Jedan od osnovnih vidova osiguranja materijalne osnove za funkcioniranje rada džemata na prostoru cijele Bosne i Hercegovine je i dalje prikupljanje godišnje članarine. Njena visina definirana je pravnim aktima Medžlisa IZ Mostar i jedinstvena je na području cijelog grada. Odluku o visini članarine donosi Izvršni odbor.
Shodno aktulnom društveno – civilizacijskom trenutku, prikupljanje članarine organizirano je na dva način: putem uplate na blagajni Medžlisa IZ Mostar ili prikupljanjem u džematima preko džematskih blagajnika ili inkasanata. Najizraženiji oblik prikupljanja članarine preko inkasanata na području našeg Medžlisa evidentan je u džematima Vrapčići, Potoci i Gornja Drežnica.
Izet Lavić prikupljanje članarine smatra svojom obavezom, još od 1998. godine. Na prijedlog Džematskog odbora Vrapčići tada se tog posla prihvatio smatrajući da će to biti samo privremenog karaktera. Kao i svaki drugi posao koji je u životu radio, i ovu dužnost je shvatio krajnje ozbiljno i njoj se na taj način i posvetio. Njegovi rezultati bili su efikasni, a što je utjecalo da mu džemat i dalje povjeri ovu dužnost. Prije Izeta, kako nam priča, u Vrapčićima nije bilo inkasanta. Izet to već decenijama potpuno posvećeno obavlja, obilazeći sve kuće i domaćine od Sutine do Rasoja. Neke od njih obiđe i nekoliko puta godišnje. Ponekad u kući ne zatekne nikoga, ponekad su ljudi zaokupljeni prečim obavezama, ali to Izetu ne predstavlja nikakav problem da im ponovo navrati. Prema njegovim podacima, oko 80 % muslimana Vrapčića članarinu plaća preko inkasanta; oko 15 % njih članarinu plaća na blagajni Medžlisa; jedan broj njih članarinu plaća u mjestima rođenja, dok jedan broj njih ne plaća nikako. Ponekad se susretne i sa prigovorima no većina njegovih razgovora su ugodni i srdačni. Veliki broj njih članarinu mu plati na ulici kada ga susretne, jer su izgradili veliko povjerenje prema njemu i ulozi koju obavlja. Izet nerado govori o džematlijama koji na vrijeme ne izvrše svoju obavezu. Osim članarine, nerijetko mu plate i određeni iznos za održavanje džamije i džematske potrebe. Izet kaže kako mu je svih ovih godina bila čast da je na taj način doprinosio razvoju vjerskog života u svom džematu. Već ulazi u godine i njegovo zdravlje polahko trpi, pa mu to predstavlja određene poteškoće.
Na sličan način, od kuće do kuće, članarinu u džematu Potoci prikuplja Ramiz Vila. On je to činio u Lišanima od prije rata, a u cijelom džematu od 1998.godine. Osim evedencije o uplati, Ramiz unosi i podatke o članovima. Tokom godine obiđe od 350 do 370 domaćinstava, zavisno od broja onih džematlije koji tokom godišnjih odmora borave u ovom džematu, a inače im je mjesto boravka van našeg grada ili države. U cijelom džematu ima upisanih 1692 člana. Neke domaćine obiđe i dva – tri puta godišnje. Pretežno ih obilazi kad budu plaće ili penzije. Ljudi ponekad nisu u prilici da izvrše tu svoju obavezu zbog drugih životnih troškova, no Ramizu nije teško i saslušati ih i posjetiti neki drugi put. Osim članarine on prikuplja i članarinu za održavanje i uređenje mjesnog harema. Prikupljati članarinu i obilaziti ljude i podsjećati ih, ponekad mu nije prijatno. Međutim, kad ga džematlije ohrabre toplim riječima: „Da nije tebe, niko ovo ne bi radio. Da nas ti ne podsjetiš, mi bismo na to zaboravili“, bude mu lakše. Ramizu to sve nije teško, jer se osjeća korisnim članom zajednice i osjeća da je to jedan od načina na koji se može približiti Božijoj milosti. Stoga mu nije teško prihvatiti se prikupljanja novčanih sredstava potrebnih za obnovu i održavanje džamija. Jedan od upečatljivih i Ramizu dragih događaja bio je kada mu je jedna od članica-gostiju dala 500 KM za džamiju i insistirala da nigdje ne upiše ni iznos ni ime. Ramiz je to odbio i rekao da on mora unijeti podatke a da će identitet sakriti od svih drugih. Ramizu je najvažnije da je izgradio povjerenje sa narodom , da je dobar sa svakim od njih. Ne pamti da je ikad imao neprijatnih slučajeva, a onih prijatnih i prijateljskih bilo je na pretek. Tek pet -šest domaćinstava u ovom džematu ne plaća članarinu nikako. Posebna skupina u „Ramizovim defterima“ su ljudi koji rade u inostranstvu. Ove godine dosta njih nije dolazilo i nisu platili članarinu. Ramiz je siguran da će i oni izmiriti svoje obaveze, čim budu u prilici. „Osjećam se korisno i s rahatlukom radim ovaj posao“, na kraju razgovora kaže Ramiz.
Članarinu u džematu Gornja Drežnica, od 1997. prikuplja Džemal Mujić, revnosno i sa zadovoljstvom. Obaveze se prihvatio na insistiranje rahmetli Esada Kojića. Do 2004. naselja i zaseoci u Gornjoij Drežnici (Bunčići, Draga, Šuma, Lisičine, Podglavica) imali su svog inkasanta, a od obnove mekteba uz džamiju, svi članarinu uplaćuju kod Džeme. On svakog petka boravi u kancelariji i na usluzi je svima. Većinu posla obavi preko telefona. Navikao je džematlije da ga pozovu, a on im odmah dođe na željenu adresu. Često dođe i u Mostar gdje žive džematlije. Oni koji stalno ne borave u Drežnici, nerijetko plate članarinu za dvije godine. Džemo im to toleriše. Naprosto na to ga je ponukalo iskustvo sa ljudima koji žive u inostranstvu. Većina ih plaća članarinu i u Drežnici i u mjestima u kojima rade. „Kažu mi da ih je sramota doći u džamiju ako nisu platili članarinu“, priča nam Džemo. Prema njegovim procjenama, oko 98% stanovnika Drežnice su članovi IZ. Džemo zna da taj rezultat zavisi i od njegove dobrohotnosti koju pokazuje prema svima. On se brine i o čistoći džamije, prikupljanju sredstava i organizaciji džematskih akcija itd. „Ja to radim s punom voljom“, pojašnjava Džemo. Nerijetko je i domaćin u džematu, dočekuje goste i uvijek im je na usluzi bez obzira na to kojim povodom su došli u ovaj kraj. U tome mu svesrdnu podršku pružaju imućnije džematlije. „Džemo, ti si naše cvijeće. Ko kod da dođe dočekaj ga i budu im pri ruci. Sve račune koje napraviš, mi ćemo platiti“, rekli su mu. Džemo je nabrojao četiri njihova imena, a siguran je da bi mu i drugi u tome pripomogli.
