U Srijedu 25.03.2015 godine, poslije jacije namaza je održano prvo predavanje u sklopu ciklusa predavanja iz Tefsira u hadži Tere Jahja džamiji, džemata Carina-Musalla. Predavanja su pokrenuta na zajedničku inicijativu sadašnjeg i bivšeg imama ove džamije Atifa ef. Mujkića i Dine ef. Maksumića i vrijednih džematlija.
Glavni imam Medžlisa, prof. Suljo ef. Cikotić, je na početku sve prisutne poselamio i iskazao svoju radost da će se u džematu Carina-Musalla održavati redovno sedmično predavanje iz tefsira.
Predavač mr. Dino ef. Maksumić, pomoćnik glavnog imama, bivši imam i hatib džamije, je u predavanju govorio u prvoj kur’anskoj suri Fatihi.
Predavanje se sastojalo od uvodnog dijela, zatim glavnog dijela u kome je bilo govora o svakom pojedinačnom ajetu ove veličanstvene i sure, te potom hadisima koji govore o vrijednostima ove sure, i fikhskom propisu učenja ove sure u namazu.
IZ PREDAVANJA IZDVAJAMO:
„Učiti i proučavati Allahovu Knjigu je velika čast za svakog muslimana. Pored toga što je to ibadet i što će musliman za to djelo biti nagrađen od svoga Gopodara, zajedničko učenje i izučavanje Allahovih ajeta muslimane dovodi u posebna stanja koja nisu svojstvena drugim ibadetima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi imam Muslim da se muslimani koji se okupe radi učenja i izučavanja Allahove knjige nalaze u posebnim stanjima i primaju posebne počasti od uzvišenog Allaha.
وعَنْ أَبي هُرَيْرَةَ رَضيَ اللَّه عَنْهُ قَالَ: قَالَ رَسُول اللَّهِ صَلّى اللهُ عَلَيْهِ وسَلَّم: “ومَا اجْتَمَعَ قَوْمٌ فِي بَيْتٍ مِنْ بُيوتِ اللَّهِ يَتْلُونَ كِتَابَ اللَّهِ، ويتَدَارسُونَه بيْنَهُم، إِلاَّ نَزَلتْ علَيهم السَّكِينَة، وغَشِيَتْهُمْ الرَّحْمَة، وَحَفَّتْهُم الملائِكَةُ، وذَكَرهُمْ اللَّه فيِمنْ عِنده “رواه مسلم.
Kaže Poslanik: „Kada se ljudi okupe u jednoj od Allahovih kuća da uče Allahovu Knjigu i da je međusobno proučavaju, na njih se spusti smirenost, i prekrije ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega“.
Svrha ovakvih predavanja je :
da postignemo ove četiri blagodati, a prva od ovih blagodati je sekina-smirenost, mir, spokoj, a to je stanje koje Allah spušta u srca muslimana pa se osjećaju lijepo, rahat, opušteno, bez brige, bez sumnje, bez loših emocija. Postizanje ovih stanja je velika blagodat, jer se time postiže zadovoljstvo sa svim Allahovim odredbama za nas bilo dobre ili loše, bile blagodati ili iskušenja.
Duševni mir koji se spominje je put ka povećanju i jačanju čovjekovog imana kako Uzvišeni Allah kaže na početku sure Feth-pobjeda:
هُوَ الَّذِي أَنْزَلَ السَّكِينَةَ فِي قُلُوبِ الْمُؤْمِنِينَ لِيَزْدَادُوا إِيمَانًا مَعَ إِيمَانِهِمْ
„Allah spušta smirenost u srca vjernika kako bi još više povećali svoje vjerovanje“ da obnovimo naše znanje, da naučimo nešto novo i da na svaku dovu koju zajednički proučimo kažemo amin-Bože uslišaj. To je vrlo važno na svim zajedničkim skupovima, na svim manifestacijama i predavanjima, jer onaj koji sluša, imaće, akoBogda, nagradu kao i onaj ko priča, i njegova dova može biti uslišana ako bude aminao. Dokaz tome je slučaj dove Musaa a.s. koji je dovio protiv svog naroda kako nam je došlo u suri Junus:
وَقَالَ مُوسَى رَبَّنَا إِنَّكَ آتَيْتَ فِرْعَوْنَ وَمَلَأَهُ زِينَةً وَأَمْوَالًا فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا رَبَّنَا لِيُضِلُّوا عَنْ سَبِيلِكَ رَبَّنَا اطْمِسْ عَلَى أَمْوَالِهِمْ وَاشْدُدْ عَلَى قُلُوبِهِمْ فَلَا يُؤْمِنُوا حَتَّى يَرَوُا الْعَذَابَ الْأَلِيمَ (88)
„ I Musa reče: Gospodaru naš, Ti faraonu i njegovim glavešinama dao ukrase i bogatstvo na ovome svijetu, Gospodaru da bi oni zavodili sa pravog puta. Gospodaru naš uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova pa neka ne vjeruju dok ne dožive bolnu panju.
قَالَ قَدْ أُجِيبَتْ دَعْوَتُكُمَا فَاسْتَقِيمَا وَلَا تَتَّبِعَانِّ سَبِيلَ الَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ (89)
Allah reče: „ Molba vas dvojice je uslišana“ ostanite na pravom putu i ne slijedite put onih koji ne znaju“. Musa je sam dovio, a Allah kaže, molba vas dvojice je uslušana! Ko je drugi? To je njegov brat Harun koji je aminao. Zato kažemo da je vrlo važno da poslije svake hajr dove, gdje bilo da je čujemo, kažemo amin-Bože uslišaj. Bilo to u džamiji, bilo van džamije….
Prvi ajet Fatihe je : بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِU ime Allaha Svemilosnog, Milostivog.
Prvi ajet nas uči da naša sva djela trebaju da budu i ime Allaha i sa spominjanjem Allahovog imena. Ne smije nam biti teško da bismillu učimo priliko svih naših radnji, pri ustajanju i sjedenju, izlasku u ulasku u kuću, pri zaključavanji i otključavanju, pri silasku i uzlasku, pri jedenju i pijenju, spavanju i buđenju, prije spolnog odnosa, prije uzimanja abdesta, čak i kad čovjek posrne u hodu treba se kazati bismillah u ime Allaha, skraćeno kako je došlo u predaji da je Poslanikov magarac posrnuo, pa je ashab koji je jahao zajedno sa Poslanikom kazao: „Nek šejtan propadne“ a Poslanik mu je kazao: „ Ne govori tako, jer on time postaje velik kao kuća, nego reći bismillah jer se on time smanjuje i postaje sitan kao mušica.
Kada učimo bismillu u svim ovim radnjama mi refreširamo naše vjerovanje, osvježavamo naš iman jer se sjetimo našeg Gospodara i time pokazujemo naše vjerovanje, našu ideologiju i ono zašto živimo, i šta nam je najvažnije u životu.
Sjetimo se kako je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, izgovorivši bismillu doveo do toga da dječak-sluga nemusliman primi islam. To je se desilo 10.te godine od poslanstva kada je poslanik išao u Taif, grad udaljen oko 100 km od Mekke sa svojim oslobođenim robom Zejdom, gdje je doživio nemile situacije, gdje mu se niko nije odazvao, niti je iko prihvatio islam i gdje je Poslanik izučio taifsku dovu .
Poslanik je u toj posjeti ranjen, krv mu je tekla iznad pete, pored što je verbalno vrijeđan. Sklonio se iz ograde bašče dvojice mušrika koji su sažalili nad stanjem Poslanika i poslali svoga roba Addasa, kršćanina da odnese grožđa Poslanika. Kada je Poslanik uzeo grožđe rekao je Bismillah, što je začudilo dječaka i rekao je: „Ovako ne govori narod ovoga kraja“ Poslanik ga je upitao odakle je i koje je vjere na što mu je odogovorio da je iz Ninive i da je kršćanin. Poslanik mu je kazao da je to mjesto, Niniva, selo dobrog čovjeka Junusa bin Meteja. Dječak se ponovo jako začudio odakle zna za Junusa? Poslanik mu je odgovorio: „To je moj brat. On je Poslanik, a i ja sam Poslanik“ Dječak tada pade po Poslaniku i poče da mu ljubi glavu, ruke i noge. Vlasnici bašče su sve to posmatrali, pa jedan drugome reče: “Onaj tamo će i pokvariti dječaka, neće te više slušati“.
Kad se dječak vratio oni mu rekoše: „Teško tebi, šta ti bi“? On odgovori: „gazda moj, onaj čovjek je osoba kakve danas nema na zemlji. Ispričao mi je nešto što samo Poslanik može znati“ Znači da je dječak primio islam jer je poslanik proučio bismillu koja ga je začudila i kasnije dovela do prave vjere.
VRIJEDNOST FATIHE:
-Prenosi se da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve selem jednom ashabu rekao:“Hoćeš li da te podučim najvrjednijoj suri iz Kur’ana prije nego izađeš iz mesdžida? Uzeo ga je za ruku i kad su htjetli da izađu iz mesdžida napomenuo mu je to, pa je Poslanik rekao: El-hamdu lillahi rabbi-l-alemin, to je sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur’an Veličanstveni koji mi je dat.“ (Sahihu-l-Buhari)