Hvala Svevišnjem Allahu, Gospodaru svjetova, Milosniku i Svemilosnome, Vladaru Sudnjega dana! Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas Pravim putem – putem onih koje si blagodatima obasuo, onih na koje se gnjev Tvoj nije izlio i koji nisu zalutali! Allahovi blagoslovi i mir neka su na pečata Vjerovjesnika, Muhammeda, njegovu čistu porodicu i čestite drugove ashabe. Allahov rahmet nek je šehidima bosansko-hercegovačkim. Njegova milost neka je uvijek nad nama, a Njegova uputa svjetlo i nada u nama. Amin.
Draga i čestita braćo muslimani,
Na početku smo nove kalendarske, 2021. godine i ovo je prva mubarek džuma u Novoj godini. Čitavi svijet još uvijek se nosi sa kušnjom širenja zaraznog virusa COVID-19, koji je cijelu prošlu godinu u većem dijelu svijeta okupirao svu pažnju javnosti i nametnuo se kao glavna tema i najveći izazov za sve. Bilo je puno, i još uvijek je puno a i previše, različitih teorija i kontraverzi oko ove bolesti. Međutim, jedno je sigurno; ova bolest odnosi ljudske živote, u kratkom vremenu paralizirala je brojne tokove ljudskog života čije će se posljedice osjećati i u narednom vremenu, i pokazala da u jednom trenutku na Ovome svijetu sve može stati i doći u pitanje. Zaštita ljudskog života kao temeljne vrijednosti islamskog vjerozakona (Šerijata) u prvom nam je planu svima, pa smo to pozvani i činiti i u narednom periodu, dok Allah ne dadne razgalu i Svojom milošću sačuva nas ove velike pošasti.
Otkrićem lijeka u vidu adekvatne vakcine, čija distribucija je počela u zemljama Evropske unije i Sjedinjenim Američkim Državama nazire se svjetlo i olakšanje, ali će trebati još sabura, zajedničke odgovornosti i vjerničke snage da se iznesemo s ovim izazovom. Ova pandemija otvorila je pred našim očima i savješću brojna važna životna pitanja i lekcije koje smo trebali savladati i dobro upiti u svoj razum i dušu. Da li smo, otvoreno je pitanje? Možda je najvažnija lekcija ta koja nam govori koliko su svi ljudi upućeni jedni na druge, koliko je cijeli svijet u međusobnoj ovisnosti i koliko smo odgovorni jedni za druge.
Poslušajmo jednu predaju od našeg dragog nam poslanika Muhammeda, a.s, koja nam to ilustrativno predočava:
Čuo sam Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhuma, kako prenosi, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , rekao:
مَثَلُ القَائِمِ على حُدودِ اللَّه، والْوَاقِعِ فِيهَا كَمَثَلِ قَومٍ اسْتَهَمُوا عَلَى سفينةٍ، فأصابَ بعضُهم أعلاهَا، وبعضُهم أسفلَها، فكانَ الذينَ في أَسْفَلِهَا إِذَا اسْتَقَوْا مِنَ الماءِ مَرُّوا عَلَى مَنْ فَوْقَهُمْ، فَقَالُوا: لَوْ أَنَّا خَرَقْنَا في نَصيبِنَا خَرْقًا وَلَمْ نُؤْذِ مَنْ فَوْقَنَا. فَإِنْ يَترٌكُوهُمْ وَمَا أَرادُوا هَلكُوا جَمِيعًا، وإِنْ أَخَذُوا عَلَى أَيْدِيهِم نَجَوْا ونَجَوْا جَمِيعًا
“Primjer onih koji u svojim djelima izvršavaju Allahove dž.š. zapovijedi i onih koji ih krše, ili su labavi u njihovom izvršavanju, sličan je stanju jedne grupe ljudi na lađi. Neki od njih su izvukli sudbinu da budu u donjem dijelu broda, a drugi da budu na palubi. Oni koji su bili u nižem dijelu lađe, kad god [su bili žedni i kad god] im je trebalo vode, su išli gore (na palubu) i uznemiravali i gazili po onima koji su se tamo nalazili. Oni su (na kraju) sami sebi rekli: ‘Zašto mi ne bi, umjesto da smetamo onima iznad nas, napravili jednu rupu (na podu) i imali vode koliko nam god treba. Ako bi im oni koji su bili na palubi dozvolili da naprave rupu na lađi svi bi se podavili. A ako bi ih spriječili u njihovoj namjeri da naprave rupu, svi bi se spasili.”
Sudbina ljudi danas na planeti zemlji je zajednička i nedjeljiva, jer živimo u tako uzajamno povezanom i umreženom svijetu, gdje ne može biti dobra, mira, sigurnosti i stabilnosti samo jednima, a da se drugima to oduzima, suspenzira i uskraćuje. Ne postoje oni koji su privilegovaniji u odnosu na druge, jer Dragi Bog u Kur’anu svima nam se obraća pozivom “O sinovi Ademovi.” On nas je podijelio na narode i zajednice, koji govore drukčijim jezicima, boje kože im se razlikuju, pripadaju raznolikim kulturama i žive u drugačijim uvjetima života, ali sve to nisu važni kriterij kod Boga kada presuđuje ko Mu je bliži i draži.
Kur’an naglašava:
يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُم مِّن ذَكَرٍ وَأُنثَى وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ
O, ljudi, stvorili smo vas od jednog čovjeka i jedne žene i izdijelili vas na narode i plemena kako biste se međusobno prepoznavali.
Uistinu, najpribraniji među vama kod Boga jest onaj koji Ga se najviše čuva!Bog, uistinu, sve zna i o svemu je potpuno obaviješten.
Bude li to savremeni svijet sebi čim prije posvjestio i stavio ispred drugih interesa, onda će na Zemlji među državama, narodima, rasama i pojedincima biti manje ratova, sukoba, konflikata, i nećemo pred očima gledati sumorne slike izgubljenih migrantskih kolona zaustavljenih da u našoj zemlji čekaju deblokadu evropskih granica.
Pa, i u ovome našem Gradu, koji je godinama opterećen jednom takvom isključivom politikom koja vidi samo sebe i svoje,stalno ponavljajući projekt stolnog grada. Nas to moralno vrijeđa jer znamo da je takav projekt osuđen i presuđen i da je upravo u realizaciji te zamisli došlo do etničkog čišćenja iz ovoga dijela Grada i uništavanja kompletnog muslimanskog sakralnog i kulturnog nasljeđa u njemu.
U ime te ideje je to činjeno i opetovano inzistiranje na njoj duboko je problematično i s moralne i s civilizacijske strane. Grad može biti komotan svima, i jednima, i drugima i trećima. Gruba je uvreda dovoditi u pitanje politički kapacitet našeg naroda u gradskim izbornim područjima gdje nije većina. Želi li se time osporiti političko sudjelovanje u slobodnom demokratskom procesu. Da se time ozvaniči i ozakoni ono što je bio cilj ratne osvajačke politike. Jeste došlo do egzodusa stanovništva, ali uslijed etničkog čišćenja. Ali su ostala imanja, ostao je grunt, ostale su adrese, ostali su i opstali Bošnjaci da istrajavaju i bore se za svoje mjesto. To pravo je zagarantirano pravo po svim konvencijama i ustanovama koje se bave ljudskim pravima i slobodama. No mi znamo dobro sudbinu tih konvencija na terenu, koliko je to sve krhko i fluidno, dok se predanošću i žrtvom ne izborimo za to.
Draga braćo,
Čovjek je dužan da istrajava na svim poljima životnog puta, sve dok je u njemu umne i fizičke sposobnosti. Ne smijemo malaksavati i posustajati, istrajnost je jedna od najljepših vjerničkih osobina. Hrabrimo jedni druge, budimo oslonac jedni drugima, jačajmo međusobno povjerenje, čujmo za probleme i potrebe naše braće, sugrađana i komšija. Treba nam snage, nade i volje. Islam nas uči da vjerom u Boga, činjenjem dobrih djela, te međusobnim poticanjemna Istinu, Dobro i strpljenje nikada ne možemo biti na gubitku.
وَالْعَصْرِ .إِنَّ الإِنسَانَ لَفِي خُسْرٍ . إِلاَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ
Tako Mi vremena,čovjek je na gubitku, doista,osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i potiču se međusobno na Istinu, i na strpljenje se međusobno potiču.
Neka nam Dragi Bog dâ mudrosti, pameti i razboritosti, a sačuva nas naših vlastitih i pometnje među nama. Amin!
Hutba mostarskog muftije
Baba Beširova džamija na Balinovcu, Medžlis Islamske zajednice Mostar
17.džumade-l-ula 1442. / 1.januar 2021.
