Miz Mostar Vakufi

Lakišići se ubrajaju među najstarije muslimanske porodice u Hercegovini, a nesporno su jedna od najstarijih porodica Mostara.

Najistaknutija ličnost ove porodice je vakif hadži Ahmed-aga koji je bio veoma bogat čovjek. On je 1651. godine podigao džamiju i mekteb u Ričini i za njihovo izdržavanje zavještao četrdeset koristonosnih objekata i cijelu Ričinu. Mekteb je srušen 1915. radi dotrajalosti i proširivanja ulica.

Agresorska vojska je u maju 1992. godine džamiju dobro obrušila, a 1993. godine skoro potpuno srušila, pa je bilo potrebno izvršiti kompletnu rekonstrukciju. U malom haremu kod džamije nalazi se nekropola popularnog mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine (1839-1925.).

Nedaleko od džamije nalazio se je veliki Lakišića harem koji je ekshumiran 1884. godine kada je Austrija provela željezničku prugu od Metkovića do Mostara i napravila na njemu zgrade željezničke stanice. Ovaj harem se je protezao od gimnazije do više ložionice i zapremao je 19 dunuma. Tadašnje vlasti nisu za nj vakufu platile nikakvu oštetu.

Vakif je odredio da se sirotinji njegove mahale daje na besplatno korištenje svo zemljište u Ričini oko džamije koje je bilo njegovo vlasništvo i da se sirotinji daju dnevno po dvije akče. Dalje je odredio da se iz sredstava njegovog vakufa opravlja zid oko Šarića harema na Luci i da se daju po dvije akče mualimu mekteba kojeg je sagradio njegov otac hadži Husein u mjestu Trebesin, u Dabarskoj nahiji.

Vakif Husaga, sin Ibrahimbegov, rodio se je u Mostaru u prvoj polovini 19. stoljeća i bio je po zanimanju posjednik. Umro je 1910. godine i pokopan u haremu na Carini. Pred smrt je zavještao jednu kuću na Carini i odredio da se prihod od nje daje imamu Karađoz-begove džamije i da mu se za dušu uče hatme.

Hasanbeg Lakišić sin hadži Mustafa-begov rodio se je u Mostaru u prvoj polovini prošlog stoljeća. Spadao je u krug mostarske uleme i bio prvi saradnik Ali Fehmi ef. Džabića, mostarskog muftije i vođe u borbi za vjersko prosvjetnu autonomiju bosanskohercegovačkih muslimana. Svojom zakladnicom od 16. maja 1917. godine, zavještao je u Mostaru slijedeće tri kuće s gradilištem, jedan dućan s gradilištem i jedno gradilište. On je naredio da se navedeni objekti daju svake godine pod zakup i prihodi troše u slijedeće: da se uče hatme za njegovu dušu i duše njegovih roditelja i žene, da se opravljaju tri mekteba u Podveležju i daju plaće mualimima.

Svojom oporukom od 16. maja 1917. godine ostavio je 308.600 groša i, između ostalog, odredio da se za 200.000 groša kupi nekretnine u Turskoj i na njegovo ime uvakufe. Dalje je odredio da se prihod od tih nekretnina troši na izdržavanje najčuvenije medrese u Inegolu.

Pošto ondašnja turska vlada nije htjela primiti ovaj novac, mostarski muftija je izdao fetvu da se s tim novcem podigne na Hasanbegovo ime jedna zgrada u Mostaru. Tako je 1938. godine sagrađena na Musali kod Ćose Jahja hodžine džamije jedna lijepa veoma reprezentativna zgrada koja je u ratu 1992. godine zapaljena i do temelja izgorjela.

Hasanbeg je još ostavio 50.000 groša i odredio da se u Podveležju izgrade tri mekteba. Iz ovih sredstava podignuti su u periodu od 1919. do 1924. godine mektebi u Svinjarini, Kružnju i Dobrču. Ovo je bio prvi intezivniji pokušaj širenja islamske prosvjete među podveleškim muslimanima.

Preuzeto iz knjige:
Hasandedić H. (2009). Genealoška istraživanja. Mostar.