“Selamom te duša zove” jedinstevn program institucija islamske zajednice u Mostaru povodom mjeseca rebiu-l-evvela

434
Miz Mostar Aktivnosti

Manifestacija pod nazivom „Selamom te duša zove“ u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Mostar, Karađoz-begove medrese i Fondacije daru-l-ilma u povodu mjeseca rebiu-l-evvela u kojem je rođen posljednji Božji poslanik Muhamed a.s. održana je 24. februara 2012. godine, u sali Kulturnog centra na Bunuru. Najzanimljivije dijelove programa koji su trebali biti realizirani 3.i 4. februara aktivisti Info-servisa, KEC „Sehara“, učenici Karađoz-begove medrese i hor El-Kamer uobličili su u jedinstveno narativno-muzičko kazivanje povijesnih događaja, uz pažljivo odabrane citate Poslanikovih iskaza. Tokom svečanosti projicirani su NAHLINI slajdovi o utjecaju ličnosti Muhameda a.s. na današnje društvo. Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Mostar Salem ef. Dedović u kratkom obraćanju podsjetio je prisutne kako su planirani programi zbog elementarnih nepogoda morali biti odgođeni, ali da je odnos muslimana prema Poslaniku općenito jednako jak i intenzivan tokom čitave godine i tokom cijeloga vjerničkog života. „ Ništa na svijetu se ne može uraditi i postići bez čovjeka, bez pojedinca i ovo vrijeme koje je za nama pokazalo da je sve na kraju do čovjek, i onoga koliko hoće i koliko može, ali se ništa na svijetu ne može sačuvati i učiniti trajno bez institucija. I misija Muhameda a.s. bila je koncipirana na tim načelima, od dolaska u Medinu, izgradnje zajednice i njene nadgradnje. Prema tome naša pojedinačna misija je da svako od nas ugradi sebe u kolektiv, u zajednicu, u državu koliko to može“, istakao je ef. Dedović. Na ovoj svečanosti proglašeni su razultati konkursa literarnih radova na temu ’’Moja vjera moj je štit’’. Rezultate je konkursa saopćio profesor Nusret Omerika. „Na konkurs je prispjelo dvadeset radova učenika srednjih škola i studenata Univerziteta „Džemal Bijedić“ iz Mostara. Radovi su bili dosta ujednačeni tako da smo standardom metodom eliminacije najprije odabrali osam radova. Kasnije istom metodologijom odabrali najbolje. Činjenica je da među nagrađenim najviše ima učenika Medrese, što je s obzirom na temu i osobenosti ove škole, potpuno prirodno“, istako je Omerika. On je pozvao sve obrazovne i institucije kulture, posebno s bošnjačkim nacionalnim predznakom, da raspisuju konkurse literarnih radova vezanih za različite historijske događaje, kulturu i baštinu Bošnjaka, a učenike da pišete o tim temama, „jer nauka i lijepa pisana riječ je oduvijek bila cijenjena u islamu“ rekao je Omerika. Žiri je za najbolji odabrao rad Zekije Krvavac, učenice Krađoz-begove medrese. Zekiji je uručen i iznos od 300 KM, planiran za osvojeno prvo mjesto. Drugo mjesto i nagradu od 150 KM osvojio je rad Amine Studenović, također učenice Krađoz-begove medrese, dok su treće mjesto podijelile Emina Suljević, studentica Fakulteta informacijskih tehnologija i Senida Mujabašić, učenica Karađoz-begove medrese. Njima je uručeno i po 100 KM.

MOJA VJERA – MOJ JE ŠTIT

Skoro je četiri sata ujutro i sve je još mirno. Milovani blagim noćnim povjetarcem, pomijeraju se samo listovi na drveću. Krošnja se spustila do prozora, i skoro ga obgrlila. Smirenost i tišina prekrili su sve. A ja, tiho pišem po hartiji, znajući da majka lahkog je sna, pa pazim da je ne probudim. Ima običaj da mi kaže, kako su probdijene noći, kapital uspješnih i onih koji spoznaše ljepotu blizine Svemogućeg, te život usmjeriše stazama hajra. Vidim kroz prozor mjesec, savio se poput palminog pruta, a nebo, svo okićeno zvijezdama; niti im broja, niti ljepote insan ne može dostići, već samo Onaj Koji ih takvima i stvori, kao znamenja jasna. Duša smiraju teži, u moru dunjalučkih prolaznih stanica: kao kakav žedan insan, nasred pustinje, što izvor hladni traži. Suza u dovi, iz čežnje što krene, lice što na sedždu blago pada, duša, Gospodaru svome odana i srce što skrušeno dovu sad zbori – sve je to najveća blagodat Gospodara moga – vjera koja život moj snaži. Čovjek je u ovom prolaznom svijetu, uistinu samo praškica, neko ko čak ni ne zna do kada je na dunjaluku. Čude me povorke ljudi koji nekuda žure bez cilja, lutaju bez islama i upute, a opet misle da sretni su. Gdje je ummet Poslanika sallallahu te’ala alejhi we selem, gdje su oni koji se vjere svoje stiditi neće, nego će je štitom najboljim smatrati? Zar kada ovaj dunja insana umori, čovjek da zaboravi riječi Uzvišenog, kod Koga je utočište najbolje, zar da ne zna gdje duši sreću da nađe? Koliko li samo truda, novca, riječi i reklama, utrošiti će oni koji imaju dunjalučku vlast i moć, samo da bi nas odvratili od Islama, od istine najveće. I da, to je ono što me tišti: kada vidim i čujem kako Zapad uporno i neumorno zove mladi islamski svijet u nevjerstvo, u grijeh i zaborav. Sjećam se riječi Poslanika sallallahu te’ala alejhi we selem: ”Primjer mene i ljudi je primjer čovjeka koji naloži vatru. Kada je osvijetlila okolo, leptiri i drugi insekti su počeli upadati u nju, pa ih je on počeo odvraćati, a oni ga nadvladavaju i srljaju u nju. Ja vas za pojas vučem od vatre, a oni srljaju u nju.” Danas, kao da vidim tu vatru, i ljude koji srljaju u nju. A Poslanik sallallahu te’ala alejhi we selem je za razliku od ostalih poslanika, svoju dovu uputio za svoj ummet koji će doći poslije njega. I u smrtnim mukama čak, govorio je: ” Ya ummah, ya ummah.. ”, ”O moj ummete, o moj ummete..”
Pogledah kroz prozor, i nebo kao da bijaše još ljepše..malo je i do sabaha ostalo. Osjećam da duša je smirena, Rabbu ponizna i zahvalna. Kroz misli mi prođoše i plemeniti ashab Bilal te njegova majka Sumejja, da im Allah Plemeniti džennetske odaje pripremi. I pitam se, koliko je danas medju nama Bilala i Sumejja? Koliko je naša vjera jaka, koliko dajemo i pomažemo je, i koliko smo jaki mu’mini?

Moja vjera, uistinu, moja je lađa spasa i sigurna luka u dunjalučkom uzburkanom moru. I neka pričaju o meni, o mojoj mahrami i mom putu…neka pričaju o nama, i bojkotiraju našu zastupljenost u društvu…ali Islam će inšaAllah pobijediti. I onda kada našu braću i sestre u Palestini i dalje zarobljavaju i ubijaju samo zato jer su muslimani, neka znaju da je Allah iznad svega i da je vjera naš štit! Da će islam pobijediti! Naša snaga je Islam, i uvjerenje da je samo Allah Zaštitnik. Riječi Vječne Istine, riječi našeg Gospodara, ali i cvjetovi iz Poslanikove sallallahu te’ala alejhi we selem bašte, njegovi hadisi, sijati će poput svjetiljke, a i dušom širiti najljepše mirise, i dovu da ujedini nas i ojača do dženneta inšaAllah.
Ezan je sada već krasio moju mahalu, i budio duše iz sna. Hvala Ti Rabbi na blagodatima Islama, uistinu sam sa njima najbogatija… a Ti… Ti si robovima Svojim uistinu dovoljan.
U duši ostaju riječi Gospodara, kao zlatom ispisane: ” Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti, i na ovom i na onom svijetu . A nevjernike će u zabludi ostaviti. Allah radi šta hoće.” (Qur’an)

Zekija Krvavac, Karađoz-begova medresa, IIIb