Blagajska Tekija čeka svoje musafire

1725

SJAJ BAJKOVITOG KAMENOG GRADA

Nadaleko poznata i čuvena blagajska tekija na vrelu Bune, kako je to i najavljivano, dobila je novo – staro „pozlaćeno“ lice. Veliko svečano otvorenje obnovljenih zgrada musafirhane biće prisajedinjeno godišnjem tradicionalnom mevludu 12. maja 2012.g.
Kao u najsretnijoj bajci sa sretnim završetkom obnova graditeljskog kompleksa tekije u Blagaju jedan je od rijetkih primjera buđenja nade i izrastanja u viši civilizacijski nivo muslimana u Hercegovini. S Božjom pomoći obnova graditeljskog kompleksa blagajske tekije sa sobom će donijeti i nove ideje i nove projekte od velikog značaja za Mostar, ponajprije za Blagaj.

OTVARANJE SVIH TEKIJSKIH VRATA

Zanimanje za prirodno graditeljsko nasljeđe vrela Bune tokom cijele historije bilo je na izrazito velikom nivou. No odnos i odgovornost prema ovom lokalitetu uglavnom je zavisio od društveno – ekonomske moći, prije agresije na našu zemlju i od političke volje režima. Nastojanje Islamske zajednice u posljednjih desetak godina da se, shodno zakonskim normama, obnovi sva raskoš i graditeljsko blještavilo blagajske tekije krunisan je potpisivanjem ugovora 22.10.2010. godine (petak) u prostorijama Mostarskog muftijstva. Ugovor su potpisali muftija Seid ef. Smajkić, predsjednik Medžlisa IZ Mostar Ramiz Jelovac, direktor Vakufske direkcije mr. Senaid Zajimović i ispred investitora direktor turske turističke agencije „Fidan“, Ali Dokumadži. Kamen temeljac kojim je označen početak radova 26.marta 2011.g. nakon kratke svečanosti položili su generalni sekretar Rijaseta IZ u BiH Muhamed Salkić, muftija mostarski h. Seid ef. Smajkić i Ali Dokumadži, direktor agencije „Fidan“.

Prateći objekti uz blagajsku tekiju koje su obnovljeni na temelju ovog ugovora prethodno su prošli kroz sve moguće vidove naučnih, stručnih i javnih rasprava. Arehološki tim profesora Envera Imamovića je preciznim i upornim arheološkim radnjama u tri godine istraživanja definirao ostatke ranijih građevinskih struktura, nakon čega su nadležna državna i federalna tijela i institucije dali svoje mišljenje i preporuke za izradu projekta. Projektnu dokumentaciju komparativnom metodom sa sličnim građevinama u svijetu uz korištenje najsavremenije tehnologije izradio je projektni tim prof.dr. Amira Pašića. Izvođač radova obnove cjelokupnog kompleksa Blagajske tekije je sarajevska građevinska firma „Prizma“. Nakon postavljanja kamena temeljca uglavnom zlonamjernim tendencijama pojedinih domaćih sedmičnih magazina i elektronskih medija pokrenuta je i svojevrsna moralna rasprava o investicijama i pravnim aspektima obnove graditeljskog kompleksa. A kako su u svake laži kratke noge projekat obnove prošao je i tu vrstu spoticanja. Takvi zlonamjerni nasrtaji samo su osigurali potpuni mir i tišinu vrijednim radnicima, jer su odgovorni iz G.P. „Prizma“ donijeli odluku o nedavanju bilo kakvih izjava za medije dok svi građevinski radovi ne budu završeni. Svi planirani radovi na konačnom opremanju ovog impozantnog bajkovitog kamenog grada do kraja aprila biće okončani.

„ Blagajska tekija u novije vrijeme je svrstana na popis lokaliteta vjerskog turizma. Kad smo analizirali sve činjenice zaključili smo da imamo osnovu za njenu obnovu. Znali smo da tekija nije nastala u zadnjih stotinu godina i stoga nam je bila namjera da joj vratimo njen najautentičniji izgled. Ovo je za nas samo prva faza obnove. Pred nama je i druga faza koju moramo dalje razvijati. Tu svako ima svoje mjesto, i ministarstva i Komisija za očuvanje spomenika, institucije kulture, institucije obrazovanja i Islamska zajednica. Zato treba istinske volje i vjerovanja da se može bolje i više. Osim tkzv. profane, tursitičke upotrebe objekata tekija ima i druga značenja, prije svega duhovnog karaktera. Ovdje se radi o spoju kulturno historijskog i prirodnog nasljeđa. Zato cjelokupna zajednica ima mogućnosti da se prezentira i realizira svoje programe; svako iz svoje oblasti. Taj projekat suštinskog i zbiljnog funkcioniranja Blagajske tekije ćemo razvijati u sljedećoj fazi.“, ističe predsjednik Medžlisa IZ Mostar Ramiz Jelovac. Prema njegovim riječima planirana je i obnova samog tekijskog objekta, koji je jedini očuvan do današnjih dana. „Ta zgrada je znatno dotrajala i treba je temeljito obnoviti, jer već sada zbog statičkih zakonitosti ima značajnih oštećenja. O tome kad i kako rekonstruisati ovu zgradu već imamo neke pregovore.“, otkriva Jelovac.

MUSAFIRHANA BLAGAJSKE TEKIJE

Prema navodima Hivzije Hasandedića Musafirhana blagajske tekije sagrađena je, po svoj prilici, kad i tekija, prije 1664.g. Kako je izgledala prvobitna zgrada nije poznato. Na molbu Ačik-baše, šejha blagajske tekije Omer-paša Latas je 1851. g. obnovio ovu musafirhanu, koja je tada dobila drugačiji izgled. Kasnije je ova zgrada više puta opravljana, jer su se na nju često obrušavale stijene sa okomite litice. U musafirhani su osjedali učeni i ugledni ljudi i vodili prijateljske razgovore i naučne diskusije. Zavod za zaštitu spomenika kulture SR BIH je 1952. godine izvršio konzervatorske radove na ovom objektu i on se od tada nalazio pod zaštitom države, a temelji zgrade musafirhane pod zemljom. Hivzija piše kako je u avliji blagajske tekije Ali-paša Rizvanbegović je 1841. godine sagradio i mesdžid. Međutim, Ali-paša je uobičavao zapravo popravljati objekte drugih vakifa i onda ih ponovo uvakufiti kao svoje, što je vjerovatno slučaj i sa ovim mesdžidom. U ovom mesdžidu su klanjali šejhovi tekije sa dervišima i musafirima. Mesdžid je srušila jedna velika stijena 1885.g. i od tada nije više radio. Prilikom arheoloških iskopavanja 2008-2010.g. nisu mu pronađeni temelji pa se pretpostavlja da ga je podlokala rijeka Buna.

NEPOZNATO O TEKIJI

Novija historija tvrdi kako je blagajska tekija izgrađena prije 1664.g. a njene prve početke veže za mostarskog muftiju Zijaudina Ahmed ibn Mustafu, šejha halvetijskog reda. Međutim, dr. Muhamed Hadžijahić, jedan od najrevnosnijih naših historičara u XX stoljeću u svom radu „Tri etape u historijatu tekije na vrelu Bune u Blagaju“ donosi nepobitne dokaze da je ona izgrađena na ranijem bogumilskom svetištu, pa će je Hadžijahić tretirati u tri historijske etape: bogumilskoj, bektašijskoj i halvetijskoj.

„Tekijska zdanja su u toku svog viševjekovnog opstojanja dosta često stradala zbog obrušavanja stijenja. Tome znatno doprinose brojno izrasle košćele, koje rastu u pukotinama stijene koja se nadvisila nad vrelo i tekiju. Potpuni podaci o tim stradanjima nedostaju, naročito za ranije doba. Poznato je da je tekija poslije ovakvih stradanja,više puta obnavljana. To se desilo, prema onome što znamo, polovicom XVII stoljeća, dalje godine 1716,1871,1923, 1949, 1951, 1972. Temeljitu obnovu tekije izvršio je 1952. godine Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine.“, piše Hadžijahić. Prema njegovom mišljenju pisanja o historijatu tekije dosta su griješila u tome što su tekijom smatrali samo turbe, a preostali dio tadašnjeg zdanja musafirhanom. Po svojoj zadaći objekat je prije svega bio namijenjen za zikr (zazivanje imena Božjeg), dok je djelatnost musafirhane (ugošćavanje) njegova samo profana funkcija. Da je postojeći objekat prvenstveno tekija sa turbetom proizlazi i iz toga što dijelovi objekta za koje se tvrdilo da je musafirhana imaju izrazito kultno obilježje (semahana, halvet odaja, teslim taš i sl.)

„Pogrešno se uzimalo i vrijeme postanka tekije. Prvi njen do sada poznati izričiti spomen iz 1664. godine kod Evlije Čelebije uzimao se kao datum njena nastanka. Međutim, postoje drugi dokazi, neovisno od pisanih izvora, koji pokazuju da je tekija znatno ranije nastala.“, tvrdi Hadžijahić. Tekija je imala svoju punu funkciju sve do 1925.g. Hadžijahić o tome kaže: „Odmah iza prvog svjetskog rata naglo je oslabila popularnost tekije. Posljednji mevlud u njoj proučen je 1925.g. Iste godine umro je i posljednji šejh tekije. Tekija je više-manje postala samo turistička atrakcija, ali ni turizmu između dva rata nije se poklanjala dovoljna pažnja. U kojoj je mjeri postojala degradacija ovog kulturnog spomenika vidi se po detalju da ni zvanični organi Islamske vjerske zajednice nisu znali kojem derviškom redu pripada blagajska tekija. Naime, u izvještaju o radu Ulema medžlisa u Sarajevu iz 1932. čak su manjkali podaci kojem je redu pripadala ova tekija. Do aktiviranja tekije u smislu njene namjene došlo je u naše vrijeme. Na dan 25. jula 1978. ponovno se počeo u tekiji obavljati zikir, ito dva puta mjesečno. Zikrom je predvodio hadži Mehmed Alija Porča, nakišibendijski derviš iz Konjica.“ Tri godine ranije oživljena je i tradicija zajedničkog godišnjeg okupljanja i učenja mevluda.

ZANIMLJIVOSTI BLAGAJA

Na udaljenosti od svega nekoliko kilometara u Blagaju su smješteni brojni kulturne historijske i prirodne znamenitosti. Iznad visoke blagajske litice nalazi se stari grad Stjepana Vukčića Kosače, oca posljednje bosanske kraljice Katarine, lijevo od izvora Bune koji slovi kao jedan od najvećih izvora u Evropi, nalazi se lokalitet Zelene pećine gdje su pronađeni tragovi ljudskog života još iz neolita. Uz samu blagajsku tekiju nalazi se jedno od eventualnih sedam turbeta Sari Saltuka. O tome Hadžijahić piše: „Prema legendi koju bilježi Evlija Čelebija, Sari Saltuk je pred smrt rekao da mu se napravi sedam tabuta. Kad je umro sedam „kraljeva“ , i to: Moskve, Leha, Švedske, Jedrena, Bogdana i Dobrudže, zatražili su da se Sari Saltuk ukopa u njihovoj zemlji. Na taj način, budući da su tabuti poslati zatvoreni u sedam zemalja, gdje su ukopati, ne zna se u kojem je upravo tabutu bio Sari Saltukov lijes, pa se tako može smatrati da bi u svakoj od tih zemalja mogao biti Sari Saltukov grob. Za nas je ovdje od važnosti da napomenemo da je među nabrojanim zemljama u koje je poslat Sari Saltukov tabut, po jednoj Saltuknami bila i Bosna. Tamo se izričito navodi da je i bosanski kralj zatražio da mu se pošalje tabut Sari Saltuka. Također, se tvrdi kako su Sari Saltuku preko ramazana dolazili potajni muslimani iz kršćanskih zemalja Podunavlja, zajedno s njim postili, teravije klanjali, a onda se nakon bajramskih svečanosti vraćali u svoj kraj.“

OPIJAČEV PEČAT

Ibrahima Opijača-Mostarca (12. X 1678 ,umro prije 1726.) je autor kratkog traktata iz arapske leksikografije pod naslovom „Lugatu zaviyeti Blagay“. Povod pisanju ovog teksta je jedan arapski natpis na zidu tekije u Blagaju, za koji je trebalo utvrditi redoslijed riječi i dijakritične znakove (danas taj natpis nije vidljiv bilo gdje u tekiji). O njemu se pričalo da ima 12 načina čitanja i 12 tumačenja. „Opijač je u toj risali dao svoje rješenje tog natpisa . „ Zamolio sam prof. Omera Nakičevića da mi taj natpis pročita. Prema Nakičeviću čitanje bi bilo ovako: Allahumme šayid sayyidi Muhamed mugannadi nirani at-tugyan, što znači: Bože, ojačaj lozu gospodina Muhameda, ukrotitelja pakla nasilja. Pod lozom gospodina Muhameda može se razumjeti genealoška loza, na koju se oslanja Muhamed u duhovnom lancu sa ostalim pejgamberima sve do Adema, koji se smatra, po učenju islama, da je dao prve moralne zasade, bazirane na monoteizmu. Međutim je vjerovatnije da se u ovoj prilici pod lozom gospodina Muhameda razumijeva Ehli bejt (pendžei ali aba), tj. Muhamed i najbliži članovi njegove porodice: Fatima, Alija, Hasan i Husejn.“, piše Hadžijahić.

Preporod; 15. april 2012.g. br 8/970 Hasan Eminović