„Ljepotu, lahkoću, mirnoću i tišinu vjere koju su živjele naše majke, očevi, dede i nene vrijedi iznova istraživati, o njoj kazivati i nju takvu dalje razvijati“ na početku predavanja o Junusu a.s. u prepunoj Nezir-aginoj džamiji u Mostaru u petak večer 25.03.2016.g. kazao je goraždanski muftija Remzija ef. Pitić. Muftija Pitić je u Mostaru boravio na poziv džemata Donja Mahala koji realizira jedinstven projekat pod nazivom „Upoznajmo poslanike islama“. U dvogodišnjem kontinuitetu ciklusa predavanja do sada je učešća uzelo nekoliko eminentnih alimi iz Bosne i Hercegovine.
Kur’anska kazivanja o Božijim poslanicima općenito govore o brojnim iskušenjima koja vjernicima trebaju poslužiti kao utjeha i dodatni motiv očuvanja vjere i nepokolebljivog pridržavanja načela islama. „Neke od etapa njihovih života svakom od nas se dese. Pitanje je samo da li mi to prepoznajemo kao kušnju ili drugačije“, zapitao se muftija Pitić.
Govoreći o ciljevima ljudskog života muftija Pitić podsjetio je kako vjernici uvijek imaju svijest o obećanim nagradama na budućem svijetu. Iz pripovijest o Junusu a.s. fokusirao se na kazivanje o Junusovoj zebnji i strahu da neće moći ispuniti svoju misiju. „Otišao je od svog naroda, a nije imao odobrenje za to. Kada analiziramo kur’anka kazivanja o njemu zaključujemo da su poslanici zemaljski ljudi, koji daju zemaljske odgovore na zemaljske izazove. Nažalost, danas imamo nekoliko skupina muslimana koji na takav način ne pristupaju pitanjima vjere. Gdje je ta lahkoća vjere, gdje je ta tišina vjere koja sama po sebi daje odgovore“, zapitao se muftija Pitić.
Nestrpljivost da se iscrpe sve mogućnosti i težina iskušenja je jedna od zajedničkih osobina i grešaka Junusovog vremena i vremena koje trenutno žive bosansko-hercegovački muslimani. „Junusu je trebalo dosta vremena da sebi prizna grešku. Onaj ko prizna grešku ima mogućnost da mu bude oprošteno. Svi smo mi grješni. Puno više od Junusa. Zato mislim da svi moramo, koliko god to bilo teško, priznati kada griješimo. I to trebamo priznati, ne samo Bogu dragom već i sebi i ljudima oko sebe“, rekao je Pitić.
Osvrnuo se na iskrivljenu, racionalno neobjašnjivu, kvazi-filozofiju savremenog društva kroz koju ljudi, uglavnom, očekuju da se svi drugi ljudi trebaju ponašati baš kako njima odgovara. „Prva greška koju ljudi prave je to što ne žele da priznaju grijeh, a druga je da sebi uzimaju za pravo da budu mjera svih ljudskih rezultata“, istakao je.
Na kraju predavanja podcrtao je kako su vjernici čvrsto uvjereni u istine vjere i s jasnim spoznajama da Božije naredbe, ma kako veliko iskušenje čovjek osjećao, čovjeku uvijek donose korist i dobro ovoga i budućega svijeta.