Neizmjerna hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Stvoritelju, koji je Sveprisutan, Sveznajući i ništa Mu nije skriveno. Donosimo salavat i selam na Njegovog Poslanika i miljenika, s.a.v.s., njegovu čestitu porodicu, plemenite ashabe i sve koji budu živjeli i umirali sa kelimom – i šehadeta u svojim prsima do Sunjeg dana.
Draga braćo,
U ovim danima mjeseca jula prisustvujemo mnogim manifestacijama u spomen oslobođenja dijelova našeg grada, te se sjećamo i najboljih sinova ove zemlje, njenih šehida, koji su ugradili svoju žrtvu u temelje ove zemlje te zadužili sve generacije koje dolaze. Kao što znamo, šehid je onaj koji je svojim životom svjedočio vjeru te ljubav prema porodici, zajednici i domovimi. Kur’an nam kazuje da šehidi nisu mrtvi, živi su, kod Gospodara svjetova opskrbljeni i radosni. Svake godine se prisjećamo njihove žrtve na određene datume ili njihova tijela ispraćamo u kaburski mir, ako su tek pronađena. Svaki taj datum je prilika da se upitamo: da li smo u svom životu, svakodnevnici, svjesni njihove žrtve? Da li smo budni nad našom ličnom i kolektivnom obavezom? Da li smo smetnuli s uma šta su nam, u bliskoj prošlosti, ali i daljoj radili oni, za koje Kur’an kaže da neće prestati uznemiravati sve dok ne postanemo kao oni?
Naša zadaća je na ovom svijetu velika, draga braćo, i haram nam je provoditi dane i noći tek onako, bez svrhe, cilja i želje za unaprjeđenjem našeg stanja. U toj našoj ovozemaljskoj zadaći, imamo svakodnevne pratioce, svjedoke, koji će na Sudnjem danu svjedočiti u našu, ili protiv naše koristi. Kur’an i sunnet sedam svjedoka spominju, jer sve što činimo bit će na Ahiretu procijenjeno i bit će predmetom nagrade ili kazne.
Prije svega, naš Uzvišeni Gospodar, Allah, dž.š., je Onaj koji sve zna i vidi, on je Sveobuhvatan, ništa Mu nije skriveno. On nad svim bdije i kao svjedok o onome što činimo na Ahiretu će biti. Istinska spoznaja navedenog i stalna svijest o tome se naziva bogobojaznošću, i to je ono što svaki vjernik kroz svoje ibadete izgrađuje, i čega treba biti svjestan i kada nije direktno u djelima ibadeta. Uzvišeni kaže:
وَمَا تَكُونُ فِي شَأْنٍ وَمَا تَتْلُو مِنْهُ مِنْ قُرْآنٍ وَلَا تَعْمَلُونَ مِنْ عَمَلٍ إِلَّا كُنَّا عَلَيْكُمْ شُهُودًا إِذْ تُفِيضُونَ فِيهِ وَمَا يَعْزُبُ عَنْ رَبِّكَ مِنْ مِثْقَالِ ذَرَّةٍ فِي الْأَرْضِ وَلَا فِي السَّمَاءِ وَلَا أَصْغَرَ مِنْ ذَلِكَ وَلَا أَكْبَرَ إِلَّا فِي كِتَابٍ مُبِينٍ (61)
„Šta god ti važno činio, i šta god iz Kur’ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nije ništa skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj.“ (Junus, 61.)
Mjesto na kojem živimo, stojimo, put kojim hodimo će također biti svjedocima na Sudnjem danu:
يَوْمَئِذٍ تُحَدِّثُ أَخْبَارَهَا (4) بِأَنَّ رَبَّكَ أَوْحَى لَهَا (5)
„Toga dana će ona vijesti svoje kazivati. Jer će joj Gospodar tvoj narediti.“ (Ez-Zilzal, 4. – 5.)
Vrijeme će također biti svjedokom, u smislu blagodati koja nam je dana, zbog čega se Gospodar kune vremenom. Također, svaki dan će biti svjedokom, posebno ona vremena koja su bila predviđena za ibadet, a čovjek bio nemaran spram njih. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: Nema dana koji osvane a da ne kaže: ‘Ja sam novi dan, povećaj činjenje dobra u meni, svjedočit ću o onome što činiš i neću se vratiti do Sudnjeg dana’. (Tirmizi)
Imam Tirmizi bilježi i ovaj hadis: Neće se stope jednog čovjeka pomjeriti na Sudnjem danu sve dok ne bude pitan za četvero: za život, u šta ga je potrošio, za mladost, u šta ju je proveo, za imetak, kako ga je stekao i u šta ga je trošio, i za svoje znanje – da li je postupao po njemu!
Jezici kojima po svom izboru govorimo lijepo ili ono što je nevaljalo svjedočit će na Sudnjem danu. Uzvišeni kaže:
يَوْمَ تَشْهَدُ عَلَيْهِمْ أَلْسِنَتُهُمْ وَأَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُمْ بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ (24)
„Na Dan kad protiv njih budu svjedočili jezici njihovi i ruke njihove i noge njihove, o onom šta su radili.“ (En – Nur, 24.)
Također, u kontekstu svjedočenja, Uzvišeni spominje i ruke i noge.
الْيَوْمَ نَخْتِمُ عَلَى أَفْوَاهِهِمْ وَتُكَلِّمُنَا أَيْدِيهِمْ وَتَشْهَدُ أَرْجُلُهُمْ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ (65)
„Danas ćemo im usta začepiti, njihove ruke će Nam govoriti, a njihove noge će o onome što su radili svjedočiti.“ (Ja-Sin, 65.)
Meleki kao robovi i vojska Gospodara su zaduženi da Njegova volja bude provedena i neki od njih prate i bilježe ono što činimo. Kao takvi, oni su svjedoci svakog pokreta i riječi naše:
وَإِنَّ عَلَيْكُمْ لَحَافِظِينَ (10) كِرَامًا كَاتِبِينَ (11) يَعْلَمُونَ مَا تَفْعَلُونَ (12)
„A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što vi radite.“ (Infitar, 10. – 12.)
Šve što oni zapišu u Knjizi ostaje, Knjizi koja je registar naših djela, koja će se na Ahiretu kao svjedok pojaviti:
هَذَا كِتَابُنَا يَنْطِقُ عَلَيْكُمْ بِالْحَقِّ إِنَّا كُنَّا نَسْتَنْسِخُ مَا كُنْتُمْ تَعْمَلُونَ (29)
„Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu reći, jer smo naredili da se zapiše sve što ste radili.“ (El – Džasije, 29.)
Draga braćo, vidimo kako naša djela na ovom svijetu nisu bezazlena, doći će vrijeme kada će se staviti na tas te odgovarati za njih. Što prije ovo shvatimo, spoznamo i ponašamo se tako da znamo da konstantno imamo svjedoke za ili protiv nas, ostvarićemo svijest o našem Stvoritelju, dž.š., koja će nas sprječavati da u svom životu stranputicama hodimo.
Molimo Uzvišenog Stvoritelja da budemo istinski bogobojazni, te da naši svjedoci na Sudnjem danu budu u našu korist.
Kenan ef. Ovčina, prof./ Hutba održana u Karađoz – begovoj džamiji 20. juli 2018.god./07. zu – l –kade 1439.h.g.
