Jako je važno da se čuje svačiji glas u ovom vremenu, a glas služi da bismo se razumjeli ili odaslali poruku, a danas nam je potrebno itekako, važnih i lijepih poruka.
Naš život je sastavljen od tri pojma koji su svima nama poznati i koji postoje u svakom jeziku, samo se drugačije izgovaraju. Ti pojmovi su: jučer, danas i sutra.
Jučer nam je poznato, jer smo ga prošli, danas, to je ono što proživljavamo i što nas vodi do onog sutra. A sutra je ono što dolazi i što nam je nepoznato i prema čemu stremimo i spremamo se.
A životni tok i njegova definicija je bila i predmet pitanja jednog dječaka koji je pitao svoga mudrog djeda: „Reci mi, šta je život?“
“Život je, moj sine, vrijeme između ezana i namaza.” – odgovorio je mudri učeni djed.
Međutim, dječaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao:
“Kako to? Pa život nije tako kratak?!”
Djed mu je na to rekao: “Da, da, moje dijete, život je zaista tako kratak…“ te je nastavio govoriti: „Postoji ezan bez namaza, a isto tako postoji namaz bez ezana, a život se odvija upravo između toga dvoga.”
“Ne razumijem… Reci mi, molim te, šta pod tim podrazumijevaš?”
“Sjećaš li se kada smo prošle sedmice tvome tek rođenom rođaku Aliji proučili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza.”
“Ma to znam,” – uzbuđeno je rekao dječak.
“Ali, reci mi šta je namaz bez ezana?”
“E, to ćeš saznati kada ti dedo umre.”
Život je uistinu kratak, pa to glavno sutra će sigurno brzo doći, bez obzira koliko ovo danas trajalo. Iskoristimo ga u dobro, žudeći za Allahovim zadovoljstvom i Njegovom nagradom.
Svaki dan u kojem osvanemo sebi postavljamo pitanje, evo osvanuo je ovaj dan, a šta će sutra biti. To se pitanje postavlja kako je čovjek nastanjen na zemlju, a postavljaju ga sve generacije. Samo to sutra o kojem se raspituju ljudi, ono je različito. Sutra o kojem razmišlja jedan insan vjernik i jedan nevjernik nije isto. Sutra o kojem pita i razmišlja čovjek koji izbjegava griješenje i onaj kojem je svejedno, nije isto. Sutra o kojem pita gladno i prestrašeno dijete i sutra o kojem razmišlja ono koje ima svu zemaljsku udobnost nije isto. Sutra o kojem razmišlja bolestan i sutra kojem se nada zdrav insan nije identično. Zato se svako iz svoga ugla razumijevanja i nadanja priprema za sutra.
-Jučer, znamo da je prošlost, ali šta sa njom. Prošlost može da bude različita, čovjek može da se ponosi sa njom, a može i da se stidi. Jučer može da bude naše pojedinačno, može da bude naše nacionalno jučer, a može i umetsko jučer. Naše individualno jučer možemo popravljati tevbom i to nam je obaveza. “…Svi se Allahu pokajte, o vjernici, možda ćete se tako spasiti” (Nur, 31.)
Abdullah ibn-Mesud prenosi da je Resulullah rekao:”Džennet ima osam vrata, sedmera su zatvorena, a jedna su stalno otvorena. Ona su za primanje tevbe i otvorena su do rađanja Sunca sa Zapada” (Taberani)
Kad govorimo o jučer našeg naroda i domovine, tu smo u obavezi da učimo iz tog jučer. Svi svijetli trenuci trebaju biti izazov i čast i ponos, a sve drugo što ne spada u taj krug nije vrijedno pažnje. Međutim mi vidimo da se i danas gaji kult ličnosti, žali za negativnostima iz nekog jučer itd. Malo se pouka uzima iz tog našeg nacionalnog jučer.
A tek kakvo je stanje sa ummetskim jučer. Mnogi se od nas ponose islamom od jučer, hvale se, muslimani su ovo uradili i izumili, muslimani su ono, kao da se o islamu govori samo u prošlom vremenu, a ništa ne rade za islam danas i sutra. Znamo naravno da je taj islamski bljesak od jučer nešto što i nama osvjetljava put danas, ali mi nažalost to svjetlo dovoljno ne koristimo. „Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (Ahzab, 21)
-Danas, to je naša stvarnost, naša realnost, naš život, naša porodica, naš komšiluk, naši prijatelji, naši neprijatelji, neše njive, naši poslovi, naša besposlica, naše brige, naša sreća, naša nesreća i mnogo toga naše. Kako ovo naše danas oplemeniti, to je pravo pitanje?
Jedan čovjek dođe hazreti Husejnu i reče: „Ja sam čovjek griješnik koji se nikako nije u stanju obuzdati od grijeha. Daj mi savjet! Hazreti Husejn mu reče: Ako si u stanju da ispuniš pet uslova onda ostani kakav jesi: Jedi samo ono što ti nije došlo od Allaha pa čini grijeh koliko god hoćeš; napusti područje Allahove vlasti pa čini grijeh koji god hoćeš; pronađi mjesto gdje te Allah neće vidjeti pa čini grijeh koliko god hoćeš; kada ti melek smrti zatraži dušu nemoj mu je dati, pa počini grijeh koji god hoćeš; kada te Malik pošalje u vatru ti odbij da uđeš, pa onda čini grijeh koji god hoćeš.“
Jedna hikaja kaže:“Znajte da dobročinstvo donosi zahvalu i da ga slijedi nagrada. Kada bi vidjeli dobročinstvo u liku čovjeka vidjeli biste ga veoma lijepim čija ljepota donosi radost gledaocu, koja nadmašuje sve ljude, a ukoliko bi vidjeli pokuđeno djelo vidjeli biste ga veoma ružnim, odurnim i unakaženim, od kojeg srce osjeća gađenje a pred kojim se oko zatvara.”
Da bismo još bolje razumijeli ovo naše danas, evo još jedne zanimljivosti. Nekada davno živio je mudri starac sa svojim sinom. Od imovine su imali jedino konja sa kojim je sin radio i prehranjivao svu trojicu. No, jednoga dana konj pobjegne u šumu i čitavo selo je uglas kazalo: “Gle nesreće.” Mudri starac je smireno rekao: “Da li sreća ili nesreća samo Allah zna.” Prošlo je neko vrijeme kad iz šume dođe odbjegli konj i sa sobom dovede krdo divljih konja.Svi seljani uglas kazaše: “Goleme sreće!”, a mudri starac ponovo reče: “Da li sreća ili nesreća samo Allah znade.” Mladić je pokušao da zajaše divljeg konja koji ga je zbacio te je slomio nogu. Ponovo su svi kazali: “Velike li nesreće!” a mudri starac ponovi iste riječi: “Da li sreća ili nesreća samo Allah znade.” Naišla je vojska kroz selo i sve zdrave momke povede u rat samo onoga sa slomljenom nogom ostavi kod njegove kuće. Priča se ovdje samo formalno završava ali ona teče i dalje jer iza svakog događaja koji nas zadesi u životu možemo reći istovijetne riječi koje je uputio i spomenuti starac: “Da li sreća ili nesreća samo Allah zna.”
Stvoritelj nam kazuje:„Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.“(Bekare…216)
-Sutra, to je najvažnije, da provirimo i znamo šta je tamo. To je želio i čuveni halifa Abdul-Melik ibn Mervan. Jednog dana upitao je Ebu Hazima, poznatog pobožnjaka tog vremena: “Šta će sutra biti sa nama?” On mu je odgovorio: “Ako učiš Kur’an dobićeš odgovor.” Halifa je upitao gdje se nalazi taj odgovor?On mu je proučio 37-41 ajet sure Naziat: „Onda će onome koji je obijestan bio i život na ovome svijetu više volio Džehennem prebivalište postati sigurno. A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strijepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno.“
Kako vidimo od našeg jučer i danas, zavisi ono sutra koje će doći, koje ne traje dan ili dva, nego je to vječnost, za koju ulažemo trud, dove činimo i naše danas usklađujemo kako bi to sutra bilo sigurno, a ne nesigurno boravište.
Naše prohtijeve ovosvjetske usklađujmo sa tim očekivanim sutra, pa neka nam je Uzvišeni pomagač na tom putu. Amin!
Šefik Čavčić imam džamije Bosanski mudžahidi, džemat Zalik
Mostar; 4.3.2019/27.džumadel-uhra 1440.godine
