Postoje susreti koji se ne mjere kilometrima, nego blizinom srca. Postoje vrata kroz koja se ne ulazi samo u prostor, nego i u toplinu ljudske duše. A postoje i druženja nakon kojih se čovjek vraća svojoj kući bogatiji za jednu dovu, jedan osmijeh, novo prijateljstvo i osjećaj da je učinio nešto lijepo u ime Onoga koji spaja srca. Upravo takav susret, ispunjen toplinom, duhovnošću i iskrenim sestrinskim osjećajima, upriličen je u subotu, 24. oktobra 2026. godine, u Bijeloj džamiji u Vrapčićima, gdje je Odjel za brak i porodicu Medžlisa Islamske zajednice Mostar bio domaćin koordinatoricama i aktivisticama Odjela za brak i porodicu Medžlisa Islamske zajednice Gornji Vakuf. Drage gošće svoj boravak u Hercegovini započele su posjetom Počitelju, Blagaju i Mostaru, mjestima čija ljepota, historija i duhovna baština svjedoče o bogatstvu naše domovine.
Nakon ikindija-namaza, u Bijeloj džamiji u Vrapčićima upriličen je prigodan program. Riječi tople dobrodošlice uputio je imam džemata Vrapčići, Suljo ef. Cikotić, poželjevši gošćama ugodan boravak, hairli druženje te da iz ovog susreta ponesu lijepe uspomene. Posebnu ljepotu programu dale su kur’anske poruke i milozvučni glasovi članica Odjela za brak i porodicu MIZ Gornji Vakuf, koje su učenjem Kur’ana i izvođenjem ilahija ispunile prostor džamije. Njihovi glasovi podsjetili su prisutne da postoje melodije koje ne dotiču samo uho nego i srce, budeći u njemu ljubav prema Allahu, Njegovoj Knjizi i Njegovom Poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon učenja Kur’ana i izvođenja ilahija, prisutnima se obratila prof. Hadžira Zorlak, koordinatorica Odjela za brak i porodicu MIZ Gornji Vakuf, koja je izrazila iskrenu zahvalnost glavnom imamu MIZ Mostar, Dini-ef. Maksumiću, na pažnji i osiguranim hedijama za učesnice programa. Posebnu zahvalnost uputila je Fatimi Puce, koordinatorici Odjela za brak i porodicu MIZ Mostar, na organizaciji dočeka, kao i svim koordinatoricama i aktivisticama ovog odjela te džematu Vrapčići na srdačnom gostoprimstvu, pažnji i toplini kojom su dočekale svoje gošće. U nastavku programa muallima Fatima Puce održala je predavanje na temu „Ljubav u ime Allaha-snaga vjere, sestrinstva i zajedništva“. Obraćajući se prisutnima, uputila je riječi dobrodošlice i zahvalnosti, naglašavajući važnost okupljanja u ime Allaha, međusobnog upoznavanja, podrške i učenja jednih od drugih. Istaknuto je da postoje susreti na koje dođemo kao gošće, a odemo kao prijateljice. Ljubav u ime Allaha nije ljubav koja traži korist, priznanje ili pohvalu. To je ljubav koja želi dobro drugome, koja se raduje tuđoj sreći, pruža ruku bez očekivanja i ostaje postojana i onda kada od nje nema nikakve dunjalučke koristi. To je ljubav koja čovjeka podstiče da bude bolji, blaži, strpljiviji i milostiviji. Govoreći o milosti i promjeni koju islam unosi u ljudsko srce, podsjetila je na predaju o čovjeku koji je u vremenu prije prihvatanja islama učinio veliko dobro, spasivši veliki broj djevojčica od običaja živog zakopavanja. Kada je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hoće li za svoja dobra djela imati nagradu, odgovor je ukazao na Allahovu dobrotu i milost prema onome ko prihvati islam. Ova poruka podsjeća nas da Allahova milost nadilazi naše poimanje i da vrata dobra nikada ne smijemo smatrati zatvorenim. Čovjek se može promijeniti, njegovo srce može pronaći svjetlo, a njegov život dobiti novi smisao kada se iskreno okrene svome Gospodaru. Posebno nadahnjujući primjer plemenitosti i samilosti jeste događaj iz Taifa, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doživio odbacivanje, uvrede i fizičko nasilje. Iako povrijeđen i ožalošćen, nije poželio uništenje onih koji su mu nanijeli bol. Naprotiv, nadao se da će Allah iz njihovog potomstva izvesti ljude koji će samo Njega obožavati i nikoga Mu ravnim smatrati. Koliko je samo velika bila njegova duša! Tamo gdje bi čovjek možda poželio osvetu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je mogućnost upute. Tamo gdje su drugi pokazali grubost, on je pokazao nadu. Tamo gdje su vrata bila zatvorena, njegovo srce nije prestalo vjerovati u Allahovu milost.
Ovaj događaj nas uči da snaga vjernika nije u tome koliko može uzvratiti, nego koliko može sačuvati svoje srce od mržnje. To ne znači da trebamo prihvatati nepravdu kao nešto ispravno, nego da se i u teškim trenucima trebamo truditi sačuvati dostojanstvo, vjeru i plemenitost. Također je podsjetila na događaj kada su mušrici u Mekki ponizili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio na sedždi kod Kabe, stavljajući na njegova leđa utrobu zaklane deve. U tim trenucima poniženja i bola, njegova kćerka Fatima, radijallahu anha, pritekla mu je u pomoć i uklonila ono što mu je bilo stavljeno na leđa. Ovaj događaj nosi snažnu poruku o postojanosti u vjeri, ljubavi prema porodici i vrijednosti stajanja uz one koji trpe nepravdu. Podsjeća nas da nijedna suza, nijedna nepravda i nijedna bol nisu skriveni od Allaha, čak ni onda kada ih ljudi ne vide ili ih svjesno zanemaruju. Vjerničko srce pronalazi snagu u spoznaji da Allah sve vidi i sve zna. Zato ne smijemo dopustiti da nas tuđa grubost pretvori u ljude bez milosti. Naprotiv, trebamo nastojati da upravo u iskušenjima pokažemo ljepotu svoga ahlaka. Posebno emotivan dio predavanja bilo je podsjećanje na riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o vjernicima koji će doći poslije njega, koji ga nisu vidjeli svojim očima, ali su u njega povjerovali, zavoljeli ga i nastojali slijediti njegov put. Kakva je to samo počast za vjerničko srce! Nismo imali priliku čuti njegov glas, vidjeti njegov hod niti sjediti u njegovom društvu, ali njegovo ime i danas izgovaramo s ljubavlju, na njega donosimo salavate i u njegovom životu tražimo uzor za vlastiti put. Ta ljubav nije samo osjećaj koji čuvamo u sebi. Ona se potvrđuje našim ponašanjem, iskrenošću, blagošću prema ljudima, brigom za porodicu, poštovanjem prema roditeljima, pažnjom prema komšijama i spremnošću da budemo od koristi svojoj zajednici. Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poziv je da njegov sunnet oživljavamo u svakodnevnom životu, čuvamo svoj namaz, uljepšavamo svoj ahlak i ne zaboravljamo da se istinska vjera prepoznaje i po načinu na koji se odnosimo prema drugima. Uz dovu da nas Allah, džellešanuhu, učini dostojnima Poslanikove ljubavi i njegovog šefaata, predavanje je završeno porukom da je vjera ljepša kada se dijeli, dobro snažnije kada se zajednički čini, a sestrinstvo vrijednije kada je utemeljeno na iskrenosti i ljubavi u ime Allaha.
Nakon programa druženje je nastavljeno u Edukativnom centru u Vrapčićima, gdje su gošće i domaćini imali priliku za međusobno upoznavanje, razgovor i razmjenu iskustava. Uz hranu i poslastice koje su s ljubavlju pripremile vrijedne aktivistice i koordinatorice Odjela za brak i porodicu MIZ Mostar i džemata Vrapčići, druženje je nastavljeno u ozračju topline, radosti i iskrenog sestrinstva. Ovakvi susreti podsjećaju nas da Odjeli za brak i porodicu nisu samo mjesta organizacije programa i aktivnosti. Oni su prostori u kojima se njeguju vrijednosti vjere, porodice, međusobne podrške, odgoja i društvene odgovornosti; prostori u kojima žene svojim znanjem, trudom i ljubavlju ostavljaju trag dobra u svojim porodicama, džematima i zajednici.
