Liska harem izmedju historijskih činjenica i političkih odluka

597
Miz Mostar Aktivnost

„Posjetioče moga groba, razmisli o mome stanju. Ja sam jučer bio što ti danas, a ti ćeš sutra biti što ja danas. Čini dobro prije smrti i tako osiguraj sebi put u vječnost. Od posjete groba svrha je dova.“

Sve do 1954.g. na Kantarevcu je postojalo oveće groblje sa brojnim nišanima. Još u doba austrougarske uprave izvjesni spomenici s epitafima izidani su u zid koji opasuje ovaj harem, a porušen je 1954.g. Na tom lokalitetu evidentirali smo oko četrdeset spomenika s epitafima, od kojih tri donosimo u cjelini u prepisu i prevodu, a s ostalih epitafa donosimo samo osnovne podatke o umrlima.
Umrla Emina-kaduna. Za njenu dušu prouči Fatihu. Godina 1144.
O Bože, koji mnogo praštaš. Mustafa Karabeg, sin Ahmeda, umro od kuge. 1. Džumadel-ahira 1178.
Posjetioče moga groba, razmisli o mome stanju. Ja sam jučer bio što ti danas, a ti ćeš sutra biti što ja danas. Čini dobro prije smrti i tako osiguraj sebi put u vječnost. Od posjete groba svrha je dova. Umrli Ali-beg, sin Hadžiomeragića, Za njegovu dušu prouči Fatihu. Godine 1289.
… sin hadži Jusufov 1171., Salih sin Ahmedov 1194.,Vila Salih sin Ahmedov 1199, Gondže Ftaima kći Osmanova 1218, Mehmed-beg, sin hadži Hasanov 1219, Husjen sin Mahmudov 1220. Mehmed 1221, hadi Mustafa sin Mahmudov 1222., Salih sin Mustafin 1228., Salih-baša (Bašić) sin Omer-bašin 1229., Hasan sin Alijin 1229., Mahmud spahija Binjedžić 1230, Hasan sin Alije Mrgan 1230., OMer 1230, Ahmed sin Mustafa bašin 1230., Mehmed sin Mustafin 1230., Alija Homolj sin Saliha 1230. Hadži Ibrahim-aga sin Mehmed-bega Bilića 1231., Mustafa Vučjaković sin Huseinov 1238, Osman sin Hasanov 1245., Salih sin Mustafin 1247., Hadidža kći Ibrahimova 1251., Mehmed sin Saliha 1256., Salih korijenić sin OSmanov 1260., Mahmud sin Husejn-bega Omerbegovića 1266. Osman Čelebić 1285., Muharem, alemdar sin Redžeba, HAnifa kći Vučjakovića Saliha, Alija Krvavac, Derviš sin OSmanov, Mehmed Saračević sin Salihov, Abdullah sin Mustafin, Fatima kći hadži Dauta.

(Mujezivnović; Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine; Sarajevo, Pablishing 1998.g; str. 306)

Zemljište na kojem se nalazi harem Kantarevac ili kako ga danas kolikvijalno imenuju građani Mostara Liska harem u literaturi je opisano kao k.č. 404 u ZK izvatku 1870 odnosno sada u ZK izvatku br. 5097 u naravi harem-groblje „Kantarevac”. Harem je formiran na vakufskom zemljištu džamije hadži Memije, a zapremao je površinu od 3000 m2. Vakif je navedeno zemljište zaviještao u svrhu harema. Dolaskom Austorougrske vlasti radi izgradnje željezničke pruge u ovaj harem su prebačeni ostaci ukopanih Mostaraca i nišani iz Lakišića harema (kod Hita) koji se nalazio u neposrednoj blizini. Harem je služio svojoj svrsi sve do 1954.g. kada je poravnat te dio pretvoren u igralište a dio u prak, premda se i danas mogu naći dijelovi nišana iz tog perioda, odnosno perioda nestanka harema.

U toku agresije JNA i paravojnih jedinca srpske vojske na Mostar, u ovaj harem kopaju se prve žrtve stradanja Mostara, vojnici A R BiH, HVO-a i civili svih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Proporcionalno stradanju, najviše ukopanih je Bošnjaka, potom Hrvata i dva Srbina. Medžlis IZ Mostar 21.07.2003.g. uputio je zahtjev komisiji za očuvanje spomenika za proglašenje harema Kantarevac (Liska harema) nacionalnim spomenikom. U Zemljišno knjižnom izvatku od 13.01.1999.g. ovaj lokalitet je evidentiran kao „Groblje Kantarevac” u površini od 3000 m2. Početkom šestog mjeseca 2003.g. u povodu izvođenja zemljanih radova radi polaganja elektro vodova HPT Mostar otkopani su nadgorbni spomenici – bašluci stari preko 200 godina. Medžlis IZ Mostar donio je Odluku da je od presudnog značaja ovaj lokalitet-harem adekvatno zaštiti. Tim povodom, dopisom br.304/03 od 05.06.2003.g. od načelnika općine Mostar – Jugozapad Medžlis je zatražio da se navedeni lokalitet i iskopine korektno zaštite, saniraju i predaju „Zavodu za zaštitu spomenika kulture” na daljnji postupak kao i da se obustave dalji radovi na tom lokalitetu. U istom dopisu navedena je i činjenica da su do 1878.g. haremi u Mostaru zapremali površinu od 25 hektara, a bilo ih je preko 50. Nalazili su se uz svaku džamiju i pos svim četvrtima grada. U njima je bilo više od 15.000 nišana (bašluka) različitih epigrafskih formi, dekoracija i pisama.

Zavod za zaštitu spomenika kulture HZH-B Mostar dopisom br. 01/1-308/03 od 17.04.2003.g. ovlastio je Zavod za zaštitu kulturno-historijskog nasljeđa Mostar i njegovog direktora Zijada Demirovića da preuzme iskopane bašluka s aprapskim natpisima u svrhu naučne valorizacije. Ragirajući na ovaj dopis direktor Zijad Demirović obavještava Medžlis IZ Mostar da je 18.06.2003.g. sa lokaliteta „Liska harema” u prostorije Zavoda preneseno šest kamenih dijelova bašluka.

Gradske su vlasti (Odjel za urbanizam i građenje Grada Mostara) tri puta odbile potpuno legalan i legitiman zahtjev Medžlisa islamske zajednice Mostar za izdavanje urbanističke saglasnosti za ograđivanje harema Kantarevac – Liska parka, na parceli označenoj kao k.č. 404 k.o. Mostar. Na ovom mjestu je od srednjovjekovnog upada Stojana Jankovića pa sve do socijalističke Jugoslavije bio lociran harem u kojem su pokopani šehidi Ali-hodžine (Krvave) džamije i naselja Podhuma i Cernice. Početkom agresije na Mostar skunit je sramni crveni sloj i u iznova zazelenjeloj ledini ukopavani su prvi šehidi, borci A RBiH, vojnici HVO-a, nedužni civili, Muslimani, Hrvati, Srbi i svu drugi koje dotače dušmanska ruka. U vrijeme hrvatske agresije, Liska harem (groblje) sa šehidima iz dva historijska perioda, našao se skoro na samoj liniji razdvajanja snaga HVO-a i A R BiH. Čim su, samo malo, ratne rane zacijelile, barut prestao nadvijati mostarsku dolinu, grupu od hiljadu Bošnjaka, drugog dana Bajrama 10.02.1997.g., na Dan šehida, s najplemenitijim namjerama da dostojanstveno prouče fatihu, zaustavio je bijes, masakr, specijalnih jedinica samoproglašene Hrvatske Republike Herceg Bosne. Tom prilikom ubijen je Šefika Sulejmanovića i upotrebom vatrenog oružja ranjeno 24 civila.

Objavljeno: 29.juli 2008.g.