إِنَّمَا ٱلۡمُؤۡمِنُونَ ٱلَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ ٱللَّهُ وَجِلَتۡ قُلُوبُهُمۡ وَإِذَا تُلِيَتۡ عَلَيۡهِمۡ ءَايَٰتُهُۥ زَادَتۡهُمۡ إِيمَٰنٗا وَعَلَىٰ رَبِّهِمۡ يَتَوَكَّلُونَ ٢
„Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune, kad se Allahovo ime spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.“ (El-Enfal, 2.)
Neizmjerna hvala i zahvala Uzvišenom Stvoritelju pripadaju, koji je zikrullah učinio smirajem srca vjernicima. Donosimo salavat i selam na Njegovog miljenika Muhammeda, s.a.v.s., koji je kazao da je Allah uz Svog roba kad god Ga spomene i kad god se njegove usne pomaknu izgovarajući ime Uzvišenog.
Draga braćo u Islamu,
Svjedočimo mnogobrojnim i inspirativnim programima ovogodišnje, 43. po redu, manifestacije Dani mevluda i zikra. Manifestacija je to koja potvrđuje i dograđuje naš vjerski, kulturni i nacionalni identitet. Znamo i to da ova manifestacija na svojoj završnici okupi preko 30 000 ljudi svake godine. Mnogo je tu musafira, koji se upute iz dalekih krajeva naše domovine i dijaspore kako bi uživali u jedinstvenom ambijentu zikrullaha, mevluda i dersa istaknutih ličnosti Zajednice.
Nemilo moramo primjetiti da naš, domaći, svijet Mostara i okoline ne pridaje ovoj sveopće važnoj manifestaciji dovoljno pažnje. Odlazak ‘na derviše’, kako se to ovdje kaže, podrazumijeva obilazak mnogobrojnih štandova, kupovine raznoraznih suvenira te provođenje dana bez primicanja duhovnom vrelu rijeke Bune. Naravno, ni prethodno navedeno nije problematično, sve dok je u granicama dozvoljenog ponašanja jednom muslimanu. Vidimo tu, na takvim primjerima direktno, nerazumijevanje i pogrešan odnos spram ove manifestacije i njenog duhovnog porijekla.
Zato ćemo na današnjoj hutbi govoriti o zikrullahu, spominjanju Allaha, kao jednom suštinskom i neodvojivom ibadetu u životu muslimana. Podsjetit ćemo koliko je on važan, te kako je to ibadet koji prožima svaku sferu čovjekovog života.
Uzvišeni na mnogo mjesta u Kur’anu spominje i naređuje da se Njega zikr čini, a to znači da Ga se hvali, veliča i spominje:
يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ ٱذۡكُرُواْ ٱللَّهَ ذِكۡرٗا كَثِيرٗا ٤١ وَسَبِّحُوهُ بُكۡرَةٗ وَأَصِيلًا ٤٢
„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite,
i ujutro i naveče Ga veličajte.“ (El-Ahzab, 41.-42.)
Zikrullah, kako rekosmo, znači spominjati Allaha, sjećati Ga se, veličati i hvaliti Ga. To je put čišćenja srca od prevelike ljubavi za dunjalukom i usađivanje ljubavi pram Onome koji je Vječno Živi. U to svakako spada i učenje Kur’ana, klanjanje namaza, vršenje svih ibadeta kojima nas je Allah zadužio te svakodnevni rad, ako ima u svom toku ili rezultatu spominjanje Allaha.
Istinski musliman spominje svoga Gospodara svakog časa, djelo Njegovo vidi u svakoj stvari u prirodi i događajima u životu. On osjeća Allahovu blizinu, siguran je u Njegovu moć i nalazi zaštitu pod okriljem Njegove dobrote i milosti. A u tome, kao i u svemu ostalom mu je uzor Poslanik, s.a.v.s., koji je uvijek na umu imao Allaha dž.š.
Smisao zikra nije samo riječ, već je nužno da se on prvo manifestuje kroj vjernikova djela, a zatim da dođe do njegovog izgovora na jeziku u vidu dove, zahvale, veličanja i osjećanja zadovoljstva. Musliman spominje svoga Gospodara, a i njega spominje njegov Gospodar, što možemo spoznati iz slijedećeg hadisa: Ja sam pri pomisli moga roba na Mene. Ja sam s njim gdje me se sjeti. Ako me se sjeti u sebi i Ja se njega sjetim u sebi, ako Me spomene pred skupom i Ja ću njega spomenuti pred boljim skupom od toga. (Buharija i Muslim) Također, u ovom smislu je i ajet Uzvišenog:
فَٱذۡكُرُونِيٓ أَذۡكُرۡكُمۡ وَٱشۡكُرُواْ لِي وَلَا تَكۡفُرُونِ ١٥٢
„Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjećati, i zahvaljute Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti (poričući ih)“ (El-Bekare, 152.)
Zanimljivo je da u prethodnim ajetima Uzvišeni za zikr ne spominje tačnu mjeru, a znamo da ostale dužnosti prema Allahu imaju određenu mjeru: obavljati 5 dnevnih namaza, postiti mjesec ramazan, dati zekat procentualno, steći mogućnost za obavljanje hadždža. Međutim, za zikrullah nema mjere, što nam govori da sintagma ‘spominjite Allaha mnogo’ znači spominjati Ga u svim životnim prilikama i situacijama, kada tražimo Njegov blagoslov i bereket, kao i kada se utječemo od onoga lošeg što nas može snaći. Od Poslanika, a.s.v.s., nalazimo predaje i dove koje je učio kada je lijegao u postelju, kada je ustajao, kada je ulazio na nečista mjesta, kada bi polazio u pohode ili putovanja, kada bi ugledao pomrčinu Sunca ili Mjeseca, kada bi osjećao savladanost brigama. Nema situacije i događaja koje prate život jednog čovjeka da za to ne može pronaći Poslanikov, s.a.v.s., zikr, jer je on bio taj koji je dozivao Allaha Uzvišenog istinski i nadao se Njegovoj pomoći. Posebno je to bilo izraženo poslije obavljanja namaza, po naredbi Uzvišenog:
فَإِذَا قَضَيۡتُمُ ٱلصَّلَوٰةَ فَٱذۡكُرُواْ ٱللَّهَ قِيَٰمٗا وَقُعُودٗا وَعَلَىٰ جُنُوبِكُمۡۚ
„A kada namaz završite, Allaha spominjite i stojeći i sjedeći i ležeći.“ (En-Nisa, 103.)
Danas bi za mnoge bilo aktuleno pitanje postavljeno prije mnogo stoljeća Hasanu el-Basriju, dobrom prethodniku: „Jesu li naša srca zaspala, o Šejhu?“ „Dobro bi bilo da su zaspala, jer onaj koji spava – kad se prodrma – on se probudi, ali vaša srca su zamrla, jer se ne bude kad se prodrmaju.“
Potrudimo se, braćo, da ne budemo kao oni koje je Allah okarakterisao kao munafike, a to su oni koji pored ostalog:
وَلَا يَذۡكُرُونَ ٱللَّهَ إِلَّا قَلِيلٗا ١٤٢
„Allaha se sjećaju/zikr čine samo malo.“ (En-Nisa, 142.)
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Da kažem – Subhanallah (hvaljen neka je Allah) i elhamdulillah (hvala Allahu), i la ilahe illallah (nema boga osim Allaha), i Allahu ekber (Allah je iznad svega), meni je draže od svega što sunce grije i obasjava. (Muslim i Tirmizi)
Ko izrazi i posvjedoči subhanijjet Allahov poslije svakog namaza po trideset tri puta, ko obavi i posvjedoči hamd Allahov poslije svakog namaza i ko obavi trideset tri tekbira poslije svakog namaza, a onda upotpuni taj zikrullah sa riječima: -La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šejin kadir – oprostiće mu se grijesi, pa makar ih bilo koliko pjene morske. (Muslim i Ahmed)
Molimo Uzvišenog Stvoritelja da budemo od onih koji Njega mnogo spominju i veličaju, da nas učini bogobojaznima i svjesnim Njegove sveprisutnosti.
Kenan ef. Ovčina, prof./Karađoz-begova džamija 27.04.2018./11 ša’ban 1439.