Centralna mevludska svečanost u povodu obilježavanja 12 rebiu-l-evvela, datuma rođenja posljednjeg Božijeg Poslanika Muhameda a.s. na području Medžlisa IZ-e Mostar upriličena je sinoć u Karađoz- begovoj džamiji. Mevlud su proučili imami Medžlisa IZ-e Mostar i učenici Karađoz-begove medrese. Prigodnim kratkim vazovima okuipljenim vjernicima obratili su se glavni imam Medžlisa IZ Mostar Suljo ef. Cikotić i u svojstvu izaslanika mostarskog muftije Salem ef. Dedovića direktor Karađoz-begove medrese hafiz Aid ef. Tulek.
S neskrivenim zadovoljstvom što je u poziciji da sa vjernicima i sa kolegama imamima prouči mevlud hvaljenome Poslaniku, kojeg je Uzvišeni Stvoritelj poslao svim svjetovima, ef. Cikotić je kazao kako je učenje mevluda jedan od načina skidanja „prašina“ sa srca. „Molimo Allaha da nam tekbirom, salavatom učenjem Kurani kerima, zajedničkim namazom i zikrom skine prašine sa naših srca i da ona progledaju“, tumačeći kuranske ajete istakao je. Podsjetio je na svrhu i smisao Muhamedovog a.s poslanja, usavršavanje morala i odgajanje insanijeta u ljudima, odgajanja najljepših i najpozitivnih osobina, kazavši kako je u ovim turbulentnim vremenima ljudima itekako potreban takav odgajatelj. „Svako onaj ko donossalavat i na Poslanika, on je sa Poslanikom i on slijedi one najpozitivnije njegove osobine. Poslanik je svojom dobrotom, milosrdnošću i blagošću plijenu pažnju i simpatije. I zato u ovom vaktu, kad se muslimani napadaju, najbolji put jeste put blagosti i dostojanstva. To mi trebamo biti i to u sebi trebamo čuvati“, rekao je. Na kraju je kazao kao je učenje mevluda u Krađoz-begovoj džamiji izvršavanje vasijeta-oporuke jednog od najvećih vakifa u Mostaru i Hercegovini, Mehmed bega Karađoz-bega, koji je u svojoj vakufnami izričito insistirao da se u mjesecu rebiu-l-evelu prouči mevlid i šerif.
O potrebi iskazivanja ljubavi prema Muhamedu a.s. govorio je i hafiz Aid Tulek. „Naš život je vezan za Poslanika od dolaska do odlaska sa ovog svijeta, ali i u zagrobnom životu. Jedno od pitanja u kaburu biće i o Muhamedu a.s. U svakom namazu učimo salavete na Muhamed a.s., ime našeg Poslanika spominje se uz Božije ime i u ezanu ikametu, salavatima, dovama. Sve je to dokaz Allahove ljubavi prema Poslaniku i njegovog mjesta kod Uzvišenog Stvoritelja svih svjetova“, kazao je je hafiz Tulek.
Na svečanosti su dodijeljene nagrade javnog konkursa literarnih radova za učenike srednjih škola i studente fakulteta Džemal Bijedić koji su raspisali o temi „Voljeni Poslaniče, ti si nam uzor!“ Medžlisa IZ-e Mostar, Fondacije Daru-l- ilm i Pedagoški zavod Mostar. Prema ocjeni stručnog žirija u sastavi mr. Nusreta Omerike, mr. Dino Maksumić, Šefik ef. Čavčić treća nagrada u iznosu od 100 KM dodijeljena je Amaru Hadžiću studentu Agro-mediteranskog fakulteta u Mostaru, druga u iznosu od 150 KM Selmi Žetici učenici Srednje medicinske škole u Mostaru, dok je prva nagrada u iznosu od 200 KM pripala Eldinu Hajdarevići studentu Nastavničkog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru.
Čistina i bistrina koju je sanjao mladi mostarski student Eldin Hadjarević zašto mu je pripala prva nagrada je ona čista primordijalna ljubav i odgžovornost spram svih društvenih pojava i tokova. Upravo na primjeru odnosa Muhameda a.s. prema svim ljudima glavni imam Medžlisa IZ Mostar Suljo ef. Cikotić pozvao je vjernike da se s punbim poštovanjem i velikom ljkujbavlju slijede te primjere.
Cikotić je u svom vazu podsjetio na činjnicu kako je KArađoz-beg u svojoj vakufnami izričito insistriao od budućih generacija da se u mjesecu rebiu-l-evvelu ima proučiti mevlud.
I predsjednik žirija za ocjenu pristiglih radova mr. Nusret Omerika pojašnjavajući razloge zbog čega se i Pedagoški zavod uključio u organizaciju ovog konkursa podsjetiuo je na važnost slijeđenje Muhameda a.s. te i na činjnicu da se o Muhamedu a.s. u našim školama na časovima i nastavnom planu i programu njegovo časno ime rijetko spominje.
Najbolje ocijenjeni rad
„Voljeni Poslaniče, ti si nam uzor!“
Bio sam izgubljen. Zbunjen. Nesretan. Ni sam više ne znam šta. Išao sam u srednju školu, i ništa mi nije značilo, radio sam šta i drugi rade, bez nekog smisla. Ako su drugi pili alkohol i ja sam, ako si izlazili u diskoteke i ja sam, ako su pušili i ja sam sa njima, da bih bio dio nečega radio sam što i ostali. Mada me ništa od toga nije privlačilo, a ako to ne bih radio onda bih bio sam, toga sam se bojao da ne ostanem sam. A ustvari i jesam bio sam, nisam imao prijatelja, da razmišlja drugačije od tog našeg društva. Znao sam da je grijeh to sve, alkohol, diskoteke, djevojke. Mama mi je to sve govorila, ali nisam slušao, na jedno uđe na drugo izađe, bio sam se ugledao na oca, bio je alkoholičar. Pa sam mislio, ako on pije što ne bih i ja, kako mi može zabraniti ono što i on radi. Ali u svakom zlu ima dobroga, sve ima smisao i sve što se desi trebalo je da se desi. Imam običaj reći da sam u alkoholu pronašao put. Da me Allah putem alkohola uputio na pravi put. Jednom sam se napio sa društvom, i nisam znao za sebe, ni gdje sam ni šta sam. Napio sam se u školi , probudio se u kući. Mama plače, brat me šamara, sve mi nejasno. Zaboravio i da sam se napio. Poslije sam se sjetio. Otišao sam u sobu,plakao, sat, dva. Kajao se. Tad sam se nekako prvi put iskreno obratio Bogu, molio za oprost. Pokajao se. Istog trenutka sam počeo klanjati, bilo je teško, nije samo taj dan bilo teško, mjesecima poslije, stezalo me u grudima. Srce se probudilo i bilo je bolesno, liječilo se namazom.
Postao sam sretan, ni jednog dana od tad nisam skidao osmijeh sa lica kako god se osjećao. Izgubio sam „prijatelje.“ Ali se nisam osjećao usamljenim. Poslije škole svi su žurili negdje na kafu, ja sam trčao u džamiju. Zavolio sam namaz. Starog sebe nisam više sretao. Govorio sam sebi: “Allah te voli, zato nisi uživao u stvarima koje si radio”. Počeo sam da čitam i vjerske knjige, uživao sam u svakoj stranici. Čitao sam o životu Poslanika a.s., o ashabima, o duši, sudnjem danu.
Otac je prestao piti, mama je zahvaljivala Bogu na uputi, i znam da je uvijek dovila za mene, vjerujem i to da je Allah uslišio njene dove.
Bio sam tad gimnazijalac, maturant, i došao nam je novi bibliotekar. Običan čovjek, nisam ni slutio da ću se tako sa njim zbližiti. Ali Allah nam šalje ljude, koji nam trebaju. Upoznao sam ga jednom poslije podne namaza i od tad svaki školski odmor sam provodio sa njim, a poslije nastave smo druženje nastavili uz kahvu.
Poslije razgovora sa njim sam uvijek bio raspoloženiji, sretniji, nekako duhovno ispunjen. Mada sam većinom ja slušao a on pričao, i pričao mi je baš ono o čemu sam ja u glavi mislio, što sam htio da priča. Najviše mi je pričao o Poslaniku a.s., od njegovog rođenja do preseljenja na bolji svijet.
Zavolio sam Poslanika a.s., svim srcem, prigrlio sam njegov sunnet. Često sam razmišljao o njemu, tako da mi je dva puta čak došao u san. Prvi put smo bili na nekoj zelenoj livadi, i kako je podigao ruku, sve oko nas je postalo bijelo, rekao mi je da to čuvam. Možda je to moj iman, nevinost, iskrenost. Danas je to teško čuvati ali je sretan onaj ko to ima.
Drugi put mi je dao tri zastave na jednom koplju, bijelu, crvenu sa zvijezdama i crnu, jedne oko drugih omotane. Ne znam šta to znači, ali će se značenje nekad vjerovatno samo otkriti.
A i dovoljno je to što mi je na san došao. I to samo po sebi nešto znači.
Bibliotekar mi je uvijek , poslije svakog razgovora govorio, Allah nam je njega (Muhammeda a.s.) poslao da nam on bude uzor, njega slijedi i uvijek ćeš biti sretan. Neka ti on bude uzor uvijek u životu, ako nekad dođeš u iskušenje da uradiš nešto loše, zapitaj se da li bi Poslanik a.s. to uradio, i da li bi bio sretan da ti to uradiš.
Hvala Allahu na uputi, na preliepom nam islamu, i na našem vodiču kroz život, našem svjetlu, našem uzoru, našem voljenom Muhammedu a.s.
Eldin Hajdarević
Nastavnički fakultet, druga godina
