»إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللّهِ مَنْ آمَنَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلاَةَ وَآتَى الزَّكَاةَ
وَلَمْ يَخْشَ إِلاَّ اللّهَ فَعَسَى أُوْلَئِكَ أَن يَكُونُواْ مِنَ الْمُهْتَدِينَ«
Neizmjerna hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Stvoritelju svjetova, Uzdržavatelju, svemu Milostivom, Samilosnom. Donosimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji su živjeli i umirali sa riječima šehadeta u svome srcu.
Džamije su Allahu najdraža mjesta. (Muslim)
Kada neko od vas uđe u džamiju, neka izgovori salavat na Poslanika i neka kaže: Bože, otvori mi vrata Tvoje milosti! A kada izađe iz džamije, neka opet donese salavat na Poslanika, i neka kaže: Gospodaru, od Tebe tražim da me nagradiš iz Tvoje nenadmašive dobrote. (Ebu Davud)
Draga braćo u dini islamu,
U ovom mubarek džumanskom danu, kada nas je okupila vjera u Allaha dž.š., i nada u Njegovu milost, neizmjerno smo zahvalni Gospodaru što nas je počastio i odabrao nad mnogim Svojim stvorenjima, upravo time što nas je učinio muslimanima, koji se trude da svoj život urede po Njegovim zakonima i onako kako će On biti zadovoljan. Kada bi cijeli svoj život zahvaljivali Gospodaru na blagodati vjere, ne bi mu se mogli dovoljno zahvaliti, jer znamo da kome Allah hoće dobro, uputi ga da Njemu bude pokoran i da razumije Njegovu vjeru.
Ove blagodati moramo biti svjesni, i svakim danom i dahom se zahvaljivati na njoj, tako što nećemo postati griješni prema Allahu, dž.š. i prema Njegovim zakonima.
Nalazimo se, draga braćo, u džamiji sultana Sulejmana, pet stotina godina staroj, koju je sagradio tadašnji vladar svijeta i najuspješniji osmanski sultan 1520. godine. Površinom je najveća od starih hercegovačkih džamija i zasigurno jedna od najstarijih očuvanih u našoj zemlji. Ova Allahova kuća je bila centrom života u minulim vremenima, a posebno u ratnom, s obzirom da je bila najjužnija aktivna džamija, te su ona i njen džemat pružali nadu i utočište mnogim izbjeglicama koji su se slili prema Blagaju i Mostaru. Bitno je ovo spomenuti, braćo, zbog toga što je bereket koji je ova džamija pružala neprekinut do našeg vremena, i dovimo Gospodaru da tako ostane do Sudnjeg dana.
Draga braćo,
Musliman je cijelog svog života vezan za džamiju, od ranih nogu kada nauči prve stvari o uzvišenoj vjeri i doživi prve spoznaje, tokom svog života kada obavlja namaz i postaje dijelom zajednice kao džematlija svog džemata, kao i na kraju života, kada mu se pred džamijom klanja dženaza-namaz i kada dovama, na najdostojanstveniji način, bude ispraćen na bolji svijet. Gospodar svjetova kaže u ajetu sa početka hutbe:
»إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللّهِ مَنْ آمَنَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلاَةَ وَآتَى الزَّكَاةَ
وَلَمْ يَخْشَ إِلاَّ اللّهَ فَعَسَى أُوْلَئِكَ أَن يَكُونُواْ مِنَ الْمُهْتَدِينَ«
“Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.” (Et-Tevbe, 18)
Kur’anski naziv za džamiju je mesdžid-mjesto gdje se čini sedžda, a ovaj naziv je jako važan jer upućuje na temeljnu ulogu džamije, a to je okupljanje muslimana radi obavljanja namaza u džematu. Namaz je temeljni islamski propis, koji se svakodnevno obavlja tokom cijeloga života, pa je ova asocijacija na sedždu zapravo podsjećanje na ono što je temelj u samome islamu. Prema Kur’anu sve što je stvoreno postoji i stvoreno je radi čovjeka, a on (čovjek) stvoren je radi Allaha, da spozna Allaha i veliča Ga, nastojeći da postigne Njegovo zadovoljstvo u svim sferama ljudskog postojanja na ovom svijetu i da provodi i propagira univerzalne vrijednosti s kojima su došli Božji poslanici.
U poznatom hadisu o sedam vrsta ljudi u hladu Arša na Sudnjem danu, kada drugog hlada neće biti, kaže se:
Sedam vrsta ljudi će biti u Allahovom hladu na dan kada nikakvog drugog hlada – osim Njegovog – neće biti: pravedan vladar, mladić koji odraste u pokornosti Allahu, osoba čije je srce stalno vezano za džamiju, prijatelji koji se vole isključivo u ime Allaha, sastaju se i razilaze samo s ciljem postizanja Njegovog zadovoljstva, čovjek kojega lijepa i ugledna žena pozove na blud, a on kaže: ‘Ne, ja se bojim Allaha!’, čovjek koji udjeljuje sadaku tako da mu ljevica ne zna šta mu je udijelila desnica i čovjek koji se sjeti Allaha u samoći pa mu oko zasuzi! (El-Buhari i Muslim)
U hadisu je spomenut čovjek ‘čije je srce stalno vezano za džamiju’, a mnogo je još vjerodostojnih hadisa koji govore o nagradi klanjača, koji Allahove kuće redovno posjećuju, poput onog: Kad god neko ode u džamiju – jutrom ili naveče – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu, koliko god puta ode ujutro i naveče.(El-Buhari i Muslim)
Zaista su ovo braćo velike nagrade i počasti kod našeg Gospodara koje nas podsjećaju da je namaz temeljno obilježje muslimana, te osoba koja ga ispravno, skrušeno prakticira uživa povjerenje i zaštitu Uzvišenog Allaha.
U našim svakodnevnim susretima se mnogo žalimo na nemir u našim prsima, na dunjalučke probleme koji su nas pritisnuli, na nezadovoljstvo koje dominira gotovo svim našim razgovorima. Pored svih razloga koje navedemo – društvenih, socijalnih, političkih, koji imaju svoju težinu i opravdanost, zaboravimo jedan ključni, a to je da često zaboravimo svog Gospodara, koji nam je mnogobrojne blagodati podario, Koji nam je bliži od žile kucavice i koji nas ne kažnjava nakon naših grešaka nego nam iznova daje priliku da se popravimo i približimo mu se. Pogledajmo kakvo mjesto u našim životima dajemo Gospodaru svjetova! Pogledajmo naše namaze u našim veleljepnim i nadaleko čuvenim džamijama! Zar očekivati Božju pomoć i podršku, i širinu prsa i sreću, a okrenuli smo glavu od naših zajedničkih namaza, koji su stroga dužnost i obaveza muslimana. Očekivati bereket u našim životima bez istinske predanosti Allahu, koja ostavlja trag na naše življenje i čini nas iskrenim, tačnim i istinskim vjernicima, besmisleno je.
Draga braćo,
Mi sudimo po onome što vidimo, a jedino Gospodar naš zna šta se u dušama krije i kakva je namjera ljudi u obavljanju njihovih djela. Nemamo pravo suditi našoj braći i sestrama koji dolaze u džamiju, kako bi opravdali svoju ili nemarnost svoje porodice spram namaza. Mnogo je elemenata koji čine identitet jednog muslimana, ali je namaz jedan od najvećih, koji je opet vezan za ezan, jedinstveni poziv za sve muslimane svijeta na ovu dužnost.
Završit ćemo jednim hadisom koji nam govori o obećanju Stvoritelja, da će obasuti blagodatima onoga koji je svojim bićem predan Gospodaru:
Ko uzme abdest i ode u džamiju, on je Allahu zijaret učinio, a obaveza onoga kome je zijaret učinjen je da počasti onoga koji ga je posjetio! (Bejheki)
Molimo Allaha, dž.š., da nas počasti na dunjaluku i na ahiretu, a da nas ne učini poniženim. Gospodaru, molimo Te da naša srca budu vezana za džamije i da budu Tebi pokorna. Amin
Kenan ef. Ovčina, prof., hutba održana u Sultan Sulejmanovoj džamiji u Blagaju 29. džumade-l-ula 1441.h.g./24. januara 2020.god.
