Dana 13. oktobra 2026. godine, koordinatorica Odjela za brak i porodicu Medžlisa Islamske zajednice Mostar, Fatima Puce, zajedno s imamom džemata Gubavica Abaz ef. Tule, posjetili su nenu Šemsu Trnovac, ženu koja je zakoračila u 101. godinu života, noseći sa sobom bogatstvo uspomena, životnog iskustva, sabura i vjere u Allahovu milost.
Nena Šemsa rođena je na Bivolju Brdu, u porodici Rahića. U devetnaestoj godini udala se za Osmana Trnovca, s kojim je izgradila svoj porodični život i rodila četvero djece. Nažalost, jedno dijete preselilo je na ahiret sa svega 40 dana života. Dok je govorila o tom bolnom gubitku, na njenom licu osjetila se tuga koja ni nakon toliko decenija nije izblijedjela. Majčinsko srce pamti i onda kada godine prođu, a sjećanja ostaju duboko utkana u dušu.
Nena Šemsa ima troje djece, šestero unučadi i pranena je sedmero praunučadi. Svoje goste dočekala je na vratima, još uvijek pokretna i vedra duha, pokazujući da godine ne mogu izbrisati toplinu domaćina i radost susreta.
„Život me nije mazio“, kazuje nena, prisjećajući se vremena u kojem se mnogo radilo, posebno na polju, u kojem se poštovao stariji, a prema svakome odnosilo s poštovanjem i bez pogovora. Životne teškoće prihvatala je strpljivo, oslanjajući se na ono što je kroz generacije krasilo naše majke i nene: sabur, skromnost, radinost i čvrstu vjeru.
Teške uspomene nosi i iz ratnog perioda, kada je sa svojom porodicom boravila u Blagaju i Mostaru. Nakon rata, obnovljena je i njihova kuća na Gubavici, pa se porodica vratila na svoje ognjište. Posebno se sjeća svog supruga Osmana, koji se, kako priča, vratio na Gubavicu čim se pružila prva prilika za obilazak kuća. Tu je, u improviziranom objektu pored njihove kuće, ostao čekajući obnovu porodičnog doma. U toj priči prepoznaje se snaga čovjeka koji, uprkos svemu, čuva nadu u povratak i ponovni početak.
Od supruga se nena Šemsa oprostila prije trinaest godina. O njemu govori s tugom i nježnošću, čuvajući uspomenu na zajedničke godine i život koji su dijelili.
Ipak, uprkos svim iskušenjima, nena je danas zahvalna Allahu, dž. š., na zdravlju, hairli djeci i porodici koja je pazi, obilazi i brine o njoj. Njeno pamćenje i razum još je dobro služe, a svakodnevicu živi okružena pažnjom svojih najmilijih. I namaz, koji je dio njenog života odavno, i danas nastoji obavljati, sjedeći, u skladu sa svojim mogućnostima.
Njena priča nije samo priča o dugovječnosti. To je priča o vremenu koje je donosilo i radost i bol, o gubicima koji se nikada sasvim ne zaboravljaju, o domu kojem se čovjek vraća i porodici koja ostaje najveća životna vrijednost. To je priča o generacijama koje su mnogo pretrpjele, ali nisu prestale vjerovati, nadati se i zahvaljivati Allahu na blagodatima koje imaju.
Tokom posjete, koordinatorica Odjela za brak i porodicu uputila je poruku o važnosti poštovanja i pažnje prema našim nenama i dedama, ističući da se u njihovim dovama krije bereket, a u njihovim životnim pričama more uspomena, iskustava i mudrosti od kojih svi možemo mnogo naučiti.
Starost je životna etapa koja prije ili kasnije dolazi svakome od nas. Život brzo prolazi, a način na koji se danas odnosimo prema svojim starijima postaje primjer koji će sutra slijediti naša djeca i unučad. Dobročinstvo prema roditeljima, nenama i dedama nije samo naša obaveza već i emanet koji ostavljamo budućim generacijama.
Zato posjećujmo svoje starije, saslušajmo njihove priče, obradujmo ih pažnjom i budimo uz njih dok nas trebaju. Ne čekajmo posebne prilike da im pokažemo ljubav i zahvalnost. U njihovim dovama možda se krije upravo onaj bereket za kojim tragamo, a u njihovim osmijesima radost koju ništa ne može zamijeniti.
Nena Šemsa nas svojim životom podsjeća da istinska vrijednost nije samo u broju proživljenih godina nego i u saburu kojim ih nosimo, vjeri kojom se vodimo i dobru koje ostavljamo iza sebe.
Molimo Allaha, dž. š., da našoj nani Šemsi podari zdravlje, mir, bereket i još mnogo lijepih trenutaka u krugu njene porodice, da nagradi njeno strpljenje i podari joj svako dobro na oba svijeta. Amin!
