Otmica malodobne Fate Omanović iz sela Kuti kod Mostara 3. maja 1899. godine jedan je od sudbonosnih događaja u novijoj historiji Bošnjaka. Dramatičnost Fatine sudbine direktno se reflektirala na društveno-političke procese. Fatina otmica bila je izravan povod političkog organiziranja Bošnjaka. Obespravljeni i poniženi na sve moguće načine od strane austrougarske uprave, onemogućeni da odlučuju o sebi, o privrednim, ekonomskim, obrazovnim tokovima, veliki broj Bošnjaka krajem 19. i početkom 20. stoljeća napušta svoja stoljetna ognjišta i sele u Tursku, noseći sa sobom samo zavežljaje lijepih sjećanja. Oni, pak, koji su odlučili štititi svetost kućnog praga bili su suočeni s najbrutalnijim oblicima ljudske i narodnosne diskriminacije. Nakon što je 3. maja 1899. godine silom oteta, a nakon toga i pokrštena, malodobna kćer Osmana Omanovića mostarskim prvacima je prekipjelo. U zahtjevima mostarskih muslimana, upućenim Zemaljskoj vladi 5. maja 1899. godine, mostarski muslimani zatražili su odvajanje vakufa u Hercegovini i formiranje njihovih posebnih organa u Mostaru, reviziju školskog programa i njegovo usaglašavanje s učenjem islama. Na čelo pokreta izabran je tadašnji mostarski muftija Ali Fehmi ef. Džabić (Mostar 1853. – Istanbul 5. 8. 1918. godine). Ovim je praktično počela desetogodišnja borba za vakufsko-mearifsku autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini.
U emisiji Putokazi donosimo pripovijest o sdubni Fate Omanović.
Napomena:
U narednom periodu na našoj stranici objavljivat ćemo emisije emitovane u ramazanskom programu BIR TV.
- Advertisement -
