Šejh Hadži-Mahmud-efendija Ćišić ubraja se u istaknutije mostarske alime i vakife iz sredine 19. stoljeća.
On je, prije 1850. godine utemeljio jedan vakuf (legat) koji se sastojao od jedne kuće, jedne berbernice i jedne pekare. Prikupljeni novac od izdavanja ovih objekata pod zakup, po odredbi vakifa, trošio se za plaće mutevelliji (upravitelju), mu’allimu (učitelju u mektebu), bibliotekaru, te za popravak vakufskih zgrada i mostarskih medresa.
Osim toga, on je, na uglu Titove i Karađozove ulice sagradio jedan mekteb i, svojom vakufnamom iz 1848. godine, odredio da se mu’allimu toga mekteba isplaćuje godišnje po 50 groša. U godini 1889. prihodi vakufa šejha Mahmud-ef. Ćišića iznosili su 760 forinti, a rashodi su bili slijedeći: 80 forinti plaća mutevelliji, 60 forinti plaća mu’allimu (Salih-ef Bubić), 15 forinti bibliotekaru i 50 forinti za popravak vakufskih zgrada i medresa. Višak prihoda podijeljen je učenicima medresa Buk’a, Brankovac (Hadži-Balina) i Roznamedžijina.
Mutevellija ovog vakufa u to vrijeme bio je Nazif-ef. Ćišić, vjerovatno vakufov sin, unuk ili bliži srodnik. Zgrada Ćišića mekteba srušena je 1938. godine i na istom mjestu podignuta jednokatnica na ime istog vakufa. Danas ovaj objekat služi kao stambena i poslovna zgrada. Vidi se da je Mahmud-ef. Ćišić bio pokrovitelj nauke i obrazovanja u gradu na Neretvi. Iz prihoda njegovog vakufa izdržavane su tri medrese, jedan mekteb i jedna biblioteka.
Šejh hadži Mahmud-ef. Ćišić umro je 1267. (1850/51.) godine. Ukopan je u haremu Kadun Fatimine džamije u Mostaru gdje su ukopavani i njegovi preci, pa i dvojica muftija Ćišića. Ovo mezarje ekshumirano je 1932. godine kada su mu i nišani zagubljeni. Titula hadži nam kazuje da je Mahmud-efendija putovao na hadždž u Mekku i Medinu, a titula šejh da je pripadao svijetu tesavvufa i da je, možda, bio na čelu neke mostarske tekije, te da je imao svoje muride.
Časopis za obrazovanje, nauku i kulturu Most, oktobar 2006. godine
