وَقَالُواْ كُونُواْ هُودًا أَوۡ نَصَٰرَىٰ تَهۡتَدُواْۗ قُلۡ بَلۡ مِلَّةَ إِبۡرَٰهِ‍ۧمَ حَنِيفٗاۖ وَمَا كَانَ مِنَ ٱلۡمُشۡرِكِينَ ١٣٥
Neizmjerna hvala i zahvala pripadaju Allahu Uzvišenom, Gospodaru i Uzdržavatelju svega stvorenog. Samo Njega obožavamo i samo od Njega milost, oprost i uputu tražimo. Salavat i selam, mir i spas neka je na Muhammeda, s.a.v.s., posljednjeg Božijeg poslanika, čiji život je putokaz i nadahnuće vjernicima. Salavat i selam neka je svim dobrim i čestitim robovima Božijim, svima koji žele, šire i rade za dobro i nose istinu u svojim srcima.

Draga braćo,
Uzvišeni Allah svakog od nas je počastio islamom, jedinom vjerom koja garantuje spas nakon našeg odlaska s ovoga svijeta. Taj dar islama nismo zaslužili, nego nam je neizmjernom milošću Gospodara Svjetova ukazano na ispravni put, a na nama je da tu najveću dragocjenost koju imamo iskreno čuvamo i živimo je. Poslanik, s.a.v.s., nas podučava da je dokaz islamijjeta, prisustva vjere, kod vjernika to da bude zadovoljan islamom, Allahom, dž.š., kao jednim i jedinim Gospodarom te Muhammedom, s.a.v.s., kao poslanikom i životnim uzorom. Musliman kada upadne u imansko iskušenje moli svoga Gospodara da mu omili vjerovanje, da mu ga učini dragim i lahkim u prsima, te da bude istinski svjestan da sve ono što mu je Allah dao baš najbolje po njega.

Draga braćo,
Sa većine naših minbera se posljednjih petaka u kalendarskoj godini govorilo o jednoj temi. Govorilo se o dočeku i obilježavanju Nove godine. Vjerujem da većina nas osjeća olakšanje u prsima zbog toga što će ove godine biti onemogućeno masovno okupljanje našeg svijeta i ustrajavanje u grijehu, jer vjernika bi trebalo žalostiti kad vidi svoju braću da idu stazama džehennemskim. Ove godine mnogi muslimani neće obilježavati nešto što je u osnovi i biti kršćanski praznik, te potiče iz drugih kulturoloških okvira. Nažalost, mnogi to neće obilježavati samo zbog toga što im je onemogućeno, a ne zbog spoznaje i uvjerenja da su muslimanu Bajrami najradosniji trenuci u godini i da nema potrebe da dočekuje i slavi tuđe praznike.

Draga braćo,
Okolnosti koje smo svi zajedno živjeli u ovoj godini su nas morale potaknuti da se preispitamo, da svedemo račune sa sobom. Živimo u multireligijskom gradu, čiji stanovnici slave i obilježavaju svoje blagdane. Naše poštovanje i uvažavanje komšija s kojima živimo, a koji baštine drugačije religijske i kulturološke vrijednosti, se nikako ne smije ogledati kroz bilo kakvu asimilaciju. Mi se moramo okrenuti našoj lijepoj tradiciji, koja potiče iz islama, a koja je toliko godina u prošlosti bila na najljepši način njegovana upravo u ovom gradu.
Čuditi se, draga braćo, velikom broju muslimanskih kuća okićenim novogodišnjim ukrasima, jelkom, u kojima se govori djeci da će izmišljeni lik donijeti poklone. Da li možemo samo zamisliti 30% kršćana kako svoju djecu pripremaju za Bajram? Naravno da ne možemo! Pa otkud toliki broj muslimana koji svojoj djeci, koja sutra trebaju biti nosioci svega onoga što jesmo na ovom prostoru, kupuju jelku!? Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada, kaže Resulullah, s.a.v.s.

Bez obzira koliko gradski novogodišnji ukrasi izgledali lijepo i blještavo, znajmo da u suštini predstavljaju simbol za praznike koje je muslimanima haram obilježavati i slaviti. Neka naše oči, misli i djela gledaju u naše džamije. One zovu svoje klanjače, pet puta dnevno, i onoga ko svoje srce veže za njih nagrađuju sa onim istinskim svjetlom, koje nije isprazno i prolazno, a to je svjetlo vjere, svjetlo imana, zbog kojeg smo stvoreni, i po kojem ćemo se prepoznavati na Sudnjem danu: „a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati“, kaže Allah, dž.š.

Draga braćo,
Spomenute svetkovine i njihovi simboli nisu poznati, priznati i prihvaćeni elementi u islamskoj tradiciji općenito, pa tako ni u islamsoj tradiciji Bošnjaka. Oni su podmetnuti (nametnuti) i promovisani muslimanima i njihovoj djeci u vrijeme jednoumlja i neslobode, te bi muslimani, prije svega zbog navedenih šerijatskih argumenata, morali ignorisati ove simbole strane islamskom učenju. „Oni govore: ‘Budite jevreji, odnosno kršćani, i bićete na pravom putu!’ Ti reci: „Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao.“

Molimo Uzvišenog Stvoritelja, koji mijenja stanja srca, da naše stanje popravi nabolje. Molimo Ga da nas učvrsti na uputi, da budemo ponosni i zadovoljni islamom. Amin!

Kenan ef. Ovčina, prof./ Karađoz-begova džamija
10. džumade-l-ula 1442.h.g./25. decembar 2020.god.