Rad Nine Blate ocjenjen najboljim

815

Žiri u sastavu mr.Nusret Omerika, Salem ef. Dedović i Šefik ef. Čavćić na konkursu literanih radova raspisanom u povodu 12. rebiu-l-evela 1431.h.g. za studente Univerziteta “Džemal Bijedićæ” i uèenike srednjih škola s područja Grada Mostara od ukupno 23 prispjela rada najboljim je ocijenio rad Nine Balte, učenice VI razreda Mostarske gimnazije.
POSLANIK MUHAMMED a.s U ŽIVOTIMA SAVREMENIH MUSLIMANA
„Ja imam više imena: ja sam Muhammed i Ahmed, ja sam el-Mahi – kojim Allah,dž.š., briše nevjerstvo, ja sam i el-Hašir, prvi koji æe biti oživljen i poslije koga æe ljudi biti oživljeni, a ja sam i el-Akib -poslije mene neæe više biti poslanika”. (Hadis bilježi Buharija i Muslim) U jednom prekretnom perodu svog života kada nisam znala kako da pronaðem pravi put, pomogle su mi njegove rijeèi… Plašila sam se… Da. Mnogo sam se plašila života, svjetlo na kraju tunela se nije ukazivalo. Postojao je samo mrak… Griješila sam. Otuðila se. Zaboravila na porodicu i prijatelje… Zaboravila najmilije…
Svijet u kojem živim me potpuno obuzeo… uzeo u svoje ruke… Ljudi oko mene vodili su konce mog života. Pokvareni ljudi. Postala sam bezosjeæajna karikatura koja hoda pustim ulicama. Postala sam tijelo bez duše. Postala sam griješnik!
Nisam znala ni za vjeru, ni za dobro, ni za plemenitost. Kao da su sa mnom upravljale samo neke strašne crne sile… To je bila najgora godina mog mladog života…A onda mi je dragi Allah jednoga dana poslao nekog dobrog èovjeka koji je u meni vidio ono što mnogi nisu dugo vremena. Bila sam u biblioteci izgubljena meðu brojnim naslovima oko sebe. Zapravo nisam znala ni šta ustvari tražim tu. Gledala sam knjige i pokušavala pronaæi sebe u nekom od tih primjeraka. Uzela sam “Stepskog vuka” jer sam se i sama osjeæala tako. Èitala sam ga nekad davno i tad ga nisam razumjela. A sad… sad sam ja bila stepski vuk. Pored mene se u tom trenutku, ni sama ne znam otkuda ni kako odjednom pronašao èovjek srednjih godina èiji pogled neæu zaboraviti nikad. Upitao me samo: “Kako si, dijete?” Pomislila sam da je lud, zašto mi se javlja. Ali on je prepoznao moje muke… ne znam kako, ali jeste. Pružio mi je Èasni Kur’an u ruke i još jednu malu knjigu zelene boje naslova “Hadisi poslanika Muhammeda a.s.” I rekao: “Proèitaj! Samo je Allah Bog, a Muhammed je njegov poslanik!” . I nestao je. Poput priviðenja.
Ostavila sam “Stepskog vuka” i uzela knjige koje mi je on preporuèio. Nešto mi je govorilo da treba baš tako da uradim.

Ipak, kad sam došla kuæi, samo sam ih odložila na stol u svojoj sobi gdje su stajale danima.
U jednoj noæi prepunoj unutrašnje boli i muka koje me razdiru nesvjesno sam posegla za onom malom zelenom knjigom. Èitala sam kao da je to jedina stvar na svijetu koja je u tom trenutku bila bitna. I upijala svaku rijeè.
– “Poslan sam da bih upotpunio moral.”
– “Najviše ljudi koji æe uæi u džennet bit æe zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka.”
– “Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to ne možeš naæi, a o¬no lijepom rijeèju.”
Ovo su neke poslanikove izjave zbog kojih sam ponovo pronašla sebe. Hadise sam proèitala bez predaha, a nakon toga i Kur’an. To je bila najljepša besana noæ u mom životu. Nisam spavala jer svaka rijeè koju sam proèitala stvarala je novu mene. Pomagala mi da ponovo izrastem, da se ponovo rodim. Hvala Allahu na tome i hvala onome divnom neznancu blagog pogleda i prijateljskih namjera. Znao je šta me muèi i dao mi je najbolji lijek. Dao mi je Njegovu i poslanikovu rijeè. A muèilo me ono što danas muèi mnoge. Osjeæaj straha, otuðenosti i beznaða. Problemi skoro svakog savremenog èovjeka. Èovjeka koji živi danas i ovdje. Da, zaista je teško danas biti musliman. U svijetu u kojem sve prave vrijednosti padaju duboko dole zbog onih koji su daleko od njih, a takvih je danas sve više. Nemoral je na svakom koraku. Laž je svuda oko nas. Grijesi pršte ulicama, kuæama, ustanovama. Nažalost…
Sve je više onih koji bogohule. Ali Allah je jedan i On sve vidi. Smatram da u takvom vremenu i takvom okruženju, jedino vjera može pomoæi da opstanemo. Zato svi trebamo živjeti onako kako je živio najsavršeniji Allahov rob, jer i on je bio samo èovjek, ali najèistiji i najispravniji. Kada bismo samo malo više slušali njegove rijeèi i njegove savjete, život bi bio mnogo jednostavniji, ljepši. Poslanik a.s. je prenosio Božiju rijeè, ali i uèio ljude lijepom ponašanju, lijepim manirima i poštenom življenju. Pomagao je bolesne, siromašne, cijenio ljude, poštovao žene i davao im visoki položaj. Govorio je:
“One su (žene), uistinu, druga polovica muškarcima.” Bio je blag, bio je skrušen, bio je plemenit. A bio je samo èovjek kojeg je Allah poslao svima nama. U poslanikovoj biografiji se navodi da je “najljepše što je Poslanik, s.a.v.s., posjedovao, bila poèast od Allaha, dž.š., da primi Objavu i umijeæe da je prenese ljudima. Bio je blag i tolerantan, sklon oprostu kada treba, strpljiv pri nedaæama i posjedovao je svojstva kojima ga je Allah, dž.š., poèastio. Nikada se nije nikome svetio zbog sebe lièno. Osveta bi dolazila zbog kršenja Allahovih, dž.š., svetinja, te je bila radi Allaha, dž.š.. Rijetko se kada ljutio, a vrlo brzo mirio.”
Danas nam je prijeko potreban. Svakom èovjeku današnjice treba Muhammed a.s. , treba mu njegova rijeè jer… danas je tako teško živjeti. Samo tren je potreban da postanemo likovi s poèetka moje prièe. Loši i oholi. Zato trebamo nositi poslanika u svojim srcima, osjeæati ga kao da je živ jer on treba da je tu. Danas možda više nego ikad. Jer ljudi su daleki, ljudi se ne vole, raða se mržnja meðu nama, a on je pozivao na ljubav. Najèistije osjeæanje. Trebamo Muhammeda s.a.v.s. danas i sutra i uvijek. Jer savremeni musliman mora znati kako da se ponaša u svijetu operisanom od blaženstva i dobrote. Savremeni musliman treba da se drži uz svog brata, ahbaba, treba da pomaže. Kao stranac iz ove prièe koji je jednu izgubljenu dušu vratio na pravi i jedini put upoznajuæi je sa Allahom i Muhammedom a.s. Biti i ostati musliman u savremenom svijetu znaèi pronaæi naèin da poslanikovu poruku pretoèiš u vlastiti život. To možda jeste teško, ali nije nemoguæe. U tome možemo uspjeti samo ako se vodili èistim srcem jer tu je istina:
“Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o¬ne posude koje su najèišæe, najèvršæe i najtanje. Èiste su od grijeha, èvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braæi.” , rekao je jednom poslanik crpeæi izvore iz Kur’ana, najèasnije Knjige. Zato, budimo tolerantni jedni prema drugima, družimo se, pomažimo se, širimo ljubav i prijateljske ruke. Vodimo se poslanikovim putem i Allah æe nas nagraditi. Branimo Islam, našu vjeru, kao što ga je i a.s. branio, i ne dozvolimo da nas nevjernici pokude i poharaju. Ponosimo se Islamom i ponosimo se Muhammedom a.s. jer je zaista pravi insan bio. “Dobroèinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o¬n tebe, zaista, vidi.” (Buharija i Muslim)

„Ja vjerujem i jezikom iskazujem da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s. Allahov rob i poslanik” .
Amin.

BALTA NINA
Gimnazija Mostar