Dušići su jedna od nekoliko najstanijih muslimanskih porodica u Mostaru, a narodna predaja kaže da su oni i Mukići dvije najrstarije mostarsko pprodice. Najstariji nama poznati Dušić je Ishak, sin Mustafin koji se je 30. redžepa 1105. (9. maja 1694.) godine na sudu sporio sa Abdulmuminom, sinom Salih-begovim iz Mostara oko neke zemlje u Zijemljima više Bijelog Polja. U Brankovcu u Mostaru živio je u 18. stoljeću »ponos učenih i dobrih « Ahmed ef. Dušić koji je potpisan kao svjedok prilkom jednog vjenčanja koje je obavio mostarski kadija 13. džumada II 1202. 1(.21. marta 1788.) godine. On je umro 1213. (1798) godine i sahranjen u hamemu Šehiltluci nedaleko od Nesuh-age Vučjakovića džamije. Njegov uzglavni nišan sa turbanom i danas je uzgor ali je natpis (tarih) na njemu usljed atmosferlija toliko oštećen da se može samo djelimično dešifrovati. U malom haremu kod bivše Hadži Baldne džamjje u Brankovcu sahranjen je Mehmed-aga Dušić, sin Alijin koji je umro 1213. (1808) godine. Svi nišani u ovom haremu su uništeni 1950. godine kada je srušena Hadži Balina džamija.
Hadži Mustafa ef. Dušić zavještao je deset dućana na Staroj Tepi u Mostaru. Pošto se vakufnama nije savala to se ne zna kada je i u kojoj ‘jsvrhu ovaj vakuf osnovan.
Neki Mula Mehmed bio je 1254. (1838/39) godine mutevelija ovog vakufa i po odredbi vakufmame imao je 12 groša plate godišnje. Dužnost mu je bila da izdaje vakufske dućana pod kiriju i da ih po potrebi iz vakuf skih sredstava opravlja.
Hadžd Alija Deronja, Derviš Mujić I zimija (kršćanin) Šahin (sada se prezrvaju Šain) , uzeli su 4. šabana 1254. (23. oktobra 1838.) godine u zakup po jedan đućan ovog vakufa uz pet groša godišnje kirije. Ne zna se kada je ovaj vakruf prestao djelovati i šta je bilo sa spomenutih deset dućana.
Glasnik VIS-a 1987.g. broj 6 ; str 804-805.
