Tokom 2023. godine Islamska zajednica je vodila jednu od historijskih administrativno pravnih bitaka za dostojanstvo muslimana u Mostar, nacionalnih prava Bošnjaka i zaštiti demokratskih principa vladavine u modernoj, dejtonskim mirovnim ugovorom, oivičenoj Bosni i Hercegovini. Dvodecenijske napore Islamske zajednice da zaštiti pravo na vakufsku imovinu pravnim nasiljem oduzetog vakufskog zemljište na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema, uprkos brojnim inicijativama, zahtjevima, protestnim pismima i pisanjima nisu davali nikakve rezultat. Gradaka administracija, pod plaštom političkih pritisaka i velikonacionlanih projekcija uporno je odbijala svaku pravnu radnju i svaki zahtjev Islamske zajednice u tom smislu. A potom je pompozno najavljen nastavak gradnje nelegalno započete zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u kojoj je planirano da budu situirane sve hrvatske nacionale i kulturne institucije: Kazalište, Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u BiH, Simfonijski orkestar Mostar, buduća Akademija dramskih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru i Matica hrvatska Mostar i tako dalje i tako u nedogled. Snažnu podršku ovom velikonacionalnom projektu dala je susjedna Republika Hrvatska, a za izgradnju zgrade i Vlada Federacije je izdvojila 2 miliona KM. Pokušaj da, koliko toliko, i Islamska zajednica, odnosno interesi Bošnjaka na tom prostoru nekadašnje linije razgraničenja, koji se desio na zatvorenom sastanku mostarskog muftije sa gradonačelnikom Mostara Marijem Kordićem nisu polučili željenim rezultatima, nasuprot obećanjima nedostajalo je iskrenosti od strane prvog čovjeka Grada. Islamska zajednica je bila prinuđena da demokratskim putem izrazi negodovanje spram necivilizacijskog odnosa gradskih službi prema njenim pravima, zahtjevima, ali i upornim obespravljivanjima.
Predvođeni rukovodstvom Medžlisa IZ-e Mostar 14, juna organizirani su prvi protesti građana Mostara, na kojima su učešća uzeli uglavnom članovi Islamske zajednice. Javno iskazani protesti prema ignorantskom odnosu gradske administracije prema legitimnim zahtjevima IZ-e uveliko su naljutile hrvatsku politiku, koja je koristeći instrumente javne gradske uprave i putem njoj naklonjenih medija pokušala domaćoj i međunarodnoj zajednici prikazati kao nacionalističko dizanje tenzija, računajući na opći islamofobni ambijent u nekim evropskim krugovima. S druge strane i značajan broj Bošnjaka Mostara, nije pokazivao potreban nivo društvene odgovornosti pa su proteste smatrali tek pokušajem predstavnika IZ-e da dodatno i nepotrebno politiziraju društvenu scenu. Islamska zajednica, ne osvrćući se na takve komentare, nastavila je sa mirnim protestnim šetnjama lokalitetu Lakišića harema, smatrajući i ponavljajući načela da je obaveza vjernika podržati legitimne zahtjeve očuvanja vakufa i vakufskih vrijednosti.
S tim motivima protestne šetnje predvodili su mostarske muftija dr. Salem ef. Dedović i Seid ef. Smajkić. Javno iskazan protest Islamske zajednice i dizanja glasa protiv favoriziranja institucija samo jednoga naroda i jedne religije, što je posebno vidljivo duž nekadašnje ratne linije razgraničenja teritorija koje je kontrolisao HVO i teritorija koje je kontrolisala A R BiH, s posebnim naglaskom na Centralnu zonu grada Mostara čije je samo središte lokalitet Lakišića harema uzburkali su i najviše nosioce javnih funkcija u BiH poput ministrice kulture u Vladi Federacije BiH koja će, s dozom nipodaštavana tih zahtjeva, insinuirati navodne, lične krivnje muftije Dedovića, targetirajući ga kao osobu koja unosi prepreke u razvoj grada i njegovog napretka, bez i najmanje potrebe da sasluša šta i o čemu to muftija govori i na osnovu kojih demokratskih principa, naučnih i prostim okom vidljivih činjenica iznosi argumentaciju i u čije ime.
Kako je argumentacija o sudbini lokaliteta Lakišića harema nailazila na sve veću podršku u javnom prostoru, tako je i propaganda iz hrvatskih političkih krugova sve više vršila pritisak na muftiju Dedovića, prikazujući cijeli proces kao njegovo samoinicijativno djelovanje. Izostanak stvarne i suštinske podrške i preuzimanja funkcionalnih pravnih radnji od onih koji su stvarno nadležni u organima i tijelima izvršne i zakonodavne vlasti na nivou grada, i načelna i deklarativna podrška Islamskoj zajednici uvjetovali su da Skupština Medžlisa IZ-e Mostar 24.2. 2024. donese odluku o preimenovanju ideje izgradnje zgrade Islamskog kulturnog centra u novi zahtjev za izdavanje urbanističko tehničkih uslova za zgradu Interkulturnog centra Mevlana na tom lokalitetu.
