Odmah nakon Kurban-bajrama prošle godine građevinska firma “Bišina”, nakon potpisanog ugovora u Medžlisu IZ Mostar, počela je sa obnovom porušene Careve džamije u Nevesinju. Prva faza građevinskih radova sastojala se od sistematične pripreme neuobičajenih temelja džamije, sortiranja njenog autentičnog, ranije dopremljenog kamena, i oblikovanja pravca zidova. Kako je Nevesinje poznato po oštroj zimi moglo bi se kazati da su radnici ove firme uradili izuzetno veliki posao. Džamijski zidovi obnovljeni su u visine jednog metra.
Nevesinje čeka munaru
Ambijent u kojem se ova, historijski veoma značajna džamija, obnavlja po mnogo čemu je jedinstven u Bosni i Hercegovini, što ovu džamiju dovodi na sami vrh naših nacionalnih i institucionalno-vjerskih emaneta. Na području općine Nevesinje, odnosno u nevesinjskim selima do sada je obnovljeno 8 džamija i 3 mesdžida. Osim Ljubovića džamije u Odžaku, čija se obnova privodi kraju, druge džamije nemaju status nacionalnog spomenika. Taj status imaju još neobnovljene gradske džamije, poznatije pod imenom Careva i Dugalića džamija. S druge strane, u odnosu na seoske džamije i mesdžide, njih dvije izdvaja i činjenica da su rijetki pojedinci spremni izdašno hizmetiti njihovoj obnovi, da su rijetki pojedinci spremni donirati novac i prikupljati ga.
Medžlis Islamske zajednice Mostar proteklih godina (2008.g.) uspio je animirati nekoliko istinskih patriota koji su finansirali izradu projektne dokumentacije, dopremanje ostataka džamije na njihov lokalitet, jer su ih nakon rušenja 1992.g., tužilaštvima nepoznata lica, zajedno sa ostacima katoličke crkve, dislocirali na lokalitet udaljen 7 km od grada. A i onaj aktivni predratni džemat Careve džamije, gdje je riječ o mahom starijim osobama, već poodavno preselio je na bolji svijet. Njihovi potomci, u ovim teškim ekonomskim kušnjama, danas su rasuti po cijeloj BiH i svu pažnju posvećuju nasušnoj kori hljeba. Dakle, cijeli emanet obnove porušenih džamija u gradu prenesen je na institucije Islamske zajednice. S tim u vezi Medžlis IZ Mostar je u protekloj godini putem donacija i dobrovoljnih priloga uspio obezbjediti oko 40-tak hiljada maraka, za poslove koji su urađeni do sada. Prikupljena novčana sredstva, može se reći, ekvivalentna su urađenim građevinskim radovima.
Građevinske linije džamije
Careva džamija u Nevesinju izgrađena je na ime sultana Bajazida II (1481-1512). Njena zgrada je prvobitno bila malena i presvođena kupolama pokrivenim olovom. Neki njen mutevelija ju je proširio 1578.g. i napravio u njoj šestougaoni strop, a na sofama porušio kupole i izradio imitaciju stropnih kupola. Tada je džamija dobila novi izgled i postala znatno veća. Prilikom ove gradnje nestala je i ploča sa hronogramom koji je bio uzidan iznad ulaznih vrata. Džamija je tokom svoje historije više puta obnavljana. Velike intervencije na džamiji, u smislu proširivanja molitvenog prostora, su rađene krajem 16. (1578. godine) i krajem 17. vijeka. Džamija je obnavljana i krajem 18. i 19. vijeka, kao i krajem 20. vijeka (1989/91. godina) kada je izvršena restauracija džamije.
Careva džamija predstavljala je jedinu džamiju koja je korištena kao islamski vjerski objekat u Nevesinju nakon II. svjetskog rata. Ona pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim trijemom i kamenom munarom; visine 20 metara. S obzirom na veliki nagib terena, džamija je sagrađena djelimično na pećinama, a djelimično na podzidu. Podzid je, kao i temelji džamije napravljen od velikih blokova kamena. Dimenzije objekta, mjerene izvana, iznose oko 19,0 x 13,0 m (dimenzije mjerene sa trijemom; stranice objekta džamije iznose oko 13,0 m). Džamija je imala kamene zidove debljine oko 70 cm iznutra krečene, dok je struktura zida bila vidljiva sa vanjske strane. Objekt je bio sagrađen od pravilno tesanih kamenih blokova. Zidovi džamije su, kako je to ustanovljeno restauracijom 1989/91, izvedeni u tri sloja. Strop trijema (hajata) džamije je izveden kao ravna drvena tavanica. Kompletna drvena konstrukcija trijema je izuzetno masivna, sa pojedinim elementima koji su bili sječeni namjenski za ovu džamiju, poput podrožne grede, koja je iz jednog dijela, ukupne dužine oko 12 m. Prostor vanjskih sofa džamije koje su izvedene od kamena, dimenzija 13,0 x 6,0 m, je natkriven krovom na tri vode. Konstrukcija krova na tri vode se oslanja na deset drvenih, od hrastove građe izvedenih, stupova postavljenih na kamenim bazama. Glavni molitveni prostor džamije je pravilni kubus, sa dimenzijama, mjerenim iznutra, 11,75 x 11,75 m. Zatvoren je dvanaestokutnom drvenom kupolom. Sve unutrašnje zidne površine džamije su malterisane i oslikane. Za oslikavanje džamije su bili zaduženi predstavnici porodice Ćupine, koji su izrađivali posebne šablone za oslikavanje Careve džamije. Kao dekoracija je korištena geometrijska arabeska.
Mimber je bio zidan sa drvenom ogradom bez posebnih dekoracija. Mihrab je bio izuzetno visok i dubok (oko 90 cm). Uz Carevu džamiju nalazi se hadžijska sofa koja se sastojala od kamene površine, dimenzija 5 x 5 m. Smještena je u sjeveroistočnom dijelu džamijskog dvorišta. Koristila se kao mjesto okupljanja ljudi koji polaze na hadž, ali i kao pozornica prilikom raznih svečanosti (bajrami, dolasci visokih zvaničnika i sl.)
Nad Bašagićevom zavičajnom kolijevkom
Dvadeset godina od agresije primijenilo je mnogo toga u Bosni i Hercegovini. Nesnalaženja ali i krvava iskustva koja imaju Bošnjaci iz ovog malog gradića pogodovala su činjenici da se u Nevesinje nije vratio skoro niko. Mlađe generacije Bošnjaka prestaju se identificirati sa Nevesinjem i sa Carevom džamijom. Njenu historijsku važnost u ovom društvenom ambijentu još je moguće naglasiti činjenicom da je ova džamije dugo godina bila u emanetima porodice Bašagića.
Rodna kuća Safvet-bega nelazi se, u osojnoj strani, svega stotinjak metara od Careve džamije. Na njoj još uvijek stoji ploča sa natpisom kako je pod zaštitom države. Koje države nije rečeno. Danas dok se iznova reinkarniraju Bašagićeve misli o bošnjačkom evropskom putu, u znak zahvalnosti, u znak ozbiljne predanosti toj misiji, Bošnjaci bi trebali naći snage da makar obnove najprepoznatljiviji znak muslimanske duhovnosti u Bašagićevoj zavičajnoj kolijevci, da vrate Nevesinju munaru. Bašagić kao reformator bošnjačkog ponosa i identitata u svom prvom književnom ostvarenju, „Trofanda (rano voće) niz hercegovačku dubravu (nisku šumicu)” ne samo da definira poziciju Bošnjaka, već i trasira puteve spasa, zagrijava kolektivnu nadu, jer je želio tom nadom natopiti kolektivni identitet. Nešto slično nevesinjskoj ponornici Zalomci, koja natopa široka „bratačka” polja, pa presahne u dubinama zemlje, da bi iznova, na vrelu Bune, izvirala i tekala u beskrajne svjetske širine.
Bašagić je prvi doktor nauka u Bošnjaka. Beg. Begovskog ponosa nikada se odrekao nije. Poliglota, koji je govorio tri istočna i tri evropska jezika. Autor jednog mevludskog spjeva, hošgeldije „Najvećem sinu, arapskog roda i domovine”…. Ovaj tekst, zaparavo, konteskstalizira historjat Careve džamije u Nevesinju. Ljubav i ponos koji je Bašagić iskazao prema Bošnjacima i svojoj Hercegovini još uvijek su jedan od nedostižnih primjera, stoga što je on suštinski volio svoj narod, svoju vjeru i svoju domovinu. Njegova Trofanda objavljena je pod motom hadisa „Hubul vatani minel iman”, „Ljubav domovine s vjerom je skopčana”, kako je to preveo sam Bašagić.
Uporedo uz rješenja o obnovi Careve džamije Medžlis je vodio administrativne aktivnosti i dobio i sve potrebne saglasnost i za obnovu Dugalića džamije koja se nalazila neposredno uz sahat kulu u Nevesinju. Njena obnova čeka svoje vrijeme.