إِنَّ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَٱلَّذِينَ هَاجَرُوا۟ وَجَـٰهَدُوا۟ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ أُو۟لَـٰٓئِكَ يَرْجُونَ رَحْمَتَ ٱللَّهِ ۚ وَٱللَّهُ غَفُورٌۭ رَّحِيمٌۭ
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji je svojim robovima pokazao put iz tjeskobe u prostranstvo, iz ropstva u slobodu, iz tame u svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve koji ga slijede do Sudnjega dana.
Draga braćo,
Jedan od događaja o čijim bi aspektima, porukama i poukama mogli neiscrpno kazivati jeste zasigurno hidžra – iseljenje Poslanika, s.a.v.s., iz Mekke u Medinu 622. godine. Ona svakako nije obična seoba ili preseljenje prvih muslimana iz Mekke u Medinu zbog nevjerničkih uznemiravanja koja su se bila intenzivirala do mjere nepodnošljivosti. Hidžra je simbol očuvanja dina, života i slobode koja je ostala inspiracija muslimanima do kraja vremena. Mi smo, upravo na ovim prostorima, živjeli ideale hidžre, čuvajući svoje vjerske, nacionalne, kulturne i tradicijske identitete. Bilo je to pogotovo izraženo u vremenima promjena društvenih uređenja i vlasti, što je naš narod relativno često doživljavao u posljednjih 150 godina.
Iz djelâ naše uleme iz tog perioda vidimo koliko je upravo bilo izazovno i teško ponuditi ljudima odgovor vjere na ogromne egzistencijalne izazove s kojima se tada naš narod susretao, kao i na pitanja opstanka i očuvanja temeljnih životnih vrijednosti. Da je naša hidžra ostanak ovdje i čuvanje, življenje i prenošenje vrijednosti vjere na mlađe generacije, bio je važan narativ dobrog dijela tadašnje uleme, na čelu s tadašnjim reisul ulemom Mehmedom Teufikom Azapagićem. Svakako je u tom svjetlu nešto ranije bio i hrabri istup našeg mostarskog alima, muftije Mustafe Sidkija Karabega, koji nije dozvolio niti vjerski legitimisao pobunu i etiketiranje tadašnjih muslimana Mostara, zbog čega je i mučki ubijen.
Poštovana braćo,
Današnje vrijeme nosi svoje izazove, te traži od nas drugačiju vrstu žrtve i drugačiju vrstu hidžre. Ajete o hidžri trebamo razumijevati i u općem, univerzalnom značenju i smislu, vraćajući se sa historijskog mjesta događaja hidžre na svoje mjesto i svoje vrijeme, tj. na svoju hidžru ovdje i danas. Ajet koji tako, sveobuhvatno govori o hidžri je onaj u suri El-Bekare, 218: Oni koji vjeruju i koji se isele (ili: i grijeha se klone) i bore na Allahovome Putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. A Allah prašta i samilostan je. Iz hadisa Božjeg Poslanika, s.a.v.s., razumijevamo da pored ove fizičke, postoji duhovna hidžra, a to je napuštanje grijeha, strasti, nedozvoljenog govora, napuštanje svega što je zabranjeno. Imami Ahmed bilježi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: – Allahov Poslaniče, ko je muhadžir? Pa je o odgovorio: Onaj ko izbjegava ono što je Allah zabranio.“ (Musned: 6637)
Naša hidžra danas nije seoba iz jednog mjesta u drugo, već je izlazak iz duhovne paralize, u kojoj naš narod već dugo živi, u stanje dostojanstva i odgovornosti. Jesu li naša srca ona koja je Resul, s.a.v.s., opisao kao mrtva, koja Allaha malo ili nikako ne spominju, i koja ne ‘ustrepte kada se riječi Njegove kazuju’? Neka svako sebi odgovori na ovo pitanje. Hidžra treba biti naš svjesni raskid s onim što nas udaljava od Allahove blizine.
Naš Gospodar nam obećava blagodati ukoliko krenemo Putem prema Njemu:
„Ko se iseli (ili: grijehe napusti) na putu Allahovom, na Zemlji će naći mnogo mjesta i obilja!“ (En – Nisa, 100.)
Poslanik, s.a.v.s., je zajedno s Ebu Bekrom, r.a., noću izašao iz Mekke. Kroz tminu i strah, ali s jasnim pravcem, s jasnim ciljem i stremljenjem. Sve dok ne budemo spremni na taj tihi, ali odlučan korak prema Istini, nećemo se pomjeriti naprijed.
Šta može biti naša današnja hidžra? Mnogo je mogućnosti i perspektiva: Da kažemo istinu ondje gdje se „ne smije kazati“, kada svi šute. Da čuvamo i njegujemo svoj vjerski identitet ponosno, da bude naša odrednica, a ne usputna stvar koju tematiziramo kad postane dosadno na našim sijelima i kahvama. Naša hidžra je i da budemo muslimani po stavu, po dostojanstvu, po viziji i misiji kroju živimo svojim životima, a ne samo nasljeđem svojih predaka i imenom kojeg nosimo i ponekom rijetkom religijskom praksom. Hidžra nam je i napuštanje sveopćeg konformizma koji nas je umrtvio i opsesije imidžom koji nam je produbio duhovne bolesti, pogotovo zavist i pohlepu.
Draga braćo,
Našu novu godinu po hidžretskom računanju dočekajmo sa suštinskom željom za promjenom nabolje. Neka to ne budu samo lijepe želje i pozdravi koje jedni drugima upućujemo. Dočekajmo je s pitanjem: Šta moram ostaviti da bih bio bliži Allahu?
Hidžra nije bijeg, seoba, od života – ona je odabir života sa svrhom. Muslimani ne mjere svoje vrijeme po datumima, nego po dubini svoje hidžre. U tom smislu su i riječi velikog sultana Fatiha, koji je donio svjetlo islama na naše krajeve: “Onaj ko ne zna za šta je spreman umrijeti, taj je nedostojan da živi.”
Gospodaru, pomozi nam da napravimo korak prema Tebi. Učini nas hrabrima da ostavimo ono što nas udaljava od Tvoje blizine, i postojanima u vremenima iskušenja.
Kenan-ef. Ovčina, prof.
Hutba održana u džamiji Ahmed – age Lakišića u Mostaru
24. zu-l-hidždže 1446.h.god. / 20. juni 2025.god.
