima dobro poznato selo, administrativno nalazi na području Istočnog Mostara.

SELO ŠARICA– KULTURNA INSTITUCIJA

Općina Istočni Mostar smještena je na sjevero-istočnim obroncima planine Velež i službeno je najmanja opština u Bosni i Hercegovini sa svega 68 domaćinstava. Ekonomska politika bivše SFRJ lokalno stanovništvo, bez obzira na nacionalnost, je uglavnom potisla u veće, urbane sredine, najviše prema Bijelom Polju i prema gradu Mostaru, a agresija na našu zemlju pored nekolicine ubijenih civila i vojnika popalila im stare, kamenom zidane kuće i seoski mekteb. Uviđavnost i tradiciji privržena patrijarhalnost nadaleko čuvene porodice Abaza, geo-strateški položaj sela, raskrsnice i svratišta starih puteva između Mostara, Konjica pa dalje prema Sarajevu i Nevesinju, odnosno Istočnoj Hercegovini činilo je ovo malo muslimansko seoce pravom kulturnom institucijom muslimanske historije, kulture i baštine. Premda su u Šarici i njenoj bližoj okolici realizirani brojni hvale vrijedni poduhvati i projekti povratka u posljednjih desetak godina naši (domaći) mediji o tome nisu govorili skoro ništa. U dnu sela i danas se nalazi stara ilirska g(r)omila o kojoj ni mještani ni historija ne pričaju nikakve priče. I historija i mještani skoro pobožno prolaze pored nje. Svud uokolo po bogumilskom običaju i redu na uzvisinama se nalaze još uvijek očuvane manje nekropole stećaka. Na prilazu selu stara čatrnja pruža dragocjene podatke o načinu života kakav je ovdje nekada bio. Ispod nje kroz blagi predvečernji povjetarac u soskom haremu kameni nišani dostojanstveno govore o vlasnicima grobova. Vještijem i učenijem postaču bi možda i pošlo za rukom s njima i „prozboriti“ pokoju riječ. Harem je s kraja prošle i ove godine ozidan betonskim elementima i po cijeloj dužini po vrhovima zaštićen armiranim betonom. Ulazna željezna kapija izgrađena od oplemenjenih želja i ljudskih odgovornosti pouzdan je znak da ovaj harem niko više neće moći uspoređivati sa „zapuštenim turskim grobljima“. Jer, hladne daljine u kojima danas žive raseljene Abaze sve češće i sve više im golicaju sjećanja na rodni zavičaj i zapretenu radost ranih djetinjstava i divnih uspomena. Na nadmorskoj visini od 860 m u kojoj i vjetar sam od sebe bez ikakvih sjećanja brže pokrene krv kroz vene, u lelujavoj simfoniji oštrog kalca i niskih ljeskovina radost iftara je značajno jača a brige isto toliko manje. Osjeti to i potpuni stranac koji u ovom selu nema niti jedne jedine uspomene, a tek nekadašnji stanovnici njegovi. Jedino se insan u rodnom zavičaju i onom sunčevim rumenilom posutom horizontu ranog djetinjstva ničega ne boji i ničega ne plaši, jedino je u svom rodnom zavičaju bez ikakvih briga prepušten onom djetinjem instinktu „nemoranja“ ničega. Prepustiti se vjetru, prepustiti se Božjoj volji, biti pokoran i smiren kao u prvim majčinskim naručjima.

SJEĆANJA NA SLAVNE PRETKE

Tridesetak članova porodice Abaza iz Mostara, Sarajeva, Njemačke i drugih mjesta okupilo se 12.avgusta, ili 12 ramazana da u svojoj rodnoj Šarici nakon toliko godina proteklih od agresije na našu domovinu zajednički klanjanju teravih namaz. Tim činom Medžlis Islamske zajednice Mostar i zvanično je dobio još jednu bogomolju. Nakon zajedničkog iftara i klanjanja akšam namaz u svečanom tonu govorili su Avdo ef. Abaza, Salem ef. Dedović, glavni imam Medžlisa IZ Mostar, mostarski muftija h. Seid ef. Smajkić (oba rodbinski povezana sa Abazama) Hamid Abaza, povratnik u Šaricu, Smajo Abaza jedan od najvećih pregalaca i inicijatora obnove porušenih kuća, Huso Abaza najstariji član ove porodice i Miralem Gluhović koordinator za povratak mostarskog gradskog područja Sjever.

Mesdžid u Šarici izgrađen je u proljeće 1969.g,. a do tada su mještani ovog malog sela zajedničke namaze klanjali u porodičnim kućama. Vrijedna sjećanja na to vrijeme sa okupljenim članovima porodice Abaze podijelio je mostarski imam Avdo ef. Šarica je uglavnom imala od 10 do 15 domaćinstava, no uprkos toj činjenici bošnjački identitet u punom smislu ste riječi je održan do današnjih dana. Mula Ahmet, mula Salih i mula Mehmed su rodonačelnici porodice Abaza čije sjećanje seže unazad tri stoljeća na ovom području. U XX stoljeću imam je bio Salih ef. pa Halil, Ibrahim ef. dok danas pored Avde ef. još trojica njih časno čuvaju ovo zvanje, Armin ef. i titulu hafiza. „Nije bilo lahko u tome vremenu u ovom okruženju očuvati i vjerski i nacionalni identitet, pogotovo zbog činjenice da se u to vrijeme dešavaju ekonomske migracije.“, rekao je Avdo ef., navodeći pojedinačna imena ljudi koji su selili iz Šarice.

„Porodica Abaza 1945.g. imala je 14 domaćinstava, danas imamo 92 domaćinstva, što znači da smo se širili. Išli smo po svijetu i vraćali se a svoj identitet nismo napustili. Iz porodice Abaza nema lopova. Još ni policija ni sudovi nisu optužili nekog iz porodice Abaza da je negdje nešto ukrao. Ja mislim da je to velika čast. Iz ove porodice još se nije glasilo da se našlo vanbračno dijete. Iz naše porodice je 92 % domaćina u svojoj kući, a niko nije prodao ni pedalj zemlje, što znači da smo vrijedni i radiše.“, u vrlo emotivnom obraćanju posebno je naglasio Huso Abaza, jedna od najstarijih članova porodice Abaza.

POGLED U BUDUĆNOST

Pedesetogodišnji Hamid Abaza, jedini povratnik u Šaricu uz izraze iskrene zahvalnosti s vrlo otvorenim pogledom u budućnost prisutne je informirao o projektima koje je nužno realizirati kako bi život ovdje bio moguć. Među prioritete Hamid je uvrstio sanaciju vodovoda, nužnost asfaltiranja makadamskog puta, te animiranje svih institucija i pojedinaca koji mogu doprinijeti održivom povratku. „Ja sam sa svoje strane odlučio, isključivo zbog podstreka drugima da se vraćaju i dolaze ovdje, odlučio stalno da ovdje živim.“, odvažno i samouvjereno rekao je Hamid.

U inspirativnom vazu-nasihatu mostarski muftija h Seid ef. Smajkić ocijenio da je događaj proklanjavanja obnovljenog mesdžida u Šarici pun nadahnuća i ljudskog pregalaštva. „Stoga ne smijemo u našem historijskom hodu očuvanju našeg bića posustati, jer je to nespojivo sa našom vjerom.“, kazao je muftija Smajkić. Iznoseći iskustva i zapažanja o decenijskom procesu povratka u popaljena sela i gradove muftija je posebno apostrofirao ulogu i značaj međuljudskih odnosa i jačanju rodbinskih veza. „Na brojnim mjestima Kur’an a.š. posebno potencira i naglašava važnost očuvanja rodbinskih veza. Ovo je prilika da stijesnimo puteve šejtanu i da se što više približimo Uzvišenom Allahu dž.š.“, podsjetio je muftija Smajkić. Nakon klanjanja teravih namaza hair dovu proklanjavanja mesdžida u Šarici proučio je Salem ef. Dedović, glavni imam Medžlisa IZ Mostar.

KAKO JE TEKLA OBNOVA
„Prvi koraci povratka i obnove popaljenih kuća u Šaricu učinjeni su 2002.g. Nakon urednog evidentiranja stanja i projektiranja obnove brojne domaće firme i institucije snagom snažnog entuzijazma, kakvog više nema, se odazvalo molbama Općine Sjever i tako je počeo dolaziti materijal kojeg su vlasnici kuća ugradili u porušene kuće. Nakon niza neuspješnih pregovora sa Elektroprivredom RS-a Elektroprivreda BiH je izvršila potrebnu sanaciju električnih vodova i priključaka električne energije. Radovi elektrifikacije sela koštali su oko 250 000 KM, dok su donacije za obnovu krovova koštale oko 100 000 KM. A značajan doprinos u obnovi mesdžida i ograđivanju harema dao je i Hasan Eminović dugogodišnji službenik Rijaseta IZ.“, prisjetio se Smajo Abaza.