U posvemašnoj pomami mladih ljudi, potaknuti prije svega medijskom histerijom o besperspektivnosti života u Bosni i Hercegovini, a koja se nerijetko proteže i na vjerske službenike, o čemu se u javnom diskursu govori još glasnije i još dramatičnije, ovih dana bilježimo interesantnu priču mladog imama Elmedin ef. Ćatića. On je ovih dana zasnova radni odnos u povratničkom mostarskom džematu Podvelež. Džemat je ratom raseljen, mnogi od njih su svoje svakodnevne živote nastavili u Mostaru. Tek mali procent se odlučio da se stalno vrati rodnim ognjištima. Uglavnom se radi o starijoj populaciji stanovništva. Mladih je sasvim malo. Djece još manje.

Priču o njegovom imenovanju imamom u ovom mjestu interesantnom čini Elmedinovo određenje i motivi koji su utjecali da s velikom radošću prihvati rad u ovom mjestu. Elmedin potječe iz višestoljetne muslimanske porodice u kojoj se načela islama uvijek bila ispred svih drugih. Njegov amidža i tetak su poznati hercegovački imami, a babo dugogodišnji mujezin džamije „Bosanski mudžahidi“ u Mostaru. Ratna dešavanja u kojima je stradalo selo iz kojeg potječu njegovi preci, svirepo ubistvo njegove nene, ratno zarobljeništvo i golgote kroz koje je prošao njegov babo kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, kod Elmedina je oblikovalo percepciju kako ne postoje nikakve druge vrijednosti osim bošnjačko-muslimanskog emaneta i zbilje.

Rođen je i rastao u izrazito vjerskom okruženju. Od ranog djetinjstva pokazivao je veliko interesovanje za učenje Kru’ana i raznorazna fikhska pitanja. Otuda kod njega nije bilo nikakve dileme koju će školu pohađati i za koji će se posao kvalificirati. Još kad je dobio posao nakon javnog poziva Medžlisa Islamske zajednice Mostar njegovoj sreći nije bilo kraja. Za njega je ovo izuzetno dobra prilika da počne sticati i iskustvo rada u džematu, a u Podveležju ta je tradicija dobrano istančana i prefinjena.

„U ovom džematu se nudi ogromna prilika da jedan imam stekne iskustvo. Moje porodično porijeklo i mentalitet sličani su džematlijama u Podveležju. Narod me prihvatio bez ikakvih zadrški. Dali su mi punu podršku. Kazali su mi daće mi pomoći u svemu što bude trebalo. To mi puno znači“,priča Elmedin ef.

Obavezan je klanjati svih pet dnevnih namaza, s tim što tri puta u sedmici noćne namaze klanja u tri zaseoka: Polju, Dolu i Kričanjama. U džematu je sasvim mali broj djece i Elmedin ef. se nada da će uspješno nastaviti sa gradivom koje je započeo njegov prethodnik Enes ef. Nastavu će održavati u jednoj od prostorija savremeno opremljenog motela, smještenog nedaleko od džamije.

„Ne bih ti dao rahatluka koji imamo u Bosni i Hercegovini ni za šta na svijetu. Nikad nisam ni pomišljao da tražim posao u inostranstvu. Ovdje mi je sve poznato, naš narod, naša tradicija, naši ljudi. Ako mi kad šta zatreba znam koga ću pitati, ko će mi rado pomoći. A gdje to još ima?“, s neskrivenim oduševljenjem kaže Elmedin ef. Još uvijek nije napravio konkretne planove za aktivnosti u džematu. Polahko upoznaje džematlije, njihove navike i njihove potrebe. „Počeo sam sa obilaskom džematlija. Raduju se kad im dođem u posjetu i nadam se da ću postati članom njihovih porodica, da ćemo se zajedno nositi sa svim izazovima i tokovima kako to naša vjera od nas i zahtjeva, u slavu Svevišnjeg Boga i na ponos našega naroda“, poručio je ef. Ćatić.
Elmedin Catic