وَلَقَدْ مَكَّنَّاكُمْ فِي الأَرْضِ وَجَعَلْنَا لَكُمْ فِيهَا مَعَايِشَ قَلِيلاً مَّا تَشْكُرُونَ
„Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. – a Kako vi malo zahvaljujete!“ (Al-A’raf, 10.)
Allahov Poslanik Muhammed a.s.je rekao: “Kad čovjek uzme plod voćke u Džennetu, na tom mjestu se pojavi novi plod.”
Braćo i sestre u islamu,
Mi privremeno živimo na zemlji , kao svom staništu, koje dijelimo sa mnoštvom drugih stvorenja. Prvobitno stanište čovjeka, oca i majke svih ljudi, Adema a.s. i h.Have nije bila zemlja, nego džennet. Svi mi znamo kazivanje o njihovom izlasku iz dženneta i razlogu zbog kojeg se to dogodilo.
Adem kao čovjek je kušao džennetske plodove, pa je došao na zemlju i zatekao neke slične njima. Mi kao njegovi potomci počastvovani smo time da nam je Dragi Bog podario sve što nam je potrebno za dostojanstven život na zemlji.
„Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. – a Kako vi malo zahvaljujete!“ (Al-A’raf, 10.)
I tu nastaju problemi za čovjeka. Neki prihvataju da im je to sve Bog podario, a neki ljudi se uzohole i pomisle da je to sve slučajnost ili da oni sami to kreiraju, proizvode ili na kraju krajeva zaslužuju. Neki su ljudi dakle zahvalni Allahu, a neki nisu.
A prva sura u Kur’anu počinje zahvalom Bogu, znači čim otvorimo Kur’an vidimo riječi:
„Hvala Allahu Gospodaru svjetova, Milostivom, Svemilosnom…“ to je aludiranje i na obavezu zahvale Allahu u svim prilikama, pa čak i sami način zahvale. Čovjek je dakle iskusio kroz Adema a.s. i h. Havu džennetski život, ali svi mi drugi ljudi smo lišeni tog ličnog džennetskog iskustva.
Međutim Dragi Bog je Milostivi, pa je dao i na zemlji neke plodove koji se u džennetu nalaze. Dao je to čovjeku kao poklon, kao motivaciju da poželi da ima takve plodove i u vječnosti, prema kojoj čovjek ide, kroz svoju ovosvjetsku prolaznost.
Čovjekov cilj treba biti Allahova Milost, koja je vječnim Džennetom nazvana. A da bi se do cilja stiglo treba se truditi. Kaže Allah dž.š.:
لَقَدْ خَلَقْنَا الإِنسَانَ فِي كَبَدٍ
„Mi smo čovjeka zbilja stvorili da se trudi.” (Al-Balad, 4.)
Trud insanski je veoma različit. Prošli put sam sa ovog mjesta govorio o dvije vrste ljudi koji su bili i koji i danas egzistiraju, zahvalni i nezahvalni, oni koji se trude na pravi način i oni koji svoj trud usmjeravaju u pogrešnom pravcu.
Ono što je jako zanimljivo kad se pominju onaj nezahvalnik i njegov zahvalni drug jeste da Dragi Bog imenuje vrt kao džennet, a to je i danas u arapskoj terminologiji prisutno, riječ džennet ima značenje vrta, a posebno je opet onaj vječni džennet. U tom ovosvjetskom džennetu, u zemaljskim vrtovima ima voća i plodova koji se pominju i kao plodovi onog vječnog dženneta.
Možemo reći da je to Božija milost, zato što smo u mogućnosti da osjetimo makar miris Dženneta preko ovosvjetskih plodova. Uz plodove, neizostavne su i rijeke džennetske, a imamo rijeke i na ovom svijetu, pominje se čak i rijeka od meda procijeđenog u džennetu, pa rijeke od mlijeka.
“Zar je džennet, koji je obećan onima koji se Allaha boje – u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromjenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procjeđenog i gdje ima voća svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova…” (Muhammed, 15.)
Koji su to plodovi i voće i povrće koje se pominje u Kur’anu? Pominje se više vrsta, a evo nekih: palme (hurme), šipak, grožđe, smokva, masline, kamfor (neki tvrde da je to kna), krastavci, pšenica, leća i crveni luk. Koliko sam mogao utvrditi palme se pominju 21 put u Kur’anu, šipak 3 puta, grožđe i loza 12 puta, smokva je čak ime 95. sure, a inače spominje se samo u toj suri, a maslina 6 puta, banana 1put, kamfor 1 put, krastavci 1 put, pšenica 1 put, leća 1 put, luk 1 put.
Naučnici tvrde da je upravo pet prvopomenutih voćki: palma, šipak, grožđe, smokva i maslina, prvo kultivirano na zemlji. Uz općenito razno voće, banana, palma i šipak poimenično se pominju i kao džennetski plodovi.
”U njima će biti voća i palmi i šipaka, pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” (Ar-Rahman, 68-69)
وَطَلْحٍ مَّنضُودٍ
„ I među bananama plodovima nanizanim.“ ( Al-Waqi’a, 29.)
Prije nekoliko godina, kako su javili neki mediji u Dohi (Katar) je otvoren „Kur’anski botanički vrt“ u kojem su zasađene sve biljne vrste koje se spominju u Kur’anu i hadisima.
A čovjek kad dođe u džennet, a mi molimo Dragog Allaha u ovom odabranom vremenu, da i mi budemo ti koji će ući u sa ostalim nagrađenim u njeg, zbog ovosvjetskog iskustva sa različitim voćem i plodovima, pomisliće da jede isto ono kao što je jeo na zemlji, a neće biti tako, džennetski plodovi samo liče ovosvjetskim
“A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni će reći: “Ovo smo i prije jeli”, – a biće im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti.” (Al-Baqara, 25.)
Zbog svega kazanog mi kao ljudi smo dužni da zahvaljujemo Uzvišenom Bogu što nam je podario zemlju i dunjalučki kutak koji ima neke džennetske osobine: rijeke, razno voće, šipke, med, mlijeko, izvorske vode, hladovina i sl.
Braćo i sestre, budimo sigurni da mi nismo uzalud ni slučajno stvoreni baš u ovom vremenu, nismo slučajno rođeni baš u ovoj zemlji Bosni i Hercegovini, ima tu neki Božiji plan. Kroz njene ljepote koje kako smo vidjeli sliče i džennetskom opisu, ipak vode različiti putevi.
Ljudi iako žive na istim prostorima, hode različitim putevima. Za neke ljude ove ljepote su razlogom za zahvalu Bogu i život koji Milosti Božijoj vodi, razlogom su kušanja i džennetskih plodova kopji su samo slični ovosvjetskim, dok drugi to ne priznaju i idu na suprotnu stranu gdje nema voća, gdje nema meda, rijeka, ni mlijeka već je najljepše rastinje drača.
Da bismo ušli u tu ahiretsku džennetsku bašču potreban je ključ. Njega nosimo sa ovog svijeta, a poslanik nam je pojasnio koji je to ključ i kako doći do njega. Naime, Mu’az ibn Džebela prenosi da je Allahov Poslanik a.s.,rekao: “Ključ Dženneta je svjedočenje da nema Boga osim Allaha.”
Živimo mi u svojim dunjalučkim baščama koliko nam je određeno, a svi bi voljeli da ostanemo što duže, neki bi željeli da vječno ostanu iako ovdje vječnosti nema. A u ahiretskim baščama, tek se tamo vječno živi, nema tamo umora ni umiranja.
Ebu Hurejre r.a. je pričao: “Rekli smo, O Allahov Poslaniče! Pričaj nam nesto o Džennetu i njegovoj konstrukciji, a on je rekao: “Njegovi zidovi su od zlata i srebra, a sastav građe od miska, kamenje je od bisera, dragog kamenja. Zemlja je mirisna. Ko u njega uđe osjetiće svu ljepotu i neće osjećati tugu. Trajno će živjeti i neće umirati. Njegova odjeća se neće mijenjati niti će njegova mladost prolaziti.” (Ahmed i Tirmizi)
Na dunjaluku kad otkinemo plod voćke, moramo čekati godinu, a nekad i više godina, kako bi ponovo narastao plod na tom mjestu, ali u džennetu je drugačije. Allahov Poslanik je rekao: “Kad čovjek uzme plod voćke u Džennetu, na tom mjestu se pojavi novi plod.”
Mnogim ljudima je tijesno na zemlji, pa žele druge otjerati, da bi se oni proširili, a zemlja Allahova je dovoljno prostrana za sve ljude. A kad se o džennetu govori, on je mnogo prostraniji.
Ebu Seid El – Hudri r.a. kaže da je Poslanik a.s.rekao: “U džennetu ima stotinu predjela (oblasti), kada bi se svi ljudi smjestili u jedan njegov dio ne bi ga popunili.” (Ahmed)
Muhammed a.s. je rekao o džennetskoj hladovini i njenom prostranstvu: „U Džennetu ima drvo ispod čije hladovine konjanik putuje stotinu godina, pa učite ako hoćete dio ajeta: U hladovini prostranoj.“ (Al-Waqi’a, 30.)
Braćo i sestre, na kraju ove hutbe, zapitajmo se , jesmo li u svojoj domovini koja ima kako smo vidjeli i džennetska obilježja, kao i cijeli dunjaluk, svjesni puta koji ka vječnom džennetu vodi? Poslušajmo ovaj hadis!
Usame b. Zjed r.a. kaže da je Poslanik a.s. rekao:
“Zar da ne požurimo džennetu kojem nema ništa slično, on je tako mi Gospodara Kabe svjetlost blistava, i miris koji ugodno djeluje, dvorac sagrađeni, u njemu su rijeke pružene, plodovi raznovrsni, čestite i lijepe žene, ukrasi mnogobrojni, mjesta i položaji trajnog karaktera, kuća mira, voća, povrća, visoki položaj i brojne ugodnosti visokog ranga. Ashabi su upitali: “A Allahov Poslaniče! Dali smo mi na tom putu, a on je rekao: “Recite: “Ako Bog da”, pa su rekli: “Ako Bog da”. (Prenosi ga Ibn Madže, Bejheki i Ibn Hibban u svome Sahihu)
Zato, braćo i sestre i mi recimo inšallah, jesmo i mi na tom putu!
Neka nam pomogne Dragi Allah da dođemo tim putem na željeno mjesto!
Amin!!!
Šefik ef. Čavčić, džamija Bosanski mudžahidi, Mostar, 29.11.2013/26.muharrem 1435.godine
