Govorit ću o jednoj, ako mogu tako kazati, svevremenskoj i sveprisutnoj pojavi, odnosno da budem precizniji o jednoj slici društva, referirajući se, pri tome, na djelo „Budi bolji čovjek“ autora Sabahudina Sijamhodžića, kojeg ovaj put mahsus selamim iz Mostara.
Autor u svojoj knjizi postavlja nama neka od ključnih pitanjā sa kojima se suočavamo na putu sticanja nafake/opskrbe. To su sljedećā pitanja:
Zašto je pohlepa materijalista za dunjalukom veća od ljubavi vjernika za ahiretom?“ Zašto se vjernici ne ugledaju u materijaliste pa da vide kako se sve čini za ono što se voli? Zašto vjernici ne žude za Bogom dragim i Njegovim zadovoljstvom, kao što onī što samo dunjaluk vole žude za bogatstvom?
Razmišljajući o ovim pitanjima, stičemo dojam da osoba koja ne vjeruje, koja poriče Ahiret i želi samo dunjaluk – dobije dunjaluk. Da osoba koja kaže da vjeruje u Ahiret, ali joj žao dunjaluka pa i njega želi – izgubi i jedno i drugo. Kur’an nas uči da ne zaboravimo svoj udio na ovom svijetu, ali isto tako da onim što nam je dragi Allah podario od dunjalučkih dobara, da to bude razlog zbog kojeg ćemo zaslužiti budući vječni svijet.
Čini nam se da ljudi koji vjeruju samo u ovaj život i rade za njega vladaju ovim svijetom. Oni više rade, odgovorniji su, više se trude, organiziraniji su, više poštuju dogovorena pravila, sarađuju, materijalni interes ih zbližava i ujedinjuje,…
S druge strane, ljudi koji kažu da vjeruju u Ahiret, kao da su manje odgovorni, lijeni, neorganizirani, ne poštuju dogovore, međusobno se optužuju, gotovo ne sarađuju,… A kažu da vjeruju u Ahiret. Kako?
Kao da onim prvima samo nedostaje da još kažu da vjeruju u Ahiret, jer sve što istinski njemu vodi oni već rade, dok ovi drugi od ahireta imaju samo na jeziku riječi da u ahiret vjeruju, a sve protiv njega rade.
Mislim da u ovom segmentu pogrešno razumijevamo islam. Smatram da svako sebi treba iskreno postaviti pitanje: U kakvom je stanju moja vjera (dok zarađujem da mogu dostojno živjeti)? Jer, onaj prvi ima za cilj nešto što zna da će kratko trajati ili ga nikada neće ostvariti. A ovaj drugi ima za cilj ono što će vječno trajati.
Od Zejda ibn Sabita se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
مَنْ كَانَتِ الدُّنْيَا هَمَّهُ، فَرَّقَ اللَّهُ عَلَيْهِ أَمْرَهُ، وَجَعَلَ فَقْرَهُ بَيْنَ عَيْنَيْهِ، وَلَمْ يَأْتِهِ مِنَ الدُّنْيَا إِلَّا مَا كُتِبَ لَهُ، وَمَنْ كَانَتِ الْآخِرَةُ نِيَّتَهُ، جَمَعَ اللَّهُ لَهُ أَمْرَهُ، وَجَعَلَ غِنَاهُ فِي قَلْبِهِ، وَأَتَتْهُ الدُّنْيَا وَهِيَ رَاغِمَةٌ .
„Kome dunjaluk bude najveća briga, Allah će mu siromaštvo pred oči posaditi, neće biti miran i spokojan, a od dunjaluka će mu doći samo ono što mu je određeno! A kome ahiret bude najveća briga, Allah će mu dati bogatstvo u srcu, biće miran i spokojan, a dunjaluk će mu silom doći.“ (Ibn Madže, hadis br. 4105)
Za ovo imamo dokaze danas. Znak našeg pogrešnog poimanja islama jeste naše stanje/hāl u kojem se nalazimo.
Naravno, ovdje želim naglasiti da vjerniku nije zabranjeno da bude na legalan i dozvoljen način bogat i da sa bogatstvom može zaraditi džennet, jednako kao što siromašan čovjek može svojim djelima odvesti sebe u propast, da nas Allah toga sačuva!
Iz svega navedenog, možemo zaključiti sljedeće: koliko god je pohlepa materijalista za dunjalukom velika, toliko je želja i ljubav vjernika za ahiretom još veća. Samo je pitanje: ima li vjernika?
Vjernik mora razumjeti filozofiju nafake, jer je često ograničava i svodi na jednu jedinu stvar – imetak. Međutim, nafaka je prisutna u svim njegovim talentima i ličnim sposobnostima.
Nekome je Uzvišeni Allah dao znanje, nekome veliku tjelesnu snagu, nekome rječitost, a nekome inteligenciju i misaonost. Dakle, sve su to sredstva i sposobnosti koja predstavljaju nafaku u različitim vidovima. Uzvišeni je nafaku povezao sa sredstvima za održavanje života. Čovjek nije nezavisan od drugog čovjeka. Sve sposobnosti i darovitosti nisu koncentrisane u jednoj osobi, tako da ostali ljudi budu sputani i ograničeni. Svakome od nas je potreban drugi čovjek, ne besplatno, ne dobrovoljno, niti radi luksuza. Mi smo povezani vezom potrebe, interesa, nafake, vezom usta koja traže da jedu. To je veza koja čini da ljudska društva na Zemlji koegzstiraju, rade i da se međusobno nadopunjuju. Stoga, izgradnja Zemlje je zajednička djelatnost koju obavljaju svi ljudi.
Vjerniku, i kada ga pritisnu teške životne okolnosti, ostaje utjeha u dovi svome Gospodaru, Koji ga poziva da Mu se obrati, jer On je uvijek blizu i odaziva se molbi molitelja. Gospodar je to Koji sve čuje, vidi, zna, i Koji, kada zapadnemo u bezizlaznu situaciju, daje nam rješenje i otklanja brigu od nas. Zato, poslušajmo poruku Uzvišenog Allaha: “Onaj koji se nevoljniku, kada mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja…” (En-Neml, 62.)
Na kraju, molim dragog Allaha da nam pomogne da ispravno razumijevamo Njegove poruke, da budemo od onih koji se trude u sticanju nafake i oslanjaju na Uzvišenog Allaha. A vas, dragi slušaoci, pozivam da i dalje nastavite slušati radio BIR, da nastojite slušati samo lijepe vijesti i širite pozitivne vibracije.
Hafiz Jusuf ef. Bećoja
Mostar, 05.03.2019.
