Dvadeset godina šutnje, dvadeset godina živih rana

853
Miz Mostar Aktivnosti

Povodom obilježavanja 20-te godišnjice progona i stradanja muslimanskog stanovništva Žulja i drugih okolnih mjesta, u nedjelju 10.juna 2012.godine u organizaciji džemata Žulja upriličena su dva memorijalna događaja: u15,00 otkrivanje spomen turbeta poginulim mještanima Prijekog Grma i Bakračuše u harem Krnja greblje i nakon ikindije namaza u džamiji u Žuljima proučen je mevlud i poklanjanje hatma dove šehidima Žulja i okolnih mjesta.

Otvoreno turbe u haremu na Bakračuši

U znak trajnog sjećanja na mejštane Bakračuše koji su nedužno na svojim kućnim pragovima mučki pobijeni od strane JNA i srpske vojske 1992.g. i na borce šehide iz ovog kraja koji su poginuli u borbama za slobodu Mostara u mjesnom haremu Krnje greblje na Bakračuši otkriveno je šehidsko turbe na čijoj je spomen ploči uklesano je 28 njihovih imena. „Najstarija žrtva je bila u 82 godini a najmlađa 16 i po godina. Odmah početkom rata 16. Juna ovdje su srpske jedince upale i sve što su zatekli živo pobili su“, rekao nam Nazif Voloder sin i otac najstarije i najmlađe žrtve Bošnjaka s Bakračuše. Okupljenoj rodbini , prijateljima i druhim posjetiteljima prigodnim govorom obratili su se mostarski muftija h Seid ef. Smajkić i Elvedin Gadara u ime organizacionog odbora. „Ove nevine žrtve mogle bi pasti u zaborav ako mi živi iz ovog stradanja ne uzmemo pouku. Mi moramo njegovati sjećanje na naše šehide jer smo na razne načine na ovom svijetu stavljeni na kušnje. Iz njihove žrtve moramo naći načina da očvrsnemo našu vjere i naše ubjeđenje kako bismo nosili emanet koji smo preuzeli.“, ocijenio je muftija Smajkić. Muftija Smajkić se uputio je svoju poruku i nakon proučenog mevluda u džamiji u Žuljima.

Bošnjaci se moraju ujedniti

„Prije 20 godina, bez obzira na starosnu dob, ime i prezime bilo je dovoljno da mještani sela Žulja i okolnih mjesta budu tretirani kao legitimna vojna meta. Mi nakon dvadeset godina poslije moramo ozbiljno analizirati našu akteuelnu situaciju i otvoreno se zapitati da li je naša pozicija još uvijek ugrožena ili smo još uvijek spremni za jedinstvo“, otvoreno se zapitao muftija Smajkić. Govoreći o nužnosti bošnjačkog jedinstva muftija je ustvrdio kako je ono moguće što se pokazalo u slučaju glasanja na predstojećim izborima u Srebrenici. „vidjeli smo da u slučaju Srebrenice Bošnjaci strateški mogu ujediniti. To je prošlih godina bilo nemoguće. Često smo upozoreni od stranih političara kako se naša politička snaga stalno rasipa međusobni stranačkim trvenjima. Mi imamo koncept očuvanja naše vjere, morala i njegovanja našeg identiteta, a to su ova naša okupljanja, sjećanja na nedužne žrtve, obilježavanja godišnjica u kojima smo pod životnim prijetnjama dijelili istu sudbinu“, ocijenio je muftija Smajkić. On je izrazio očekivanje kako će se probosanske stranke slično kao u Srebrenici ujediniti u slučaju Mostara. „Projekti koji se nastoje realizirati u Mostaru nagovještavaju kako bi Bošnjaci mogli postati podstanari na vlastitom gruntu. To se neće desiti. Mi to nećemo dozvoliti“, ponovio je muftija svoje čvrsto opredjeljenje. Komentirajući uplitanja s vrha nekih stranaka u probleme Mostara muftija je kazao kako oni na to nemaju pravo jer se radi o sudbini Mostaraca, sudbini Hercegovine te pozvao okupljene da još više rade na jačanju jedinstvenog stava kako Mostar mora ostati i bošnjački grad. „mi smo bezbroj puta dokazali kako se do rezultata može doći samo ako se čvrsto okupimo oko zajedničkog interesa. Jedino na taj način borba u kojoj su svoje živote dale ove nedužne žrtve i hrabri sinovi ove zemlje neće biti uzaludna“, ocijenio je muftija. Osvrnuvši se na globalne procese, procese u svijetu, posebno u Evropi muftija je kazao kako je muslimanima stavljen teret da u Evropskom civilizacijskom krugu stalno traže načina da se dokazuju i stalno bore za svoj nacionalni položaj. „Stoga iz ovih godišnjica moramo izgrditi planove naše budućnosti u kojoj ćemo imati ista prava i isti procent slobode kao i drugi narodi. Tome nas i islam uči. Rezultati i uspjeh neće doći samo od sebe. Za njih se treba boriti. Bošnjaci su stradavali na brutalan način i vrijeme je da se zločinci konačno privedu pravdi, kako bi država BiH konačno uplovila u vode mira“, zaključio je muftija.

Umjesto negiranjem genocida mi se bavimo sobom

Pored muftije Smajkića okupljenim Žuljanima obratili su se još i mr. Salih ef. Čolaković i Ibrahim ef. Ćatić, predratni imam u ovom džematu. „Naši šehidi su dali svoje živote i oni su imali svoju ulogu. Nadati se je da uživaju u džennetskim blagodatima. Mi koji smo se okupili na godišnjici njihovog stradanja trebamo se otvoreno zapitati jesmo li mi ispunili svoje emanet, jer ono što se dešava sa Mostarom i sa Bošnjacima općenito u BiH, ali i s muslimanima u cijelom svijetu traži zajednički i konačan odgovor. Svjedoci smo da se ovih dana otvoreno negira genocid u Srebrenici. Ne primjećujemo u našoj štampi adekvatne odgovore i osude jer smo se zabavilo sobom. Umjesto o negiranju genocida mi smo se zabavili pisanjem o sebi, jedni drugima. Dok drugi oštre svoje planove o nama mi smo se zabavili sami sobom“, kazao je mr. Čolaković zaključivši kako se to stanje urušavanja i apatije može popraviti samo čistim vjerničkim djelovanjem i ponašanjem s punom islamskom svijesti.

Odgovor očekujemo od ljudi koji nisu okrvavili ruke

„Ovo je jedna tužna godišnjica i još jedno bolno prisjećanje i evociranje uspomena na 14. Jun 1992.g. u kojem smo se suočili sa pravim nasiljem, progonom i stradanjem. Nakon prvog vojnog poraza jedinica JNA na širem prostoru Mostara i podveleškom platou jedinice JNA i VojskeRS-a pro selo koje se našlo na udaru bili su Žulja i naše nedužno i nezaštićeno seosko stanovništvo. Već prvog dana napada na selo ubijen je Avdo Zolj, kome su dušmani odsjekli glavu, a Fatu Delić živu spalili u svojoj kući. Pored njih još deset ženskih osoba i dvoje djece je ostalo u okolici sela i njima se izgubio svaki trag. U Žuljima je ubijeno i zarobljeno ukupno 33 ljudi, starica, staraca i djece. Od njih 33 do danas su pronađena smo tri tijela. Naša najveća rana i nakon 20 godina i dalje krvari, stoji otvorena na našoj duši što još uvijek nismo pronašli njihove posmrtne ostatke. Najstarija žrtva imala je 83 godine, a najmlađa nepunih 8 godina. Većina nestalih su bile starije osobe, žene i djeca, što jasno govori da zločinci nisu birali kada su sijali smrt. Bilo je bitno samo ime. Muslimansko! Nažalost i nakon 20 godina čekanja, nadanja i neizvjesnosti još traje šutnja i prikrivanje zločina. Zato mi danas sa ovog skupa dižemo svoj glas, upućujemo ga cijeloj javnosti, svim odgovornim i nadležnim ljudima, institucijama od kojih tražimo odgovore na pitanje šta se desilo sa našim najmilijima! Taj odgovor nećemo dobiti od zločinaca, jer oni trebaju odgovarati za zločine ali očekujemo ga od običnih ljudi koji imaju savjesti i ljudskosti u sebi, koji nisu okrvavili svoje ruke našom krvlju“, u kratkom podsjećanju na događaje 1992.g., kojima je i lično prisustvovao, kazao je Ibrahim ef. Ćatić.

U selu Žulja 14. juna 1992.g. zarobljeni su i odvedeni u nepoznatom pravcu i sigurnu smrt:
1. Ćatić (Alija) Meho – 1922.
2. Ćatić (Alija) Salko – 1941.
3. Ćatić (Alija) Šaćira – 1945.
4. Ćatić (Avdo) Saja – 1924.
5. Ćatić (Bećir) Ramo – 1930.
6. Ćatić (Duran) Ramo – 1949.
7. Ćatić (Hadže) Fata – 1945.
8. Ćatić (Huso) Zejna – 1936.
9. Ćatić (Hadžija) Hadžira – 1912. – Nakon
identifikacije dženaza obavljena 1997.
10. Ćatić (Juso) Esad – 1962.
11. Ćatić (Juso) Ibro – 1962.
12. Ćatić (Mujo) Mujo – 1912.
13. Ćatić (Mumin) Fatima -1928.
14. Ćatić (Murat) Fata – 1932.
15. Ćatić (Mustafa) Smajo – 1941.
16. Ćatić (Omer) Elvedin – 1984.
17. Ćatić (Omer) Hatidža – 1971.
18. Ćatić (Rizvan) Juso – 1922.
19. Delić (Selim) Fata – 1915. – Nakon
identifikacije dženaza obavljena 1997.
20. Kaminić (Mujo) Vahid – 1975.
21. Kaminić ( Osman) Fata – 1928.
22. Kaminić (Salko) Mujo – 1945.
23. Mravić (Jusuf) Šaćir – 1935.
24. Mravić (Murat) Mumin – 1923.
25. Mravić (Selim) Bećir – 1955.
26. Mravić (Selim) Ramo – 1962.
27. Pirušić (Mehmed) Saja – 1909.
28. Pirušić (Mujo) Ibro – 1941.
29. Toporan (Hasan) Arif – 1930.
30. Zolj (huso) Mehmed – 1955.
31. Zolj (Osman) Avdo -1921.
32. Zolj (Selim) Muškija – 1934. – Nakon
identifikacije dženaza obavljena 2004.
33. Zolj (Smail) Mujo – 1965.