Miz Mostar Hutbe

Kaže Allah dž.š. u suri Alu Imran u 188 i 189 ajetu: “Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili, kazne biti spašeni; njih čeka teška patnja. Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar sve!”

Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem:
“Tri stvari su uništavajuće: škrtost kojoj se pokorava, prohtjevi koji se slijede i zadivljenost čovjeka samim sobom.” (Ebu Davud, Tirmizi)
Također je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem:”Neće ući u džennet ko u svom srcu bude imao i trun oholosti.”(Muslim)

Draga braćo, današnja pošast je bestidan govor, omalovažavanje, vrijeđanje, psovanje, ogovaranje. Vidimo 99% lijepih stvari a samo 1% ružnih i mi opet na sav glas pričamo o tih 1% ružnih. Islam od nas traži da, ako vidimo samo 1% dobrog a 99% ružnog, da opet pričamo samo o tih 1% dobrih stvari.

Pojedini muslimani danas s prezirom gledaju na sve oko sebe jer su zadivljeni sami sobom, svojim dobrim djelima i svojim ahlakom.

A Allah dž.š. jasno u Kur’anu kaže:”Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići,” (El-Isra, 37).

Oholost je bolest koja se nekad podvuče čovjeku pod kožu a da on toga nije ni svjestan, a nema neprijatnije pojave a ni većeg paradoksa od “oholog vjernika”, jer je upravo vjera ta koja čovjeka treba da učini skromnim.

Neki se ohole imetkom, neki se ohole znanjem, neki se čak ohole pobožnošću. I opet, oholost radi imetka je ništa u odnosu na oholost radi naših dobrih djela. Jedanput je Isa a.s. hodio planinom, te je tu sreo lopova koji je živio na planini. Čim je ovaj vidio Isa’a a.s. prepoznao je na njemu tragove Božanskog nura. Zatražio je od njega da moli Allaha dž.š. za njegov oprost grijeha i da mu dozvoli da ga slijedi. A kao što znamo svi poslanici su imali u svojoj blizini odane pratioce, pomagače. Poznajemo ih kao havarijjune kako ih Allah u Kur’anu naziva kada kaže:
فَلَمَّا أَحَسَّ عِيسَى مِنْهُمُ الْكُفْرَ قَالَ مَنْ أَنْصَارِي إِلَى اللَّهِ قَالَ الْحَوَارِيُّونَ نَحْنُ أَنْصَارُ اللَّهِ آمَنَّا بِاللَّهِ وَاشْهَدْ بِأَنَّا مُسْلِمُونَ
“A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: “Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?” – “Mi” – rekoše učenici – “mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu.”
Kada je ovaj lopov došao među ostale havarijjune, zajedno sa Isa a.s., jedan od njih iz negodovanja promrmlja: “Hmmh!”
U smislu kako si se udostojio doći među nas. Ti si lopov, pijandura, ubica, kako te nije stid doći ovdje?

Ljudi tako često bezosjećajno izgovaraju rečenice koje trgaju džigericu, ne obazirući se kakav će efekat sa njima postići. Nisu ni svjesni da tako svoju vjeru i dobra djela poništavaju u trenutku. Nakon hmmh Allah šalje Džibrila da interveniše. Došao je Isa’u a.s. i rekao mu: “O Allahov poslaniče, dva pratioca imaš u društvu. Jednom Allah poručuje da otpočne život iznova i bit će mu oprošteni raniji grijesi. A drugom Allah poručuje da iznova krene sa dobrim djelima jer su mu sva poništena.”

Ko je taj koji ima pravo da sudi ljudima, ko to ima pravo da kaže hmmh? Pravi vjernik ne mrzi nikoga, ni alkoholičara, ni kradljivca. A danas imamo vjernike koji se usuđuju prezirati druge vjernike. Prvo pogledajmo u sebe, nastojmo sebe korigovati a ne druge. Poradimo malo na svojoj duši i na njenim slabostima. Onaj ko bude neprestano istraživao mahane i slabosti drugih neće imati vremena za sebe, i umrijet će bez tevbe, bez oprosta. Vidjeli smo, iz ovog gore primjera, da je Allah lopovu dao šansu da tevbu učini, pa ko smo onda mi da je oduzimamo.

Pazimo šta govorimo, čuvajmo naše jezike. Poslanik nas uči da će onaj ko bude kontrolisao svoj jezik uspjeti. Jezik uništava kuće, razdire familije, jezik od braće pravi dušmane, jezik rastavlja brakove. “Rana od sablje može zarasti, ali rana od jezika nikad ne zacjeljuje.”
Kako bi život tekao dalje tokom koji je neophodan za svakodnevnicu ispunjenu smirajem i dobrom, nemojmo sve analizirati, potom tumačiti, ali ni u svemu cjepidlačiti. Saslušajmo, zatim se nasmijmo i prešutimo. Nije nužno da svaku stvar uzmemo u razmatranje. Allah se smilovao onome ko nešto prešuti radi dobrih odnosa i sakrivanja tuđe (po)greške.
Čistoća srca nije sramota. Prelazak preko lošeg postupka nije naivnost. Praštanje nije slabost. Šutnja nije zatvorenost. To je odgoj i ibadet!

Islamski odgoj podrazumijeva da nemamo pravo da omalovažavamo, ismijavamo, ogovaramo nekog drugog, zato:
– Ne ismijavaj onoga ko u svojoj porodici ima problema tako što ćeš reći da je slabe ličnosti!
Nuh, a.s., je imao suprugu koja je bila nevjernica, a on odabrani poslanik.
– Ne ismijavaj (omalovažavaj) odbačenog od svog naroda i ne reci da je bezvrijedan!
Ibrahim, a.s., je bio odbačen od svog naroda, ali je bio Allahov bliski prijatelj (halil).
– Ne omalovažavaj zatvorenika (robijaša) i ne reci da je silnik i kriminalac!
Jusuf, a.s., je bio zatvorenik, ali je bio Allahov iskreni izabranik.
– Ne omalovažavaj onoga koji je bankrotirao nakon bogatstva i ne reci da je neuračunljiv i propalitet!
Ejub, a.s., je osiromašio nakon velikog bogatstva, a bio je Allahov poslanik.
– Ne omalovažavaj običnog (fizičkog) radnika i ne reci da je jadnik!
Lukman je bio stolar, krojač i pastir, ali je kod Allaha bio mudri.
– Ne omalovažavaj onoga koga ljudi po lošem spominju i ne reci da je u najmanju ruku sumnjiv!

Muhammed, s.a.v.s., je bio optužen da je sihirbaz i lud, ali je bio Allahov miljenik.
Nipošto i nikoga ne omalovažavajmo, nego nastojmo da naša osobina bude lijepo mišljenje o drugima.

Prepustimo istinu o ljudima njihovom Stvoritelju.
Odmah nakon naše smrti reći će: “Gdje je mejit?” Niko nas neće zvati našim imenom.
Odmah nakon gasuljena našeg tijela reći će: “Gdje je dženaza?” Neće nas zvati našim imenom.

Kada nas htjednu spustiti u kabur reći će: “Dodajte tabut.” Neće nas zvati našim imenom.
Zato neka nas ne zavara ni imetak niti porijeklo, jer je ovaj svijet uistinu bezvrijedan u odnosu na ono što nas čeka.

Allahu dragi molimo te za oprost i uputu. Amin!

Arnel ef. Demirović, Jahja hodžina džamija-Musalla, 25.03.2016.

(dio hutbe je preuzet sa zuhdijaadilovic.com)