Mostarska firma Interprojekt, uz saglasnost Medžlisa Islamske zajednice, pokrenula je inicijativu istraživanja dekorativnih i estetskih elemenata na Šarića džamiji, jednom od značajnih sakralnih objekata u Mostaru. Riječ je o projektu koji se trenutno nalazi u početnoj, istraživačkoj fazi i još uvijek nije formalno definisan kao cjelovit restauratorski poduhvat, već predstavlja pokušaj da se kroz interdisciplinarni pristup ispita mogućnost vraćanja autentičnosti ovom historijskom objektu.
Prema riječima Salkе Kolukčije, suosnivača firme Interprojekt, koja već više od dvije i po decenije djeluje u oblasti projektovanja, savjetovanja i zaštite kulturnog naslijeđa, motivacija za pokretanje ove inicijative je višeslojna – profesionalna, ali i duboko lična. Osim stručnog interesa, Kolukčija ističe i snažnu porodičnu vezu sa džamijom, budući da je njegov predak, hafiz Husein-efendija Kolukčija, decenijama bio imam Šarića džamije, ostavljajući trag kroz različite historijske epohe. Istovremeno, i sami uposlenici firme aktivno su vezani za ovaj prostor, što dodatno učvršćuje osjećaj odgovornosti prema njegovom očuvanju.
„Pročelje je ostalo nezavršeno, a svaki završetak podrazumijeva temeljito istraživanje. Ovaj put su se poklopile okolnosti – angažiran je vrhunski stručnjak, profesor Nihad, koji živi i radi u Italiji. Uspjeli smo uskladiti termine i otvorila se prilika da se ovaj proces pokrene“, pojašnjava Kolukčija.
Za ovaj zahtjevan zadatak angažiran je renomirani restaurator umjetničkih djela Nihad Čengić, čije iskustvo uključuje rad na nekim od najznačajnijih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini, poput Gazi Husrev-begove džamije, Ferhadije i Huseinije. On naglašava da proces restauracije, posebno kada je riječ o povratku autentičnosti, podrazumijeva složen i dugotrajan istraživački rad.
„Pokušaj vraćanja autentičnosti može se uporediti s nastojanjem da se ispravi ‘kriva Drina’. Međutim, i u takvom procesu postoje segmenti koji se mogu razumjeti, pojasniti i unaprijediti. Upravo zbog toga smo započeli istraživanje kako bismo utvrdili da li postoji osnova za takav pristup“, ističe Čengić.
Poseban naglasak stavlja na značaj autentičnosti, ne samo kao estetske, nego i kao kulturno-historijske kategorije. Prema njegovim riječima, autentičnost podrazumijeva suočavanje s istinom, koja je često složena, višeslojna i nerijetko neugodna.
„Istina je kompleksna i ljudi od nje često bježe, jer zahtijeva dublje razumijevanje i prihvatanje. Lakše je prihvatiti pojednostavljene narative. Međutim, kulturno naslijeđe ne smije se svoditi na površne interpretacije, već ga treba sagledavati u njegovoj punoj dubini“, naglašava on.
Dosadašnja istraživanja već su otvorila određena pitanja i ukazala na postojanje estetskih slojeva koji svjedoče o bogatoj umjetničkoj tradiciji Mostara, iako je još uvijek prerano govoriti o konkretnim nalazima. Ono što je izvjesno jeste da sakralna arhitektura ovog prostora ne predstavlja puki zbir dekorativnih elemenata, već složen narativ u kojem svaki detalj ima svoje značenje.
U tom kontekstu, Čengić ukazuje i na razliku između savremenog poimanja umjetnosti i njenog historijskog značenja u sakralnim objektima. Dok se danas umjetnost često doživljava kroz prizmu vizuelnog dojma i spektakla, u sakralnoj arhitekturi svaki element ima uzročno-posljedičnu funkciju i simboličku vrijednost.
Istraživanje dodatno otežava činjenica da o dekorativnim slojevima mostarskih džamija gotovo da ne postoje pisani tragovi, niti su nakon Drugog svjetskog rata provedene sistematske naučne analize. Ovaj nedostatak dokumentacije predstavlja ozbiljan izazov, ali i pokazatelj dugogodišnjeg zanemarivanja kulturnog naslijeđa u institucionalnom smislu.
Posebno je naglašena i dvostruka tragedija Mostara – ona ratna, ali i poslijeratna. Naime, prema riječima stručnjaka, dio kulturnog naslijeđa nije uništen samo tokom ratnih razaranja, već i tokom kasnijih obnova koje su često provođene bez dovoljno znanja i senzibiliteta, čime je dodatno narušena autentičnost objekata.
„Ovi objekti nisu građeni za trenutak, već za generacije. Njihova vrijednost nije samo u materijalu, nego u značenju koje prenose. Ako se prema njima odnosimo površno, gubimo mnogo više od same forme“, upozorava Čengić.
Projekat se trenutno nalazi u fazi inicijalnog istraživanja, a prvi rezultati bit će predstavljeni Islamskoj zajednici. Ipak, put ka eventualnoj restauraciji je dug i zahtijeva visok nivo stručnosti, disciplinu, ali i zajedničku svijest o važnosti očuvanja kulturnog naslijeđa.
Uprkos izazovima, postoje i pozitivni signali. Već su uočeni konkretni problemi na objektu, poput dotrajalosti pojedinih konstrukcijskih elemenata, a istovremeno postoji i interes donatora da podrže određene segmente obnove. To ukazuje na potencijal šire društvene uključenosti u proces očuvanja baštine.
Zaključno, inicijativa istraživanja dekoracije Šarića džamije predstavlja važan korak ka odgovornijem i sistematičnijem pristupu zaštiti kulturnog naslijeđa u Mostaru. Njena vrijednost ne ogleda se samo u mogućim restauratorskim zahvatima, već i u otvaranju prostora za dublje razumijevanje vlastite kulturne prošlosti, koja nadilazi jednostavne interpretacije i zahtijeva ozbiljan, posvećen i dugoročan pristup.
