Na početku promocije u ime džematskog odbora džemata Podveležje prisutne je poselamio Elmedin ef. Ćatić i izrazio im riječi dobrodošlice zahvalivši im se na izdvojenom vremenu. On je izložio određene detalje sa stranica ovoga djela, o prostoru kojeg je zauzimao Lakišića harem i o dokazima koji ukazuju na odnos prema zahtjevima IZ i upornost i istrajnost IZ na putu vraćanja u posjed harema.Svoje izlaganje je završio riječima muftije u penziji Seida ef.Smajkića: “Ti njihovi papiri jednaki su onim “dozvolama” za postavljanje velikog križa na Humu iznad Mostara za izgradnju ogromnog zvonika crkve u Mostaru i sličnih projekata urađenih nakon završetka rata”.:
Direktor Centra za odrasle Eldis Balić, bazirao se na određene sadržaje iz knjige koji se tiču oduzimanja Vakufa Lakišića harema. Naveo je 17 zahtjeva Islamske zajednice koji godinama u ladicama čekaju na rješavanje… Posebno se osvrnuo na radove iz knjige čije dijelove je citarao; Rad muftije dr. Salama ef. Dedovića i rad glavnog imama mr.Dine ef. Maksumića, poručivši da knjiga “Lakišića harem u centru Mostara trajanje i otimanje” treba da budi dio svakog doma kako bi se znala istina o historijskoj, vjerskoj, kulturnoj baštini i vakufima grada Mostara.
U obraćanju džematlijama muftija Seid ef. Smajkić je iznio genezu nastanka ideje Izgradnje Islamskog kulturnog centra na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema i komplikacije koje su se iz tog projekta izrodile. Gradska administracija svaki pokušaj ažuriranja pitanja izgradnje i pribavljanja dokumentacije kvalifikovala je kao političko pitanje, što je u stvari bio paravan za neizdavanje dozvole za izgradnju IKC. Na tom lokalitetu svi grade bespravno, uglavnom i isključivo hrvatske firme i hrvatski biznismeni, katolička crkva, institucije kulture hrvatskog naroda, jer nije donesen Regulacioni plan za tu gradsku zonu. Oni imaju vlast u svojim rukama i sve će to legalizovati dok Bošnjaci treba da čekaju izradu ovog plana , što je naprosto nemoguća misija, dokada će se svi slobodni prostori na tom lokalitetu zauzeti i rasprodati. Svakome se dozvoljava, a jedino Bošnjacima koji imaju i zakonsko i moralno pravo, da tu grade, osporava se gradnja, jer muti sliku „čistog“ hrvatskog prostora s druge strane crte razdvajanja. Ako ne mogu imati čitav grad pod svojom kontrolom, onda mogu tu njegovu tzv. hrvatsku polovinu.
Opstrukcija oko izdavanja dozvola za obnovu porušenih vjerskih i kulturnih objekata Islamske zajednice u ratnim dejstvima bila je intenzivna i javna. I to ne samo u Mostaru, nego i na području Stoca, Počitelja, Čapljine, Prozora Livna, Duvna … i to iz razloga što su te objekte porušile hrvatske političke i vojne snage da se više ne izgrade. Sve ostajući vjerni političkoj doktrini o stvaranju čistih etničkih prostora zasnovanoj na platformi formiranja HDZ-a 18.XI. 1991.g. kasnije HZHB, pa HRHB, čiju politiku aparthejda danas provodi oficijelni HDZ, sa Mostarom kao stolnim gradom, te parapolitičke tvorevine.
Spomenuo je i ulogu Ramiza Mehmedagića, ministra urbanizma i građenja u Bičakčićevoj vladi, koji nam je otkočio izdavanje dozvola za, u agresiji, porušene objekte, na način da je federalna vlada, odnosno njegovo ministarstvo preuzelo na sebe izdavanje rješenja za te objekte, što je bio puni pogodak jer smo u pribavljanju dozvola mogli zaobići lokalne organe i slobodno graditi.
Osvrnuo se i na otimačinu naših zajednički dobara: kulturnih, školskih, sportskih, zdravstvenih, privrednih proglašavajući ih institucijama jednog, hrvatskog naroda. Oni ne umiju ništa davati, nego samo uzimati- odzuzimati. Moraćemo ih naučiti da zajednička dobra dijelimo ravnopravno.
Spomenuo je i negativnu ulogu katoličke crkve koja postavlja katoličke simbole na javne površine kao i unutar zajedničkih institucija: sudovi. MUP, škole, bolnice i dr. da bi se stekao vizualan dojam o kršćanskoj dominaciji na ovim prostorima i da bi se mi navikli i psihološki slomili da takve anticivilizacijske geste prihvatimo kao normalne, odnosno da prihvatimo podređenu ulogu destrukcije vlastitog bića.
Akcentirao je i veliku odgovornost međunarodne zajednice koja je uvijek pristrasna i popustljiva u podršci zahtjevima hrvatske komponente u njihovoj dominaciji, a na štetu Bošnjaka i multietničke prirode našega društva.
Istaknuo je i neodgovornost bošnjačke politike, odnosno njihovu nedovoljnu angažiranost u rješavanju zahtjeva Islamske zajednice.
„Ne smijemo dozvoliti daljnje unižavanje dostojanstva i digniteta Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda BiH, a izgradnju Islamskog kulturnog centra smatramo dominantno nacionalnim, kulturnim, vjerskim i identitetskim pitanjem“, dodao je muftija Smajkić.
Zaključio je: „Izgradnja IKC je potreba i trebalo bi se izgraditi uz svestranu podršku gradske administracije, na slobodnoj gradskoj površini sve da nemamo za to obezbijeđenu parcelu. Naravno kada bi tu administraciju vodili normalni, moralni i evropski opredijeljeni ljudi.Od ovoga projekta nećemo odustati, jer je to pitanje časti i dostojanstva ove i budućih generacija Bošnjaka Mostara“.
Džemat Baba Beširove džamije ovog petka (09.02.2024. ili 29.redžeb 1445.) upriličio je promociju epohalne knjige „Lakišića harem u centru Mostara trajanje i otimanje“. O,knjizi ,te borbi IZ za vakuf,koja traje 130 godina,govorili su Adnan ef. Jakirović i prof.dr.Himzo Đukić. Promotori su ukazali na važnost vakufa,njegovog očuvanja i predstavili borbu za očuvanje i dostojanstvo istog, koju ulaže IZ u svim vladama i sistemima od doba Austro-ugarske vladavine, pa sve do sada. Poslata je poruka, koje moramo biti duboko svjesni, na putu našeg ostanaka i opstanka,kao narod ,samo sami sebi možemo pomoći.
