وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولَئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْئُولًا
Neizmjerna hvala i zahvala pripadaju Gospodaru i Uzdržavatelju svjetova, Allahu Uzvišenom. Njemu pripadaju sva vlast, slava i hvala. Samo od njega pomoć i uputu tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Salavat i selam donosimo na našeg Poslanika, s.a.v.s., uzora cijelom čovječanstvu do kraja vremena.
Draga braćo,
U jednom od brojnih svojih upečatljivih hadisa, a koji se prenosi od Abdullaha ibn Amra, se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Potpun, kompletan musliman je onaj od čijeg jezika i ruke su sigurni drugi muslimani, a muhadžir je onaj koji napušta ono što je Allah zabranio.
قال عبد الله بن عمرو أن رسول الله صلى الله عليه وسلم قال‏:‏ ‏«‏الْمُسْلِمُ مَنْ سَلِمَ الْمُسْلِمُونَ مِنْ لِسَانِهِ وَيَدِهِ، وَالْمُهَاجِرُ مَنْ هَجَرَ مَا نَهَى اللَّهُ عَنْهُ
Islam je, draga braćo, vjera koja je nama kao blagodat poklonjena od Gospodara svjetova. Ničim je nismo zaslužili, naši dobri prethodnici su vrijednosti vjere prenijeli na nas, a mi svakim svojim dahom moramo biti svjesni raznih odgovornosti koje prožimaju život odgovornog muslimana. Islam je još uvijek, usprkos svim zaprekama prouzrokovanim greškama muslimana, daleko najveća pokretačka sila koju je čovječanstvo ikada upoznalo.
Islam je predanost srcem, jezikom i ostalim organima našim, propisima koje Uzvišeni Allah traži od nas, a najbolja je predanost srcem, koja se naziva srčanim uvjerenjem, jer ona podrazumijeva sve ostale predanosti.
Navedeni hadis je jasan, upozorava nas da je naša istinska pripadnost islamu upitna ako drugi muslimani nisu sigurni od našeg jezika, i od naših ruku, i u fizičkom smislu, ali i u smislu ostvarivanja dominacije nad drugim na bespravan način.
Čovjek može, i to je česta pojava, klanjati, postiti i činiti druge ibadete po navici ili iz licemjernih pobuda, ali odnosom prema porodici, komšijama, okruženju u kojem živi potvrđuje svoj islamijjet – svoju predanost Allahu, dž.š.
U životnoj utakmici mnogi da bi zadovoljili svoje interese ne biraju sredstva, štaviše bez ustručavanja uništavaju druge ako je to način da oni uspiju. Islam ima sasvim drukčiji pogled na svijet. On razvija kolektivnu svijest, tj. čovjeku je dobro ako je dobro društvu u kojem živi.
Draga braćo,
Živimo u vremenu prožetom strahom i nesigurnošću prisutnima na globalnom nivo. Također na lokalnom nivou svjedočimo raznim obećanjima, intrigama i prozivanjima na koje smo navikli kao sastavne dijelove predizborne kampanje. Razumljivo je i normalno da o ovim pojavama imamo svoj stav i mišljenje, koji bi se morao temeljiti na činjenicama i znanju. Međutim, u vremenu kada je posebno važno sačuvati duhovnu i psihičku snagu našeg naroda, pružiti lijepu riječ i biti oslonac onima u potrebi, primjetno je plasiranje onoga što među nas unosi nemir, međusobnu netrepeljivost i zajedljivost.
Čast drugih ljudi je na udaru i lahka za okaljati, možda kao nikada ranije. Zasigurno je jedan od razloga za to naša sveprisutnost na društvenim platformama i spremnost da pišemo, komentarišemo i podržavamo mnogo toga za što nismo pozvani, niti imamo dovoljno znanja o tome.
Podsjećam vas da kao vjernici moramo imati svijesti o težini svake naše riječi, izgovorene i napisane. Podsjećam da se svaka naša riječ pomno bilježi od strane meleka pisara koji nas nikada ne napuštaju, te da ćemo biti pitani i odgovarati za izgovoreno, kao i posljedice toga izgovorenog, jer nas Poslanik, s.a.v.s., uči da će grijeh od nedjela čovjekovog biti uvećan onoliko koliko se ljudi povede za tim nedjelom, što zasigurno vrijedi i za nesavjesno izgovorene ili napisane riječi. Gospodar svjetova nas upozorava:
وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولَئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْئُولًا
„Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.“ (Sura El-Isra’, 36.)
Molimo Allaha, dž.š., da nas učvrsti u dini islamu, a naši jezici i ruke da čuvaju čast drugih muslimana.

Kenan ef. Ovčina, prof., hutba održana u Bijeloj džamiji u Vrapčićima 27. rebiu-l-evvela 1442.h.g./13.11.2020.god.