Morine su prostrana i vaolvita zaravan u nevesinjskoj općini preko koje danas vodi cesta iz Nevesinja u Ulog. Poznate su u narodu zbog jake zime i velikih smetova i ovuda se ranije zimi moglo ići samo s krpljama i na skijama. Na Morinama se nalaze lokaliteti: Pašine livade, Pašine vode i Svatovsko groblje gdje su se polovinom 17. stoljeća smrznuli i izginuli svatovi Mustajbega Lakišića iz Mostara. Narodni pjevač je ovaj događaj opjevao u jednoj podužoj narodnoj pjesmi koju je prvi prikupio i objavio Kosta Herman, poznati sakupljač muslimanskih narodnih pjesama u Bosni i Hercegovini.
Ovaj događaj opisao je Husein Dubravić Đogo u svom romanu »Sreća mladog Ljubovića« koji je objavljen u Novom Beharu iz 1933. i 1934. godine. Dr Abdurahman Narnetak (1908-1982) objavio je 1966. godine dramu »Legenda o jednoj ljubavi« u kojoj je dramski obradio ovaj događaj. Morine su se u tursko doba nalazile u posjedu stanovnika nevesinjskog kadiluka gdje su oni preko ljeta izgonili stoku na ispašu, kosili ih li na njlima sijali razne vrste žitarica. Iz sidžila nevsinjskog kadije saznajemo da su Nevesinje 1770. godine poslali arzuhal bosanskom valijti u kome su se žalili da stočari iz drugih kadiluka izgone stoku na njihove ispaše u Morinama i Crvnju i da im čine štete na livadama i uništavaju usjeve. Osim toga oni im kradu stoku i gone je i prodaju u Crnoj Gori. Mole da se ovo posredstvom mubašira ispita, da se krivci pohvataju i od njih šteta naplati. Dalje da se oni vežu jamčenjem (ćefillema) da to ubuduće više neće činiti. Bosanski valija Silahdair Mehmed-paša svojom bujrultijom od 11. rebi’a I 1184. (5. jula 1770) godine naredio je nevesinjskom kadiji; da slučaj dobro izvidi, da od stočara naplati štetu koju su na Morinama i Crvnju počinih i da ih sviju vežu jamčenjem da više neće stoku na ove planine izgoniti. Morine su uprošlom vijeku bile u posjedu Ali-paše Rizvanbegovića i lokaliteti Pašine livade i Pašine vode čuvaju uspomenu na njega. Godine 1932. vođen je na sudu spor između Humljaka koji su preko ljeta izgonili stoku na Morine i Tunguza Perovića iz Nevesinja koji su tvrdili da su Morine njihovo vlasništvo.
Neki Ahmed iz Koleškog postavio je prije 1677. godine stubove preko Morana i na taj način obilježio put i pomogao putnicima koji su u to davno doba ovuda putovali na konju ili pješke da u dubokim smetovirna ne zalutaju i u mećavi ne stradaju. U Koleškom su polovinom 18. stoljeća živjeile slijedeće muslimanske porodice: Ibrahim Glad 1769, Husein Ledić 1775. i Halil Zilić 1770. godine. Hadži Salih Džudija iz Naziragine mahale u Mostaru svojom vakufmamom od druge deikade rebia I 1088. (15.-24. maja 1677.) godine odredio je, između ostalog , slijedeće:
– da se postavljaju novi stubovi (direkler) na mjesto srušenih koje je na Morinama postavio Ahmed iz Koleškog u nevesinjskom kadiluku i da se na ovo troši godišnje po 150 akči. Brigu o ovom vodiće valkifova djeca i njihovi potomci. Kad su se ovi stubovi na Moninarna prestala mijenjati I novi postavljati, niko živ ne pamti. Danas preko Morina vodi dobra cesta i preko njih su postavljeni stubovi i uspostavljen telgrafsko-telefonski saobraćaj između Nevesinja i Uloga i drugih mjesta. Ovi stubovi služe i kao putokaz za vrijeme zime i velikih smetova i mećava.
H. Hasandedić
Glasnik VIS-a 1986, br 4 str. 400 – 401.
