Miz Mostar Hutbe

لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِّنْ أَنفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُم بِالْمُؤْمِنِينَ رَؤُوفٌ رَّحِيمٌ

„Došao je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.“ (Tavbe, 128)

Poslanik kaže: „Nije od nas onaj koji nije milostiv prema našim mladima (djeci) i ne pazi na prava naših starijih“ (Ahmed)

Braćo i sestre u Islamu:
Prošle hutbe sam govorio o ashabima Allahovog Poslanika, sa željom da nas podsjetim na te velikane koji su imali privilegiju da žive uz samog Poslanika, da uče od njega i da im on bude živi uzor. Mi naravno kao vjernici koji žive 14 stoljeća iza samog Poslanika, imamo istu zadaću, a rekao bih i obavezu, ali prije svega bi to trebala biti želja, kao i kod ashaba, da volimo Poslanika i da živimo poput njega. Da ga slijedimo, da što dostojanstvenije provodimo svoj život, da što više dobra uradimo za života, da prije svakog posla zamolimo Dragog Boga da taj posao uradimo onako kako bi ga uradio sam Poslanik i onako kako će biti zadovoljan Allah dž.š.

Prenosi imam Ahmed od Abdulaha ibn Mes’uda r.a.: ”Allah, dž.š., je pogledao u srca svojih robova i vidio srce Muhameda a.s., kao najbolje srce, pa ga je izabrao sebi i poslao sa poslanstvom, zatim je pogledao u srca ostalih robova, poslije srca Muhameda a.s. i našao srca poslanikovih ashaba najboljim srcima između ostalih srca robova, i učinio ih je pomagačima Njegovog Poslanika koji će se boriti za Njegovu vjeru.”

I Poslanik je dakle izabran i njegovi ashabi, kao pomagači. Zato je normalno da razvijamo ljubav prema njemu i ashabima kod svoje djece, te da ta ljubav u našim srcima raste iz dana u dan, jer je njih Dragi Bog odabrao.

Danas svi muslimani u svijetu tvrde da vole Poslanika i da ga slijede ili žele slijediti u svom životu, a stvarnost je mnogo drugačija.

Je li slijeđenje Poslanikova puta ogromna nepismenost današnjih muslimana, je li slijeđenje Poslanika porobljenost muslimanskih naroda, je li slijeđenje Poslanika ogromno siromaštvo većeg dijela muslimanske popuilacije, dok druga malobrojnija skupina raspolaže ogromnim dunjalučkim bogatstvom, je li slijeđenje poslanika međusobno ratovanje i ubijanje, je li slijeđenje poslanika ostavljanje namaza i tvrdnja da je dovoljno imati dobro srce, je li slijeđenje Poslanika bavljanje zabranjenim poslovima i konzumiranje zabranjenog uz tvrdnju da grijeh izlazi iz usta, a ne ulazi na usta.

Čudno je tvrditi da volimo i slijedimo Poslanika, a u isto vrijeme, raditi sve što je suprotno njegovom učenju i praksi. To nije nikakva ljubav. To je najblaže rečeno samozavaravanje i obmana! Dosta je i onih koji iz prakse Poslanika a.s. uzimaju samo ono što im lično odgovara, a mudro zaobilaze ono što im ne odgovara.

Bez obzira na sve, muslimani diljem svijeta će do Sudnjeg dana donositi salavate na Poslanika ispominjati ga na ovaj ili onaj način, ali hajmo mi interno u svojim porodicama posvetiti više pažnje Poslaniku, odnosno njegovu načinu života.

Pokušajmo barem jednu sedmicu svaki dana naći termin, a to je najlakše uvečer kad je porodica na okupu ispričati ili pročitati po jedno podsjećanje na život Poslanika a.s.

Pokušajmo ustajati na sabah namaz u njegovo vrijeme, jer je tad naš razum najspossobniji za kvalitetno razmišljanje, jer je Poslanik ustajao čak pred zoru i razmišljao i klanjao nafilu prije sabaha.

Pokušajmo otići barem sedam dana u postelju uveče kao što je to činio Poslanik, pa ćemo vjerovatno tu praksu usvojiti i nastaviti tako činiti. A Poslanik je u postelju išao nakon uzimanja abdesta, ležao je na desnoj strani sa desnom rukom ispod glave i učio bi dove u sure i ajete iz kur’ana pred spavanje.

Pokušajmo jesti kako je to činio Poslanik. Pošto mnogo vremena provodimo u nekoj vrsti igre i zabave, pokušajmo to uraditi na način kako je to Poslanik radio. On bi se utrkivao sa suprugom Aišom r.a. i ona ga je većinom pobjeđivala. On je plivao i borio se sa svojim ashabima. On bi se puno šalio s njima.Volio je djecu i igrao se s njima. Mi, takođe, ne smijemo zaboraviti ovaj aspekt u životu, postavimo bazen za našu djecu, organizujmo streljačke sekcije i obuke.

Pokušajmo se u društvu i sijelu ponašati poput Poslanika, ali svjesno to uraditi. Tirmizi bilježi od Hasana ibn Alije da je rekao: Husejn ibn Alija je jednom pitao oca h. Aliju o ponašanju Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., u društvu sagovornika, pa mu h. Alija reče: ”Allahov Poslanik a.s., je bio uvijek nasmijan, blage naravi i ljubazan. Nije bio grub, ni okrutan. Nije prekomjerno dizao glas, nije bio razvratnik, nikoga nije sramotio, niti je bio hvalitelj. Uvijek se klonio triju stvari: prepirke, pretjerivanja i onoga što ga se ne tiče. Tri stvari ga nisu interesirale o drugima: nikoga nije kudio, nikoga nije sramotio, govorio je samo ono za što se nadao sevapu.”

Često nam se dešava da se sa drugim, strancima u odnosu na našu porodicu, ponašamo mnogo bolje nego sa članovima vlastite porodice. Nađimo balans i promijenimo tu praksu u znak sjećanja na našeg Poslanika, koji je kazao: „Najbolji od vas su oni koji su najbolji svojim porodicama, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici“ (Tirmizi)

Nadalje, kad govorimo o Poslanikovoj praksi i ponašanju, obratimo pažnju na njegov odnos prema dvije grupacije stanovništva koje su danas možda najzapostavljenije u društvu, djeca i stariji. U tom smislu Poslanik poručuje: „Nije od nas onaj koji nije milostiv prema našim mladima (djeci) i ne pazi na prava naših starijih“ (Ahmed)

Širina Poslanikovog razumijevanja stanja i stavova pojedinih ljudi fascinira i to je nešto što nam mora biti ideja vodilja, kako ne bismo bili jednostrani i uskogrudi.

Poznat nam je slučaj čovjeka Beduina koji se pomokrio u džamiji uz jedan stub, a neki ashabi su pohutali da ga izgrde i čak tuku, ali ih je Poslanik spriječio u tome govoreći: Zar je teško prosuti na to mjesto kantu vode, ili onaj slučaj kad je jedan drugi beduin Poslanika uhvatio za kragnu i na grub način tražio dio imetka, a nakon što je lijepo postupio sa njim, on je rekao: „Allahu moj, oprosti meni i Muhammedu i nemoj mimo nas oprostiti više nikome“, pa mu je Poslanik rekao: „Ograničio si ono što je široko“, misleći na Allahovu milost.

Braćo i sestre, svaka Poslanikova riječ i misao ima veliku poruku. Ako je shvatimo sigurno ćemo dobiti novu volju i smisao za životom. Na svijetu nije živio, niti živi danas niko čiji je život tako pomno proučen i proučava se svakodnevno. Ne postoji ni jedna ličnost čije se ime više spominje, poštuje, voli, obnavlja itd.

Zamislimo koliko se puta samo u toku jednog namaza spomene njegovo ime u Mostaru, računajući ezan, ikamet, salavte na sjedenju itd, pa kad bi to proračunali na nivou BiH, a posebno na cijelom dunjaluku. Da ne spominjemo dobrovoljne salavate, ili beš vakat namaz. To je impozantna cifra i dokaz ljubavi muslimana prema njemu, ali tu ljubav kako sam kazao trebamo pokazivati i dokazivati i svojim načinom života u svakom pogledu.

Možemo reći da svako ko je upoznao njegov život, nije ostao ravnodušan, počeo ga je slijediti, makar bio njegov najveći neprijatelj. Svjedoci smo takvih slučajeva i u našoj generaciji, sjetimo se danskog izdavača i karikaturiste, koji kad je istinski upoznao Poslanikov život, prihvatio je Islam.

Zato kad hoćemo nekom dobro, preporučimo mu da upozna Poslanika i njegov život, naći će rješenje i za svoje probleme. A on, Poslanik jedva čeka da tako postupimo i pravim putem krenemo:

لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِّنْ أَنفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُم بِالْمُؤْمِنِينَ رَؤُوفٌ رَّحِيمٌ

„Došao je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.“ (Tavbe, 128)

Molim Allaha dž.š. da nas osnaži željom da Poslanika prihvatimo kao milost svjetovima i svojim putovođom!
Amin!

Šefik ef. Čavčić, džamija “Bosanaki mudžahidi”, 31.1.2014/30.rebiul-evvel 1435.godine