U samom podnožju brda Huma sagradio je čuveni Derviš paša Bajazidagić u Mostaru vrlo lijepu džamiju 1591. godine sa kamenom munarom. Do džamije sagradio je mekteb i biblioteku a za njihovo održavanje uvakufio je 9 dućana u gradu Mostaru, 1 mlin na Buni sa pet vitlova i u gotovu 130.000 dirhema. Derviš paša Bajazidagić nije se samo istakao za tursko doba kao dobrotvor. On je bio dobar državnik, vojskovođa i pjesnik. Sin je Bajazidagin i dva puta bio namjesnik na Bosni. Prvi put 1592. a drugi 1601. godine po Isa a. s. Kao pjesnik obogatio je tursku klasičnu književnost velikim brojem svojih pjesama. Poginuo je na Margaretinu otoku pod Budimom. Objekat koji je sagradio danas se nalazi pod zaštitom države kao kulturni spomenik. Džamija Derviš paše Bajazidagića služila je namijenjenoj svrsi sve do 1960. godine. Te godine legao je njen imam muderis Rustem Rustem-pašić u postelju a muezin je nastradao u saobraćajnoj nesreći.
Ova dva slučaja zatvorila su vrata ove džamije i ona je stajala zatvorena do podkraj 1966. godine. Vrijeme je učinilo svoje. Krov je naročito dotrajao. Prozori polupani a poda nije nikad ni bilo. Pred samu jesen 1966. godine grupa džematlija sa Alagom Dilberovićem i Munibom Kebom na čelu, poveli su akciju da se pomenuta džamija popravi i da se ponovo aktivira. Odbor islamske vjerske zajednice u Mostaru rado je prihvatio inicijativu pomenutih. Obećao je moralnu i materijalnu pomoć. Odbor islamske vjerske zajednice je popravio krov iz svojih sredstava a sve ostalo džematlije ove džamije.
U opravci ovog lijepog objekta pored zalaganja svih džematlija naročito su se istakli u dobrovoljnom radu oko popravka džamije, Munib Kebo koji je džamiju svu obojio bez ikakve naknade, darovao ćiIim u vrijednosti 40.000 starih dinara i položio 10.000 starih dinara u gotovu. Alija Dilberović je za cijelo vrijeme opravke bio na licu mjesta, organizovao prikupljanje dobrovoljnih priloga i dao u gotovu novcu 23.000 starih dinara. U radu oko popravka džamije radili su i: Kevelj Omer, Kevelj Zahir, Kevelj Halil, Gaštan Ibro, Brkan Huso, Buturović Hido i Peco Ahmet kao i mnogi drugi. Za opravku ovog objekta darovali su novčana sredstva pored spomenutih još i: Ugljen Derva rođ. Džudža 100.000 st. dinara, Raljević dr. Husein 30.000, Ćemalović Fahra 23.000 st. dinara. Muftić Aiša i Peco Ahmet po 10.000 i mnogi drugi u manjim iznosima od 10.000 starih dinara. Na taj način ovaj je objekat opravljen i sačuvano ime velikog dobrotvora ovog kraja.
Na dan 4. XII 1966. godine poslije podne namaza proučen je mevludi šerif na kom su učestvovali mnogi muslimani i muslimanke grada Mostara. Učenje mevluda izveli su polaznici vjerske obuke uz pomoć imama u Mostaru. Prije samog učenja mevluda predsjednik odbora IVZ Mostar Bešir ef. Pintul održao je kraći govor u kom je pohvalio džematlije pomenute džamije i pozvao sve muslimane i muslimanke grada Mostara da zdrženim snagama, materijalnim sredstvima potpomognu islamsku vjersku zajednicu kako bi sačuvali naše vjerske objekte našeg lijepog turističkog Mostara. Pri završetku ove svečanosti Glavni imam Zufer ef. Bešlić održao je vaz sa temom: “IMOVINSKE DUŽNOSTI MUSLIMANA PREMA ISLAMSKOJ ZAJEDNICI«. Vaz je bio prepraćen sa velikom pažnjom. Danas se ponovo čuje ezani muhamedija sa minareta ove lijepe džamije. Vjerska obuka ponovo počela za naše najmlađe.
Glasnik VIS-a, 1967.g. broj 3-4, str. 164.
Fadil Hasanović:
