Kurban – bajramska hutba glavnog imama Salem ef. Dedovića

1386
Miz Mostar Aktivnosti

Na području Medžlisa Islamske zajednice Mostar, bajram-namaz je danas klanjan u 46 džamija i mesdžida. Centralna manifestacija za područje Medžlisa Islamske zajednice Mostar upriličena je u dvorani Univerzitetsko sportsko-rekreativnog centra “Mithad Hujdur – Hujka”.

Bajram-namaz je imamio i bajramsku hutbu održao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Mostaru Salem ef. Dedović.

Hutbu glavnog imama prenosimo u cjelosti:

Hvala Allahu Jedinome na svim blagodatima kojima nas dariva; hvala mu na blagodati vremena i života, na blagodati dana kojeg je vidljivim i jasnim učinio, hvala Mu blagodati Noći kada se utiša i kada se tijelo u njoj odmara, a duša preispituje.

Hvala Mu na daru mubarek dana Ramazanskog i Kurban bajrama, u kojima slavimo i veličamo Uzvišeno ime Njegovo, okupljajući se u miru i udružujući se u ideji plemenitosti i dobra.

Neka su Allahovi blagoslovi i mir na Njegova odabranog poslanika Muhammeda, našeg učitelja u vjeri, njegovu časnu porodicu i sve ashabe. Neka je Allahova milost, blagoslov i zaštita nama svima okupljenima u ovome velikome danu mubarek Kurban –bajrama! Amin!

Draga i poštovana braćo,

U prvom smo danu našeg velikog mubareka – Kurban –bajrama. Ovaj Bajram je velika kolektivna društvena muslimanska manifestacija, koja u sebi sadržava dva obreda, obred hadža i obred klanja kurbana.

Kurban ili Hadžijski bajram je naše mubarek vrijeme, darovano od Boga Jedinoga da se u njemu putem obreda klanja kurbana približavamo u okrilje Njegove milosti, blagoslova i zaštite.

Ovo je i vrijeme izvršavanja Hadža petog temelja vjere, koji je u sebi i svojim obredima sjedinio i obuhvatio sva četiri prethodna stuba vjerovanja i stoga se može nazvati pečatom naših praktičnih vjerskih dužnosti. Jer hadž sadrži prvi stub islama –kelimei šehadet kroz stalno učenje šehadeta i telbije u kojima je istina tevhida naglašena i sadržana. Hadž sadrži i namaz, drugi stub našeg praktičnog vjerovanja, ali hadž sadrži i ono što post kao treći stub islama od nas traži, a to je suzdržavanje i odricanje od nekih stvari koje su inače van tog vremena dozvoljene. Hadž sadrži i četvrti stub islama, zekat, jer se obaveznost hadža na nekoga odnosi tek onda kada bude u materijalnoj mogućnosti:

وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلاً

Hodočastiti Hram – Kabu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti… (Ali Imran, 97.)

Hadž sa svim svojim obredima, simbolima i vrijednostima ukazuje nam da je put povratka Allahu neminovnost, a ta se neminovnost i istina baš na tim mubarek – blagoslovljenim mjestima jasnije vidi, ali i još važnije od toga, snažnije i osjeća i doživljava.

Stoga nas hadž opominje i uči: Ovozemaljski život je samo jedna etapa na našem putu, valja nam odgovorno islamski živjeti, dobrim djelima svih vrsta i u svim prilikama se posvetiti, jer je samo to što se pred Gospodara donosi. Bijeli čisti ihrami su poput bijelih čistih ćefina, zajedničko im je jedno; S Ovoga svijeta neće s nama ništa osim njih, i samo kristalno čista i iskrena djela poput bijelih ćefina će nam koristiti, i samo će se s tim djelima i preko tih djela čuvati pomen na nas kad nas više ne bude na ovome svijetu.

Draga braćo,

Svaka generacija života na zemlji na svoj način imala je svoje breme i iskušenje, ni mi nismo izuzetak od toga, nisu bili izuzetak od toga ni Božiji poslanici, ta kur’ansko kazivanje o njihovim tegobama i problemima nam to potvrđuje.

No, cjelokupna situacija i život mogu se usložnjavati i našim unutrašnjim slabostima, kojih je podosta, a s kojima se moramo suočiti baš onako Ibrahimovski odlučno. Poslanik Ibrahim je primjer – međaš u svim obredima hadža, a njegova životna putanja i iskustvo imaju svoje oživotvorenje u praksi svih generacija, jer je psihologija čovjeka uvijek u relacijama između dobrog i lošeg postupanja, između istine i laži, između pravde i nepravde, samo što se stilovi, uslovi i prilike života mijenjaju.

Na primjeru Ibrahimove kušnje s porodicom koja je do kraja i s uspjehom iznijela sve što je pred njih život donio, pokazujući visoki stepen vjernosti i odanosti Stvoritelju, svaki čovjek danas među nama ima izazov podizanja vlastitog potomstva / porodice, na putu da savlada zla i nevolje koje se manifestiraju u alkoholu, drogi, pornografiji, lošoj ulici i lošem društvu, te sistemu nekih nazovi vrijednosti koje mladim ljudima žele ponuditi lagahan život, život nekih zvijezda i shou – zabava, gdje je sve „med i mlijeko“ i gdje se ne traži učenje, nauka, rad, marljivost i požrtvovanost.

Od toga naravno nema ništa, jer se moralan lik mladog čovjeka ne može utvrditi i izgraditi bez vjere, žrtve, zalaganja i istrajavanja, dakle nečega što je proces. Ništa ne može samo od sebe, niti se može samo za jedan trenutak ostvariti.

Naš poslanik Ibrahim divan je primjer koji nas uči kako se ostvaruje potpuna uspješna međuroditeljska, međugeneracijska komunikacija i razumjevanje.

يَا بُنَيَّ إِنِّي أَرَى فِي الْمَنَامِ أَنِّي أَذْبَحُكَ فَانظُرْ مَاذَا تَرَى

„O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?“ (Saffat, 102.).

Ibrahim dakle savjetujući sina, traži savjet za sebe, traži drugu stranu, njen rezon, iskazuje pažnju i poštovanje, uvažava njen kontekst, prilike i probleme. Nama je nužno potreban taj visoki nivo razumjevanja i ophođenja u međuljudskim odnosima i relacijama. Treba više strpljenja, više sluha, više osjećaja, previše je površnosti, nesagledavanja pojava i stvari sa svih aspekata. Stoga nam se dešavaju krupne a nepoželjne stvari u međuljudskim odnosima i saradnji.

Ismail je sin Ibrahimov, dječak koji razumjeva prioritete, red i vrijednosti, stoga odlučno, strpljivo i odano kaže:

قَالَ يَا أَبَتِ افْعَلْ مَا تُؤْمَرُ سَتَجِدُنِي إِن شَاء اللَّهُ مِنَ الصَّابِرِينَ

„O oče moj, reče Ismail, onako kako ti se naređuje postupi, vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.“ (Saffat, 102.).

Ovaj odgovor pokazuje nam do kojih granica može biti ispoljena ljubav i odanost djeteta prema roditelju, a u čemu naša djeca trebaju tražiti pozitivne putokaze u svom ophođenju prema roditeljima i podršci koju im trebaju pružati.

Kurban je posebna žrtva kojom iskazujemo zahvalnost našem Gospodaru i gdje na djelu potvrđujemo našu spremnost da izvršavamo Njegove naredbe i tako stječemo Njegovo zadovoljstvo i blagoslov. Kurban je tako veliko i dobro djelo – pravo dobročinstvo koje našu svijest o Bogu snažno učvršćuje, podsjećajući nas da bez žrtve i žrtvovanja u vjeri i životu nema uspjeha niti ostvarenja ciljeva.

Kurbanom se potvrđujemo kao vjernici, dijeljenjem kurbanskog mesa iskazujemo osjećaje solidarnosti i pomaganja potrebnima, onima koji trebaju našu pomoć. Kurban kao žrtva, kao obred pun je bereketa – Božijeg blagoslova i milosti, kroz tu žrtvu prenose se te vrijednosti u naša osjećanja i živote, te u osjećanja i živote onih koje posjećujemo u dane bajrama, dijeleći s njima bajramsku radost i pružajući im komade kurbanskog mesa.

Kurbanom izgrađujemo svoju bogobojaznost – osjećaj za BOGA Stvoritelja, osjećaj da mi zavisimo od Njegove pomoći i milosti, osjećaj da smo upućeni na Njega, izgrađujemo osjećaj da pomaganjem i podržavanjem naše braće, naših prijatelja, komšije i rodbine, mi ustvari pomažemo sebi jer tako sebi osiguravamo priznat i uvažen stepen kod našeg Gospodara.

Poslušajmo, upravo nam tu ideju razrađuju sljedeći kur’anski ajeti, kada nam daju odgovor šta je suština i smisao žrtve kurbana:

وَلِكُلِّ أُمَّةٍ جَعَلْنَا مَنسَكًا لِيَذْكُرُوا اسْمَ اللَّهِ عَلَى مَا رَزَقَهُم مِّن بَهِيمَةِ الأَنْعَامِ فَإِلَهُكُمْ إِلَهٌ وَاحِدٌ فَلَهُ أَسْلِمُوا وَبَشِّرِ الْمُخْبِتِينَ

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj poslušne, (El- Hadž, 34.)

لَن يَنَالَ اللَّهَ لُحُومُهَا وَلا دِمَاؤُهَا وَلَكِن يَنَالُهُ التَّقْوَى مِنكُمْ كَذَلِكَ سَخَّرَهَا لَكُمْ لِتُكَبِّرُوا اللَّهَ عَلَى مَا هَدَاكُمْ وَبَشِّرِ الْمُحْسِنِينَ

Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine! (El- Hadž, 37.)

Draga braćo,

Hadž je obred koji nas vraća Stvoritelju, podsjećajući nas kome to doista pripadamo i koliko smo samo malehni i sitni u galaksiji miliona ljudi na hadžu, bez obzira kakav je naš drušveni položaj, rasa, jezik, spol, porodica, imetak. Baš poput prizora na Sudnjem danu kada se bude svodio konačni obračun, kada opet te sve razlike neće vrijediti ništa, već će se uzeti u obzir samo čisto i plemenito srce u kojem nije rasla mržnja, zavist i ljubomora, i sretna i spokojna duša koju pohlepa i strast nisu savladale.

إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِنْدَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ

„Doista je kod Allaha najcjenjeniji i najpriznatiji onaj koji Ga se uvijek sjeća i koji Ga se boji u svakoj prilici.“ (El-Hudžurat, 13.)

Kurban – bajramski mubarek dani uz kurbansku žrtvu prava su i jedinstvena prilika da se vratimo svome izvoru, da bajramsku sreću, pokornost i pobožnost iskažemo posjećujući naše prijatelju, rodbinu, komšije, braću muslimane, da bajramom unesemo radost i toplinu u naše porodice, da bajramskim blagoslovom oživimo riječi razumjevanja i topline u našoj komunikaciji, da bajramskom vedrinom unesemo nadu i ohrabrenje, posebno našoj omladini koja sigurno ima svoju vrijednost, a tu vrijednost trebamo ustrajno zalijevati, čuvati i podržavati.

Naša omladina ima pravo da u lijepoj, toploj atmosferi osjeti radost Bajrama koji i jeste radovanje, nagrada i opuštanje, ali ni u kom slučaju ta radost ne može i ne smije biti ugrožena neprihvatljivim i nedoličnim kič–manifestacijama i stvarima koje su haram poput alkohola, lumpovanja, lude brze vožnje, i drugih sličnih…

Jednim takvim ponašanjem prošloga Bajrama je jedan naš mladić u prigradskom naselju Raštani izgubio život. Neka zato bude pouka i poruka i to, ali i poruka da se, ako Bog da, večerašnjom utakmicom naše reprezentacije unosi puno radosti u naše živote, ali i straha i bojazni da se bajramsko veselje i radost ne zloupotrijebi i ne ode u krivom pravcu. Stoga draga i čestita omladino, čestiti muslimani i muslimanke, čuvajte svoje vjerničko dostojanstvo, ugled i ljepotu, jer je tren nepromišljenosti nekada koban i poništi mnoga dobra koja smo uporno i strpljivo godinama gradili.

Pozivam vas da večeras budete zajedno u našem Studentskom hotelu na stanici gdje će se pratiti na velikom platnu gledanje utakmice, u atmosferi koju će podrgijavati lijepa i patriotska osjećanja prema svojoj reprezentaciji i zemlji, ali nikako ružne i za vjeru neprihvatljive stvari i ponašanja.

S istinskim ushićenjem i radošću u ovome velikome našem mubarek danu, drage i čestite džematlije, upućujem Vam najtopliju bajramsku radosnu čestitku, moleći Uzvišenoga Allaha za zdravlje i sreću svih nas, za lični i kolektivni/džematski napredak, za više ljubavi, međusobne pažnje i poštovanja među nama samima!

S tim riječima i mislima želim vam,
Bajram šerif mubarek olsun!

Mostar, 10. zu-l-hidže 1434. / 15. oktobar 2013. godine