Centralna mevludska svečanost povodom obilježavanja 12. rebiu-l-evvela na području Medžlisa IZ Mostar upriličena je u Karađoz-begovoj džamiji u subotu veče (3. januara 2015.g.) između akšam i jacije namaza. Mevludi šerif proučili su mostarski imami a prigodnim vazi-nasihatom okupljenim vjernicima obartili su se glavni imam Medžlis Islamske Zajednice Mostar Suljo ef. Cikotić i mostarski muftija Salem ef. Dedović.
Salavatom opskrbljujemo spas i napredak
Muftija je naglasio važnost kontinuiteta očuvanja tradicije učenja mevluda u Bosni i Hercegovini koja svoje utemeljenje baštini i iz teksta Karađoz- begove vakufname. „ Mevlud je velika tradicija bosanskih muslimana s kojom se možemo ponositi. Samo su veliki i napredni narodi znali iznjedriti ovako bogate i svečane tekstve iz ljubavi prema Stvoritelju, Allahu dž.š., Poslaniku Muhamedu a.s. i svojoj domovini. Mi kao mali evropski narod smo se znali ophrvati sa izazovima vremena i prostora kroz koje smo prolazili u historiji“, rekao je muftija. Komentirajući najnovija osporavanja tradicije mevluda muftija je naglasio značaj i vrijednost učenja salavata čime se opskrbljuje spas, napredak i uspjeh, što je osnovna poruka svih poznatih mevludskih tekstova. „ Naš Poslanik je živ, u nama, s nama sve dok radimo i praktikujemo ono što je on radio. Nema ni trunke sumnje u ono što je radio i čemu je podučavao“, kazao je muftija. Pozvao je prisutne da sunet Poslanike čitaju cjelovito a ne parcijalno. „Poslanik je bio najbolje oličenje humanog čovjeka. Bog ga je poslao da ljude nauči dobru, da ih odgoji, da u njih usadi vrijednosti milosti, ljubavi i dobrosusjedskih odnosa. To je nasljeđe koje je ostavio svim muslimanima. Nije bio onakvim kakvim ga opisuju kao čovjeka mača.“, podsjetio je.
Milost svim svijetovima
Glavni imam Medžlisa IZ Mostar Suljo ef. Cikotić u svom obraćanju podsjetio je na ciljeve poslanstva Muhameda a.s. da bude svjedokom svim ljudima i milost svim svijetovima, da bude uzorom u svakodnevnom životu. Ef. Cikotić je prokomentirao činjenicu da je jedan učenik Karađoz-begove medrese, Muhamed Huzejfe, koji je rođen u Turskoj i koji se namjerava vratiti u svoju domovinu nakon završenog školovanja, učestovo u nagradnom konkursu kojeg već duži niz godina zajednički organiziraju Medžlis Islamske zajednice Mostar, Fondacija „Daru-l-ilm“ i Pedagoški zavod Mostar. „Mostar je grad vakifa alima koji je osmanskom carstvu dao cijelu plejadu učenjaka koji su pisali na turskom jeziku. Evo mi danas imamo učenika iz Turske koji je napisao lijep i tečan rad na bosanskom jeziku. To pokazuje koliko ljubav prema islamu, ljubav prema Muhamedu a.s. može biti topla, jaka, velika i plemenita, kako može prevazići granice i barijere. Sjećajući se Muhameda a.s. i oživljavajući njegov sunet nadamo se da ćemo našem Pejgamberu biti najbliži i najpreči na Sudnjem danu“, rekao je ef. Cikotić
Deset rebiu-l-evelskih programa
Medžlis IZ Mostar u povodu mjeseca Rebiu-levvela organizirao je ukupno deset programa: promociju knjige „Moj pogled na život iz kolica“ Damira ef. Babajića i „Ispunjena želja“ Emine Ćorić koji su upriličeni u Kulturno-edukativnom centru za žene Sehara, predavanje prof.dr. Šefika Kurdića o temi :„Metode Djelovanja, odgoja i pristupa ljudima“ uz predstavljanje projekta prevođenja Muslimove zbirke hadisa čiji prijevod će ovih dana izaći iz štampe, predavanje glavnog imama prof. Sulje ef. Cikotića 27. 12. u Sevri hadži Hasanovoj džamiji u Donjoj Mahali, Mevlud (samo) za žene i predavanje prof. hafize Lejle Boškajlo-Obradović u Karađoz-begovoj džamiji, Mevlud i predavanje prof. Haruna Macića u džamiji Dračevice, Mevlud i predavanje glavnog imama Medžlisa Mostar prof. Sulje ef. Cikotića u Sultan Sulejmanovoj džamiji u Blagaju, godišnju manifestaciju Info-servisa „U dobru sa mladima“, koncert Ilahija i kasida hora „Mostarske Kiše“.
Svečana manifestacija i dodjela nagrada za polaznike mekteba-učesnike edukativno-odgojne radionice pod nazivom „MOJ POSLANIK – planirana je za nedjelja, 18.01.2015, u Karađoz-begovoj Medresi u Sjevernom Logoru s početkom u 14:30 h.
Od 27 radova najboljim proglašen rad Adne Kafadar
Na centralnoj svečanosti povodom 12. rebiu-levvela u Karađoz-begovoj džamiji dodjeljeni su nagrade za najbolje radove učenika srednjih škola i studenta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru o temi „Daleko od budućnoisti, daleko od Arabije, u domovini našoj salavat ti činimo“. Predsjednik žirija mr. Nusret Omerika kazao je da je na konkurs prispjelo 27 izuzetno kvalitetnih radova. „Žiri u sastavu glavni imam Suljo ef. Cikotić i Šefik ef. Čavčić, imam džamije „Bosanski mudžahidi“ imao je izuzetno delikatan zadatak. Iznenađuje nas da je desetak radova, prema našem mišljenju, zavrijedilo nagrade i stoga smo se odlučili da treće mjesto podjelima na šest osoba. Sve je to dokaz koliko je ličnost Muhameda a.s. još uvjek velika inspiracija učenicima i studentima“, podvukao je Omerika. Svim učesnicima na konkursu kao znak pažnje dodjeljena je i jedna knjiga. Nagradu trećeg mjesta podjelilo je šest učesnika: Samira Sultanić, Melika Jelovac, Muhamed Huzejfe Kučukajten, Selma Žetica, Nejra Šubara, Adna Alić. Drugo mjesto osvojila je Irna Kevelj. Kao najbolji rad žiri je ocijenio rad Adne Kafadar.
Daleko u budućnosti, daleko od Arabije, u domovini našoj, salavat ti učimo
Adna Kafadar
Dragi Poslaniče, pišem ti, ja dijete 21. stoljeća. Tebe odavno nema sa nama, ali ti si tu, prisutniji od bilo koga drugog. Barem u meni, u mom životu, u mom biću…
Ja ti Poslaniče živim u Bosni. To je jedna mala zemlja srcolikog oblika, na brdovitom Balkanu ponikla. Prepuna je, Poslaniče, svakojakih ljepota. Ima ona i svoj krš i kamen i svoje rijeke i šume i visoke planine… I ljude svoje ima, Poslaniče… ali nekako danas kao da ih je sve manje pa ti ja gledam da se družim sa onima koji tebi i Allahu pozivaju i na jedini pravi put upućuju.
Daleko smo ti mi, Poslaniče, od tvoje Arabije, al’ ima nas u kojima tvoji korijeni žive, u kojima diše tvoja zemlja, tvoja riječ u kojima progovora, tvoj nauk u kojima postoji…
Poslaniče, ima nas čija si radost svakog jutra na sabahu ranom jedino ti i Onaj koji te stvorio. Ima nas koji mir osjećamo salavat ti čineći. Ima nas koji bez tebe i bez toga tvog u nama ne bi mogli disati.
Poslaniče, sretana sam ti što sam na tvom putu. I bit ću tamo do Sudnjega dana. Sretana sam što se zbog toga makar mogu nadati džennetskim ljepotama. Ushićena sam što zbog toga mogu makar sanjati da ću jednoga dana ugledati tvoje milo lice nurom obasjano.
Učitelju Islama, vječno ću Allahu biti zahvalna što nam je poslao tebe. Što je Njegova riječ zapisana dok je iz tvojih usta izlazila. Vječno ću Allahu biti zahvalna što nam je poslao tebe tako strpljivog, hrabrog, poštenog i iskrenog da nam budeš primjer. Poslaniče, liježem svaku noć misleći jesam li taj dan uspjela uraditi makar djelić dobra kojem si nas učio. I koje si nam ostavio. Poslaniče, sklapam oči s nadom da jesam. Da sam makar minut tog dana bila blizu tebi i Allahu. I sve mi je onda lakše dok god te nade u meni ima…
Uzoru, jednom si rekao: “Ko na mene prouči jedan salavat, Allah će na njega proučiti deset!” A zar ima ljepše nagrade od Allahove milosti? Uzoru, rekao si i da “Allah ima meleke koji mu dostavljaju salavate ummeta”. Molim se svaki dan da makar jedan moj bude primljen. A svaki je od srca i iskren. “Gospodaru moj, ukaži ti počast Muhammedu mom i njegovoj porodici”, izgovaram ti kad god mogu. Jer Uzoru, tebi jedino Allah i može ukazati počast za sve što si nam u amanet ostavio. Mi smo ljudi premali za takvo nešto… Mi smo praške i sitnica, prolaz… Allah je jedini Vječan, a mi jedino možemo da Mu se molimo za dobro tvoje, Poslaniče, i dobro naše.
Daleko smo ti mi od tvoje Arabije, Poslaniče, ali ima nas kojima je tvoj i naš Islam u srcu. Tu ga nosimo. U njedrima, daleko od svakog zla ovosvjetskog. Tu gdje ga niko dotaknuti ne može. Ni nevjernik ni dušmanska ruka. Niko. Jer srce kojim Islam kuca je čisto, Poslaniče. Nije kvarno. I neprobojno je.
Poslaniče, ti si Sunce i Mjesec u mojim očima. Ti si radost. Učiš me da budem dobro dijete, dobar komšija, dobar čovjek. Učiš me da pomažem, da pružam ruke koje trebaju, učiš me da hodam ponosno jer sam insan koji tvojim stazama korača. Učiš me da volim iznad svega. Jer tvoja riječ je ljubav. Tvoj poziv je ljubav. Tvoja djela su ljubav.
Ya Resulallah ako ti Allah i meleki donose salavate kako da ih ja ne donosim?! Stid me takve i pomisli, sramota me pred samim sobom da mi usne budu nijeme kad se sjetim ajeta sure El Ahzab koji spominje Jedinog i njegove meleke da ti salavat nose… Zato ti, Poslaniče, i ja ovdje daleko od tvoje Arabije, u mojoj Bosni i Hercegovini svaki dan nosim makar po jedan. Ako moja riječ tebi donese milost, ja sam sretan djevojka.
Miljeniče, hvala ti na svemu. Hvala ti nebrojeno puta. Ovo pismo sam ti napisala kao da sam pričala s tobom jer rekoh ti već, ti si tu, prisutan, sa mnom, u meni. Prisutniji od svih drugih. I zahvalana sam Allahu zbog toga. Onoga dana kad te ne bude u meni, neka ne bude ni mene. Jer živjeti bez Allahove upute i tvog sunneta nije ništa do mrak.
Ja sam sretana djevojka što ću sada sklopiti oči obasjana nurom tvoga lica koje je posljednje što vidim. Ako se i ne probudim sutra, znam da ovaj dan nije bio uzaludan.
Neka je selam i salavat na tebe, najljepši od svih ljudi!
