Živimo u vremenu kada među ljudima sve rijeđe možemo čuti rijeci sreće, zadovoljstva,zahvalnosti i uspjeha. Dio naše svakodnevnice postale su žalopojke kako nam je loše, kako ekonomski, politički, vjerski propadamo i kako smo društvo koje nema nikakve buducnosti i perspektive.
Primjetno je da mnogi danas kukaju bez pokrića, isticanje negativnosti i pesimizma, priča da nam nikada nije bilo gore, da se nista ne moze promijeniti često je unaprijed izvježban i pripremljen odgovor kako bi se izbjegao svaki vid odgovornosti, te opravdala nespremnost za rad i promjenu.
Naravno ne smijemo se ponašati ni poput noja i gurati glavu u pijesak pred problemima, stanju jednog dijela naših sugrađanja koji žive tešku životnu svakodnevnicu. Samo po sebi se razumije gnjevno stanje nezaposlenih i onih čije su firme okončale privatizacijskim malverzacijama, ne treba posebno dokazivati ni opravdanu deprimiranost penzionera koji ,na samo njima znan način sastavljaju kraj sa krajem, ne želimo naravno umanjiti ni odgovornost onih koji nas vode da moraju učiniti puno više da ambijent u kome živimo bude bolji.
Ipak imajući sve ovo u vidu na možemo se oteti dojmu da je danas skoro pa poželjno biti negativan, i nezadovoljan i, dok se zadovoljstvo i optimizam doživljavaju kao izdaja i nesolidarnost sa socijalno ugroženim dijelom društva. I taj trend negativnog je vidljiv na svakom koraku u čemu posebno doprinose nesavjesni mediji koji se skoro po pravilu natječu ko će biti negativniji. U vijestima koje svakodnevno pratimo dominantna je crna hronika, stalno čitamo i slusamo o kriminalu, ubistvima, siromastvu. Očaj se među nama planski širi, kao da nas žele ubiti u pojam i ubjediti da se ovdje ne može normalno živjeti. I to se naravno odražava na mišljenje jednog običnog čovjeka koji biva nezadovoljan poslom koji radi, nezadovoljan kućom u kojoj živi, automobilom koji vozi. I koliko god da čovjek ima on je opet nezadovoljan, pesimističan, negativan. Mladi ljudi gube želju za učenjem i radom, i planiranjem bolje budućnosti.
Međutim, vjera nas uči da kod vjernika nema mjesta pesimizmu, negativnosti, već da je zadaća vjernika da promoviše istinu i da isijava pozitivnom energijom ,nadom i optimizmom. Vjernik ne bježi od problema, on ih rješava. Allah dž.š. nam suri Alu Imran poručuje:VE la Tehinu ve la tahzenu, ve entumul ealevne in kuntum muminin. „ I ne gubite hrabrost i ne žalostite se, vi cete pobijediti ako budete pravi vjernici.“. Ovim ajetom nas Allah dž.š., bodri da budemo hrabri i da ne sumljamo u uspjeh. Mi kao vjernici ne smijemo dozvoliti da nam se stalno namecu beznađe i pesimizam, trebamo se boriti da promovisemo istinu i pravdu, slijediti rijeci Bozije, da nam one budu oružje protiv nasih unutrašnjih slabosti, ali i devijatnog ponasanja i nepravde u drustvu. Kako biti optimističan i pozitivan danas?
1 Rekao bih da je prvi korak na tom putu biti zahvalan/zadovoljan sa onim što imamo, što nam je Allah dao.
Uzviseni Gospodar u Kuranu kaze VE IN TEUDDU NIAMETALLAHI LA TUHSUHA „ A ako bi pokusali nabrojati Allahovu blagodat necete uspjeti nabrojati čak ni jednu blagodat“ zanimljivo je da ovdje Allah kaže blagodat a ne blagodati, Ulema tumaceci ove rijeci nas uci da kada bi covjek pokusao obuhvatiti koliko koristi imamo samo od jedne blagodati zaista ne bismo mogli obuhvatiti to, Fuzmimo na primjer samo očni vid koji imamo, da li bi iko bio spreman zamijeniti dar vida za bilo šta na dunjaluku? Koliko smo svjesni te blagodati Allahove i mnogih drugih koje posjedujemo. Malo je ljudi danas u drustvu koji ce isticati i nabrajati sve ono što imaju a mnogo je onih koji stalno govore o onome što nemaju. Često želimo više nego što nam treba, smatrajući da će nam upravo to što nemamo donijeti sreću, spokoj, zadovoljstvo a pritom zaboravljajući da nije sreća želiti ono što nemamo, nego biti zadovoljan sa onim što imamo. Kako je kazao i Allahov poslanik „ Budi zadovoljan sa onim što imaš bit ćeš najbogatiji čovjek“.
Da bi čovjek bio zadovoljan sa onim što mu je Allah dao pa bilo to puno ili malo potrebno je da se odgaja na dvije suštinske spoznaje a to je da razumije ulogu i svrhu dunjaluka i ahireta.
Allah nas uči da je čovjek stvoren za dzenet a da je na dunjaluk poslan da plati cijenu ulaska u dženet, dunjaluk je njiva na kojoj sijemo,a ahiret mjesto na kojem cemo požnjeti plodove svoga truda. Mi kao vjernici trebamo da se trudimo da se na najbolji način ostvarimo u svim segmentima života: ekonomskom, naucnom,kulturnom ,sportskom, ali svoj uspjeh ili neuspjeh ne trebamo mjeriti ovodunjalučkom slavom ili bogastvom. Musliman svoj uspjeh prvenstveno veže za ahiret kao svoje trajno odredište . Kada se čovjek postavi na ovaj način prema zivotnim dešavanjima i dunjalučke uspjehe podredi vječnoj sreci onda kod njega nema mjesta pesimizmu i beznađu, svjetan je da sve sto ga zadesi je hajr za njega.
Allahov poslanik je rekao: „ Divan li je primjer vjernika koji je u svakom pogledu nadobitku. Ako ga zadesi kakovo dobro, on zahvali Allahu, a ako ga zadesi kakva nesrece, on se strpi, pa mu opet bude dobro.“
2. Drugi korak na našem putu mijenjanja od negativnog ka pozitivnom jeste optimizam u svim stvarima.
Pesimistični ljudi djeluju na nas jako lose, mikrob njihovog negativnog stava vrlo lahko prenese i na nas,pa nakon samo jednog razgovora sa pesimistom osjecamo tegobu, pritisak, i bivamo sputani da vidimo bolje sutra. Poslanik a.s je strogo zabranjivao da se siri negativna energija i pesimizam pa je u tom smislu kazao „ Tko kaže narod se pokvario, on je najviše propao.“ Od vjernika se traži da uvjek nastoji misliti, raditi i nadati se dobru. Jedan događaj iz života halife El-Mensura nam na slikovit način pokazuje snagu i važnost optimizma u životu.
Prenosi se da je El-Mensur bin Amir prije svake bitke okupljao vojsku u velikoj džamiji u Kórdobi i samo iz nje kretao u pohode. Jednog dana, neposredno prije bitke, uputi se prema džamiji, kako bi se sastao s vojskom. Tijekom tog susreta, barjaktar visoko podiže zastavu islamske vojske i razbi džamijsku svjetiljku zbog čega se na zastavu prosu ulje iz lampe i poče frcati na sve strane. Vidjevši to, promijeni se El-Mensurovo lice. S namjerom da ga utješi, priđe mu jedan čovjek i reče: „Raduj se vladaru pravovjernih lahkoj bitki i velikom ratnom plijenu. Zastave tvoje vojske dosegnuše nebo; ovo su zastave koje Allah dž.š., napoji mubarek uljem od maslina.“ El-Mensur se obradova tim riječima pa ta bitka bijaše jedna od najuspješnijih.
Božiji Poslanik u jednom od svojih hadisa poručuje „Očekujte samo dobro pa će te ga i naći“ Ovakav pozitivan stav je bio i je i njegova s.a.v.s., praksa kojom je uvjek nastojao ashabima uliti optimizam i pozitivnu energiju. Bilježi u predajama da prilikom kopanja hendeka, kada su muslimani u Medini bili okruženi sa 10hiljada neprijateljskih vojnika koji su ih došli uništit, Allahov poslanik se obraća ashabima i kaže: osvojit ćemo siriju, jemen, perziju. U trenutku kada svi strepe od straha, poslanik im podiže moral i ulijeva optimizam.
Ovo su primjeri u koje se trebaju ugledati muslimani danas. Umjesto pesimizma i beznađa koje nam drustvo cesto nudi moramo znati da cemo sa vjerom u Boga, trudom i ustrajnosti postici uspjeh. Vodilja neka nam budu riječi Uzvišenog Allaha,dž.š. u kojima kaze:“I neka se niceg ne boje i ni za cim ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za nih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, Allahove rijeci niko ne moze izmijeniti- to ce zaista veliki uspjeh biti.“
Atif ef. Mujkić, imam u džematu Opine
